Najnoviji slučaj objelodanjenog spolnog uznemiravanja dolazi iz domaće filmske industrije. Kroz duže vremensko razdoblje, redatelj Dalibor Matanić, prema anonimnim medijskim izjavama žrtava, pikirao je mlađe glumice i radnice na setovima, zasipajući ih uznemirujućim porukama sa seksualnom konotacijom.
Spolno uznemiravanje koje čini nadređeni, hijerarhijski i statusno na poziciji moći, i o kome je žrtva ovisna – kazneno je djelo. Pojava koja se u odnosu nadređenosti često nastoji zamaskirati kao zafrkancija, nečiji specifičan temperament, iščašeni humor ili "radikalna metoda rada", kako je Matanić naveo u svojoj objavi "isprike", nije ništa drugo nego maltretiranje koje povlači kaznenu odgovornost.
Prema izmjenama Kaznenog zakona iz 2021. spolno uznemiravanje je djelo koje se progoni i po službenoj dužnosti. Policija provodi izvide, a DORH je zaprimio kaznenu prijavu protiv Matanića koju je podnijela Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
Kako je Ljubičić navela za Novosti, u suradnji s policijom i DORH-om, planira pratiti daljnji tok postupka, kao i postupati po mogućim prijavama. Pravobraniteljica zasad nije zaprimila ni jednu prijavu ili pritužbu od žrtava, niti su joj se obraćale predstavnice iz inicijative "Spasi me". Ako zaprimi prijavu ili pritužbu s obilježjima kaznenog djela, ponovo će, najavljuje Ljubičić, "postupiti sukladno svojim ovlastima i nadležnostima".
U Zakladu Solidarna stigla je prva prijava protiv Matanića. Redatelju su otkazani svi angažmani, između ostalog i suradnja s Akademijom dramske umjetnosti u Zagrebu.
Maja Munivrana s Katedre za kazneno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, objašnjava da DORH može provesti izvide i kada do njega samo dopre glas da je počinjeno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, dakle i na temelju medijskih napisa.
Na pitanje ima li Matanićevo "priznanje" na društvenoj mreži pravnu snagu, Munivarana je odgovorila da se ono ne može koristiti kao dokaz u kaznenom postupku, već eventualno kao saznanje o djelu na temelju kojeg se pokreću izvidi. Iako DORH može progoniti po službenoj dužnosti, stručnjakinja ističe da iz sadržaja kaznene prijave i izvida treba utvrditi postojanje svih obilježja nekog djela, što će biti teško ako nema informacija žrtava ili pravno relevantnog priznanja počinitelja.
Spolno uznemiravanje obuhvaća neželjene seksualne konotacije koje mogu biti verbalne, neverbalne ili fizičke naravi. Munivrana kao primjere navodi neprimjerene seksualne primjedbe i prijedloge, širenje seksualnih glasina te pokazivanje uvredljivog vizualnog materijala, kao što je slanje fotografija vlastitog spolnog organa.
- U analiziranim presudama za djelo spolnog uznemiravanja, sudovi uglavnom nisu posvećivali veću pažnju utvrđenju povrede dostojanstva, nego su zaključak o povredi dostojanstva izvodili iz naravi radnje počinitelja, te ga vezivali i implicitno izvodili iz osjećaja straha, nelagode i poniženja koje bi počiniteljevo ponašanje izazivalo kod žrtve. Ako nema iskaza žrtve, bit će otežano takvo utvrđenje. Spolno uznemiravanje je oblik rodno utemeljenog nasilja koje predstavlja prepreku punoj jednakosti i ravnopravnosti žena. To je prepoznao i Europski parlament u Rezoluciji iz 2018. o mjerama za sprječavanje i borbu protiv zlostavljanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu. Od 2013., kada je djelo uvedeno u naš Kazneni zakon, postupno raste broj kaznenih prijava, ali je broj osuda u Hrvatskoj za to kazneno djelo još uvijek relativno mali - navodi Munivrana.
Neovisna konzultantica za suzbijanje nasilja nad ženama Dunja Bonacci Skenderović istraživala je rasprostranjenost spolnog uznemiravanja na radnom mjestu, s posebnim fokusom na to kako poslodavci štite radnike. Kada tvrtka ima 20 i više radnika, prema Zakonu o radu mora imati povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika. Bonacci Skenderović govori da je nepoznato na koji način su uređeni radni ugovori, zaštita dostojanstva radnika i radnica na filmskim i TV setovima. O tome, kaže, do slučaja Matanić vjerojatno nitko nije previše razmišljao, no sve ovo još jednom dokazuje da spolno uznemiravanje postoji u sferi rada.
Kad je riječ o razlozima za neprijavljivanje spolnog uznemiravanja, njeno istraživanje je pokazalo kako najviše ispitanica i ispitanika smatra da poslodavac ne bi poduzeo ništa u slučaju prijave. Zanimljivo je da je drugi najčešći odgovor koji su ispitanice birale, bio da su se same suprotstavile zlostavljačima. Ostali razlozi neprijavljivanja su strah od osvete i gubitka posla te sram. Žrtve također ne znaju kome u poduzeću prijaviti spolno uznemiravanje.
- Žene Dalibora Matanića nisu prijavile jer nisu znale kome i sigurno ih je bio strah od gubitka posla. Naša filmska industrija je mala, velika je konkurencija, malo posla. Za filmske djelatnike nema ni sindikata. To mora doći iz potrebe ljudi koji rade u toj industriji. Ovaj slučaj bi mogao promijeniti neke stvari, da se to počne kontekstualizirati, da pričamo o cijeloj pojavnosti spolnog uznemiravanja - navodi konzultantica. Naglašava da žrtvama treba dati podršku i pustiti ih da same odluče hoće li prijaviti spolno uznemiravanje.
- Važno je da se pošalje poruka zlostavljačima da to što rade nije prihvatljivo, kao što je važno poslati poruku žrtvama da im se vjeruje. Ako dođe do sudskog postupka, pitanje je kako bi sudovi postupali prema žrtvama. Ovo je vrlo dobar uzorak da vidimo kako funkcioniraju hrvatsko sudstvo, pomoć i podrška žrtvama. To nam može pokazati u kakvom smo stanju kao društvo - zaključuje Dunja Bonacci Skenderović.
