Dora Čaldarović, Karla Jelić i Vida Skerk mlade su žene koje su prošle godine uzdrmale Akademiju dramskih umjetnosti, pripadajuću zajednicu, ali i širu javnost, kada su organizirale prosvjed zbog zlostavljanja studentica na svom fakultetu. Krajem listopada 2023. pred nekoliko stotina studenata ispred Akademije izvele su performans puštajući snimku profesora Ozrena Prohića na kojoj otvoreno vrijeđa studenticu. Prohić je, naime, unatoč sedam prijava za zlostavljanje vraćen na posao, pa su organizatorice prosvjeda tražile da se odluka poništi, a dekan Davor Švaić podnese ostavku. Do ostavki nije došlo, no Prohiću je zabranjen rad sa studentima, premda i dalje prima plaću na Akademiji. Ipak, sam prosvjed je prepoznat kao čin izuzetne hrabrosti unutar zatvorene i uplašene zajednice te je rezultirao porastom svijesti o seksualnom uznemiravanju među studentima i njihovom međusobnom solidariziranju.

Hrabri istup studentica prepoznao je i Fond za druge koji ih je u srpnju proglasio pobjednicama nagrade "Nada Dimić". Nagrada se od 2017. godine dodjeljuje angažiranim inicijativama za doprinos boljem i pravednijem zajedničkom društvu. O tome zašto su odlučile progovoriti o seksualnom uznemiravanju na Akademiji, kako je prosvjed utjecao na njihov profesionalni razvoj i jesu li osjetile posljedice svog djelovanja, povodom nagrade razgovaramo s Dorom, Karlom i Vidom. S obzirom na to da je Dora bila na moru, a Vida u Engleskoj gdje sada studira, razgovor smo vodile putem video poziva. Prvo me je zanimalo jesu li i gdje već prije čule za Nadu Dimić te kakav je odnos njihove generacije prema naslijeđu antifašizma. Vida koja je odrasla u okružju slovenske zajednice u Trstu, kaže da za Nadu Dimić zna oduvijek.

Odlučile smo napraviti prosvjed jer su se studenti na Prohića žalili već 20 godina. No cure koje su na snimci ogorčeno su nam pričale kako su uzalud slale prijave, kaže Karla

- Od devedesetih nadalje antifašizam u Hrvatskoj, ako je spomenut, spomenut je na sporedni način, dok sam ja odrasla u zajednici gdje je ovaj pokret bio ključan za preživljavanje - objašnjava Vida i dodaje kako u svakom slovenskom selu postoji spomenik palim partizanskim borcima, na školskim izletima se pjevaju partizanske pjesme, a svi napamet znaju "Ustajanje Primorske".

No i u suvremenom hrvatskom društvu primjećuje polako rastuću kolektivnu svijest o antifašističkoj borbi jer se, smatra, danas brojna stečena prava dovode u pitanje. Nadovezujući se na Vidino slovensko iskustvo, Dora se slaže kako je kod nas situacija posve suprotna, no ističe da je ona sama odrasla u antifašističkom okruženju.

- Baš zato mi je bilo drago da sam dobila ovu nagradu jer su meni i baka i deda bili partizani, zakleti antifašisti od početka – kaže.

Dodaje da, ako se nađe u nekom nepoznatom društvu, odmjerava da li će se proklamirati kao antifašistkinja jer nikad ne zna kako će tko reagirati.

- Dolazim s ove druge strane, gdje moji nisu bili antifašisti - kaže Karla koja objašnjava kako je za Nadu Dimić čula u školi, gdje se o antifašizmu pričalo u kontekstu ne posve antihrvatskom, ali kao o nečemu što je stvar "onih drugih".

Prisjetila se kako je radeći u medijima pričala s mlađom generacijom o tome znaju li tko su Milka Planinc i Nada Dimić kad se pojavila inicijativa o preimenovanju zagrebačkih ulica.

- Milku nije znao nitko, a Nadu Dimić dvije do tri osobe – govori ona.

Osim društvenog priznanja, nagrada ima i svoj novčani dio od 1000 eura koji su Dora, Karla i Vida odlučile donirati žrtvama Dalibora Matanića, poznatog redatelja kojem je početkom godine otkazana suradnja na velikom projektu zbog seksualnog uznemiravanja mladih kolegica. Priču je otkrila Večernjakova novinarka Milena Zajović nakon razgovora s tridesetak osoba, a u javnosti je kao žrtva istupila tek jedna scenaristica. Zlostavljanje je navodno trajalo više od deset godina, a kako to obično biva, najbliži suradnici danas tvrde da ništa od toga nisu znali. Karla kaže kako je razgovarajući s ljudima iz filmske zajednice shvatila da su mnogi znali što se događa, no ne i do kuda je to išlo.

Dora Čaldarović (Foto: Melita Mukavec)

- Takvo se ponašanje tolerira jer se radi o sustavu koji štiti zlostavljače, a ne žrtve - smatra Karla, koja nije zadovoljna sveukupnom reakcijom zajednice.

Vida se slaže. Prema njenom mišljenju nije dovoljno bilo samo iskazati ogorčenje, već je potrebno pokrenuti promjenu.

- Zašto zajednica nije odmah krenula u pravcu osmišljavanja sustava prijavljivanja te organiziranja tečajeva prepoznavanja seksualnog uznemiravanja - pita se.

- Matanićev slučaj je samo viša razina onoga što se događa na Akademiji, a to je zaštita nekakvog ugleda hrvatske filmske industrije nauštrb glumica - poentirala je.

Sve to dovodi do situacije gdje mlade djevojke koje upisuju glumu zlostavljanje smatraju, kaže Karla, dijelom posla.

- U slučaju Matanić napravljen je monstrum od jedne osobe. Dok je on na rehabilitaciji, filmska industrija nastavlja dalje, očišćena. Realno, nije tako - kaže Dora koja smatra da je ta situacija identična onoj na Akademiji jer se radi o maloj zajednici čiji su odnosi višestruko isprepleteni.

- A kad se u to sve upletu ogromne količine novca gdje ljudima život ovisi o tom jednom poslu i pitanju hoće li dobiti sljedeći frilens angažman, to sve postaje jako mračno i toksično - dodaje Karla.

Vida, koja je i sama podnijela prijavu na Akademiji, slaže se da se radi o sličnim situacijama.

- Za osobu koju sam prijavila na Akademiji, postoji mogućnost da će nekad u budućnosti biti u žiriju HAVC-a i odlučivati hoću li imati kruha i vode naredne tri godine. Baš zbog toga što je zajednica posebno mala treba nam veća zaštita nego u zemljama gdje se možeš zamjeriti jednom producentu pošto ih ima još 30 drugih. Ovdje nema toga jer smo svi zajedno, a moć unutar industrije drže osobe koje dopuštaju ili same provode nasilje - kaže Vida dodajući kako su se one kockale sa svojim karijerama.

U slučaju Matanić napravljen je monstrum od jedne osobe. Dok je on na rehabilitaciji, filmska industrija nastavlja dalje, očišćena. Realno, nije tako, kaže Dora

Prijaviti osobu na poziciji moći znači potencijalno ugroziti svoju budućnost. Mnogo je teže prijaviti nasilje ili uznemiravanje nekome tko nema financijsku sigurnost ili srednjeklasnu pozadinu, kaže Vida, otvarajući tako pitanje o tome zašto su se odlučile na prosvjed, jesu li razmišljale o mogućim posljedicama i je li ih u konačnici i bilo.

Karla kaže kako se temom počela baviti na drugoj godini fakulteta zbog ogromne količine seksizma na njenom odsjeku te je krenula intervjuirati cure o njihovim iskustvima. Kako dolazi iz novinarstva, uvijek traži neku priču, a začudilo ju je kako o uznemiravanju i zlostavljanju toliko rasprostranjenom na ADU nitko do tada nije napravio film.

- Tu sam upoznala Vidu i njenu priču i odlučile smo da nešto treba napraviti. Kad je Vida greškom dobila mejl u kojem je stajalo da je Prohić vraćen na predavanje, mi smo krenule kopati te smo saznale za snimku iz 2017. godine. Odlučile smo napraviti prosvjed jer su se studenti na njega žalili već 20 godina. No cure koje su na snimci ogorčeno su nam pričale kako su uzalud slale prijave te su bile poprilično sigurne da ništa neće uspjeti - objašnjava Karla.

Ipak, na prosvjedu se pojavilo stotine studenata, od kojih su neki i pomagali u organizaciji. Nastala je inicijativa "Škandal". Starije kolege iz zajednice čestitali su im na hrabrosti.

- Koliko god je Akademija kao ustanova napravila sve da nas ušutka, najveću promjenu vidim po pitanju svijesti i aktivacije studenata o toj temi. Iako dekan nije izbacio novi super program zaštite studenata od seksualnog nasilja, nastala je svijest kod studenata, a posljedično i njihov angažman na polju umjetnosti – kaže Vida, spominjući fenomenalni drag performans koji je nastao kao kritika Akademijinog skrivanja ovakvih slučajeva.

Dora dodaje da je na žalost i jedan vid otpora odbijanje studenata da upisuju Akademiju ili nastave svoj studij na toj instituciji.

- Nikad neću zaboraviti kako me na stubištu zaustavila jedna starija susjeda. Pročitala je članak u Gloriji i rekla mi: "Bravo". Ta vanjska podrška je bila važna da shvatimo da nismo lude te da sa sustavom uistinu nešto nije u redu - rekla je Vida.

Ipak, reakcije nisu bile samo pozitivne. Dora ističe da su im neki kolege zamjerali zbog načina na koji su pristupile problemu.

- To je posljedica straha i neosviještenih društvenih konstrukta - dodaje.

Prosvjed studenata ADU (Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL)

Karla je zato i raskinula nekoliko profesionalnih suradnji. Objašnjavati mladim muškarcima od 20 godina zbog čega su pokušaji silovanja nedopustivi, za nju je bilo previše. Dora kaže da je to problem i sa zajednicom jer mlađe generacije nasljeđuju obrasce ponašanja starijih koji se ne bi smjeli tolerirati. Nema puno studenata koji su bili aktivno i agresivno protiv njih, no oni su na kraju dana puno glasniji, smatra Vida.

- Ako čelni ljudi i žele održati status quo, prije ili kasnije doći će do smjene generacija. Samo se nadam da sljedeće generacije koje će voditi Akademiju neće činiti oni koji su bili aktivno protiv nas - kaže Vida.

Sumnjičave su i oko toga koliko su profesori shvatili problem ili ga pod utjecajem javnosti odlučili riješiti.

Karla kaže da to što je Švarić ponovo izabran za dekana dovoljno govori o svemu. Osim toga, nakon prosvjeda, održana je izvanredna sjednica na kojoj se njih optuživalo da kaljaju ugled institucije, umjesto da je fokus bio na nasilnicima. To je za njih bilo izrazito traumatično iskustvo. Sve se slažu da unutar sustava ima pojedinaca koji ga pokušavaju promijeniti, no oni su u manjini. Ipak, to ih ne obeshrabruje.

Njihovi planovi na ovaj ili onaj način vezani su uz aktivističke teme seksualnog nasilja. Vida je nakon cijele situacije, i nakon što se s njenom prijavom nije dogodilo ništa, studij odlučila nastaviti u Londonu.

- Trebala mi je pauza od Hrvatske, ali teme me vraćaju prema Hrvatskoj – kaže, objašnjavajući kako trenutno razvija scenarij za dugometražni film koji se dijelom bavi seksualnim nasiljem.

- Prije sam se orijentirala na introspektivne filmove koji se bave politikom na malo suptilniji način, međutim nakon ovog iskustva i klasno osviještenih trenutaka koje sam doživjela u Engleskoj vratio mi se osjećaj da se aktivizmom bavim malo direktnije - dodaje.

Dora i Klara rade zajedno. Osim rada na filmu o "moliteljima na trgovima", snimaju i onaj o Vidinom iskustvu koji će uskoro u distribuciju. Dora, koja je snimateljica, osim rada s Karlom, surađuje i na dokumentarnim filmovima povijesnih i intimnih tema. Njen rad sve više ide u dokumentarnom smjeru, što ju je i samu iznenadilo, no shvatila je da u tome pronalazi inspiraciju.

Karla, ogorčena stanjem dokumentarnog filma u Hrvatskoj, jer joj se čini da se osmišljava jedino oko '45. i '91., kaže da će se uvijek baviti aktivističkim temama.

- Vrijeme je da pogledamo malo što se događa oko nas. I Dora i ja s filmovima koje sada pripremamo radimo na tome.

 

Tekst je izvorno objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma.