Prvi ovogodišnji snijeg nije dobro sjeo pacijentima koji su došli na red za rehabilitaciju u Daruvarskim toplicama. Posebno su iznervirani pušači operiranih koljena i kukova. Svako toliko uz pomoć štaka izlaze na terasu topličke kavane gdje na minusu vode rasprave o mogućnostima produljenja bolovanja i odbacivanju ortopedskih pomagala. Njihove žalopojke garnirane sočnim psovkama, koje prisluškujemo iz prikrajka, iznenada prekida glasna zvonjava mobitela s jednog od susjednih stolova za kojim sjedi grupa žena. Pothlađeni ovisnici o nikotinu inače ne bi obratili pažnju na takav zvučni podražaj, ali se u ovom slučaju radi o zanimljivom izboru melodije. Onoj iz uvodne špice kultne serije "Nepokoreni grad".

- Nego, socijalna država je danas sve više sjećanje, a sve manje realnost. I tako je u cijeloj Europi - nastavlja crvenokosa vlasnica mobitela nakon što je odgovorila na poziv.

- Drugim riječima, natjeraj ljude u siromaštvo, u borbu za golo preživljavanje i samo gledaj kako im se ruše svi snovi i nade. Onome koji razmišlja kako će sutra prehraniti dijete, preživljavanje postaje jedina preokupacija - dodaje pripaljujući novu cigaretu.

- Da sačuvaš crkavicu od plaće, to ti je prioritet - prekida je najmlađa u grupi.

- Kaj god. Znate kako se ono kaže, plaća je materijalna pomoć za one koji ne kradu, a penzija kazna za one koji nisu krali. C'est la vie - domeće prva.

Zajednički smo došle do uvida na koji način žive i pokazale da se feministička borba može voditi i na mikro-lokacijama, u kući i na poslu – govori Vedrana Bibić iz feminističkog kolektiva Faktiv i jedna od koordinatorica "Kate"

Još koji dim pa će se vratiti u unutrašnjost rehabilitacijskog kompleksa, gdje ih očekuje nova tura predavanja i radionica. Gotovo sve one polaznice su prve generacije Škole za društveno-politički razvoj žena "Kata" u organizaciji Srpskog demokratskog foruma, čiji je drugi modul pod nazivom "Da nam živi, živi rad" proteklog vikenda održan u Daruvaru. Obožavateljica "Nepokorenog grada", koju su pozorno slušale na čik-pauzi, njihova je predavačica i dugogodišnja sindikalna aktivistkinja Jagoda Milidrag Šmid.

- S obzirom na to da se SDF opredijelio za bavljenje ženama, prvenstveno onima unutar manjinskih zajednica, a onda i generalno, promišljali smo koji bi bio najadekvatniji način za pristup toj temi. Uskoro smo shvatili da je žene potrebno umrežiti i dati im potrebna znanja, dovesti u situaciju da prvo kritički promisle o svojoj poziciji u kući, na poslu i generalno u društveno-političkoj sferi, a potom je započnu mijenjati - objašnjava nam Jelena Nestorović, predsjednica SDF-a.

- Koliko god to nekome zvučalo izlizano ili već postignuto, mi zapravo želimo ravnopravnije društvo, ono u kojem neće samo žene prinositi hranu, a muškarci sjediti za stolom. Društvo u kojem neće samo žene biti te koje se brinu za djecu, društvo u kojem, uostalom, političke odluke neće dominantno donositi muškarci. A to naprosto nije postignuto. Iz tog promišljanja izrodila se "Kata" - dodaje Jelena.

Organizacija kojoj je na čelu 2021. pokrenula je i magazin "Nadu", koji izlazi kao prilog našeg tjednika i nosi ime po narodnoj heroini Nadi Dimić. Prilikom osmišljavanja naziva škole ponovno su se bacili u potragu za hrabrim ženama, koje su u surovom periodu Drugog svjetskog rata sudjelovale u borbi za pravednije društvo. Naposljetku su odabrali Ličanku Katu Pejnović. Riječ je o sumještanki i sunarodnjakinji Nikole Tesle, podsjeća Jelena, zaslužnoj za podizanje oružanog ustanka protiv ustaša, jedinoj ženskoj vijećnici AVNOJ-a 1942. u Bihaću, potpredsjednici Sabora NR Hrvatske i predsjednici AFŽ-a Jugoslavije. Ženi koja je pritom doživjela smrt muža i trojice sinova.

Za ogroman broj naših prava izborile su se žene – Vedrana Bibić (Foto: Tamara Opačić)

Odaziv na poziv za upis u prvu generaciju "Kate" premašio je sva očekivanja. Tragali su za 20-ak polaznika i polaznica, a prijavilo ih se više od 40, među kojima i jedan muškarac koji je svoje mjesto odlučio prepustiti nekoj od zainteresiranih žena. Jedini uvjet za prijavu bila je srednja stručna sprema, a na kraju su okupili 23 žene, od kojih je najmlađa tek zagazila u punoljetnost, a najstarija je već neko vrijeme u penziji. Njihovi profili i prijašnja iskustva su raznoliki. Neke su veći dio života provele kao domaćice, druge su učiteljice, poduzetnice, vlasnice OPG-ova, lokalne političarke i članice ili predsjednice udruga. Osim dvije, koje su zbog "Kate" potegnule iz Srbije, ostale su iz različitih dijelova Hrvatske: od Vukovara, Borova i Tenje, preko Pakraca, Varaždina, Siska, Topuskog, Krnjaka i Rijeke do Donjeg Lapca i Ervenika.

Planirano je da se program, koji se sastoji od šest vikend-modula raspoređenih na šest različitih mjeseci, održi svake godine. Postojeća generacija završit će ga pred ljeto, a onda od jeseni slijede nove prijave. Pritom se svaki susret održava na novoj lokaciji kako bi se polaznice što bolje upoznale sa zemljom u kojoj žive, rade ili pak imaju rodbinske i prijateljske veze. Prvi modul održan je nedaleko od Zagreba, a na njemu su učile i raspravljale o feminizmu i historijatu ženskih borbi.

- Budući da smo željele da se polaznice zbliže i da zapravo shvatimo kako dišu, na prvom susretu krenule smo od radionice u kojoj smo skicirale njihovu svakodnevicu. Tako smo zajednički došle do uvida na koji način žive i pokazale da se feministička borba može voditi i na mikro-lokacijama, u kući i na poslu. Nadale smo se da će osvijestiti, a i jesu, da je dosta stvari koje svakodnevno rade zapravo obojeno time što su žene - govori Vedrana Bibić iz feminističkog kolektiva Faktiv, koja je uz našu kolegicu iz Novosti Ivanu Perić te aktivistkinju i istraživačicu Ninu Čolović koordinatorica "Kate".

Generalno uopšte ne razmišljamo da je odmor potreba i da bez njega da ne možemo da funkcionišemo na svakodnevnom nivou – kaže Olga Dragaš, farmaceutkinja, aktivistkinja i pjesnikinja koja živi u Kragujevcu

- Na prvom modulu vrlo brzo smo došle do zaključka da ih neplaćeni kućanski i njegovateljski rad jako opterećuje, bilo da je riječ o studenticama, radnicama ili penzionerkama. Pritom je svakodnevica svih njih imala jako puno dodirnih točaka: premalo spavaju, umorne su i nemaju dovoljno vremena za sebe i prijatelje. Kroz mapiranje historijata feminističkih borbi su s jedne strane imale priliku uvidjeti da se zapravo radi o kontinuiranom radu, a s druge da su se za ogroman broj naših prava izborile žene, a ne političke stranke kako je dio njih to ranije mislio - veli Vedrana.

Dodaje da su drugi modul odlučile posvetiti radu jer lijevi feminizam i generalno feminizam o kojem one kao koordinatorice škole žele govoriti počiva upravo na ženskom radu, tj. na jednom od važnijih područja borbe. Pomoć u tome pružila im je Jagoda Milidrag Šmid, koja se pred polaznicama "Kate" prisjetila svog bogatog sindikalnog i feminističkog angažmana i ohrabrila ih na daljnje djelovanje.

- Berlinski zid se srušio na glavu žena jer nam je otada ponovno nepravedno pripisana uloga čuvarica ognjišta. Moramo biti svjesne takvih trendova, onoga što je prethodilo i onoga čemu idemo. Jedino tako možemo sačuvati barem zrnce utopije, boriti se za bolje živote koje zaslužujemo mi i naša djeca. Da nas se poštuje zato što smo radnice i žene. To nam nitko neće pokloniti - poručila je Milidrag Šmid.

Susret polaznicama "Kate" u Daruvaru bio je i svojevrsni vid terapije, prigoda da se jedna drugoj požale na postojeće radne uvjete. Pogotovo onima koje su angažirane u nestabilnim, projektnim poslovima, a na kojima se najčešće bave teškim i potplaćenim njegovateljskim zadacima. Nije manjkalo ni prilika za maštanje o zajedničkom angažmanu u borbi za radnička prava. Na primjerima radnica Orljave, njegovateljica u vrtićima i platformskih radnika promišljale su o izgradnji solidarnosti kroz osnivanje sindikata, umrežavanju s različitim inicijativama, pa i blokadi Markovog trga. Pogledale su i višestruko nagrađivani dokumentarac Srđana Kovačevića "Tvornice radnicima".

Na narednim susretima, objašnjava nam Vedrana Bibić, propitivat će neplaćeni kućanski rad, njegovu funkciju u očuvanju kapitalističkog društva i kritički sagledati uporno guranje žena u privatnu sferu. Bavit će se i reproduktivnim zdravljem, nasiljem, rodnim stereotipima u medijima, političkim organiziranjem i različitim vidovima umrežavanja na principima solidarnosti.

Nitko nam neće pokloniti da nas se poštuje zato što smo radnice i žene – Jagoda Milidrag Šmid (Foto: Tamara Opačić)

Dobar dio polaznica zainteresiran je za modul na kojem će učiti kako napisati projekt, ali i još jednom kritički promisliti o svijetu fondova, natječaja i angažmana u nesigurnim oblicima rada. Među njima je 45-godišnja Sanja Ratković iz Rijeke, koja je oduševljena programom i dinamikom koja se stvorila unutar grupe. U razgovoru s njom saznajemo da "Kata" dobrom dijelu polaznica predstavlja prostor za druženje, kratki bijeg od zamorne svakodnevice, a ponekima i iz malih, ruralnih sredina koje im ne nude mnogo prilika.

- Već na prvom modulu sve smo se složile da smo opterećene kućanskim radom, brigom za obitelj. Zbog toga na "Katu" gledamo i kao na svojevrsni vikend-bijeg. Usto su nam koordinatorice i predavačice izabrale odlične teme, sve nam objasnile i potakle nas na razgovor i promišljanje - kaže Sanja.

Primjećujemo da su organizatori pazili i da u rasporedu ostave dovoljno vremena za odmor.

- Kako naše predavačice vole reći, odmor je otpor. To je izuzetno bitna parola koju svi zaboravljamo, kako u privatnom tako u poslovnom i svakom drugom aspektu našeg života. Vreme se ubrzalo razvojem kapitalizma i ostalih tekovina koje su se na sve to nakalemile, pa svi moramo non-stop negde juriti. Generalno uopšte ne razmišljamo da je odmor potreba i da bez njega da ne možemo da funkcionišemo na svakodnevnom nivou - govori Olga Dragaš, farmaceutkinja, aktivistkinja i pjesnikinja koja živi u Kragujevcu.

Za "Katu" je saznala preko društvenih mreža, a kao jedan od njenih najvećih pluseva ističe raznolikost životnih iskustava polaznica koja upotpunjuju formalni dio programa. Na školu gleda kao na alat za daljnju emancipaciju.

- Tokom jedne radionice morale smo razmisliti koja je žena najviše uticala na naše oformljavanje. Za mene je to bio izrazito dubok trenutak jer nisam imala nikakve lične poveznice, u smislu da razmišljam o majci, babi ili sestri, već mi je na pamet pala scena iz jednog filma u kome borkinja iz Rožave, komandirka Arian, sedi i priča sa mladom drugaricom koja se nešto pokolebala. Rekla joj je: "Razmisli sad dobro, šta ti očekuješ od sebe kao žene?" I to je nešto što je meni palo na pamet jer je to pitanje koje mi nitko nikad nije postavio - kaže Olga.

"Razmisli sad dobro, šta ti očekuješ od sebe kao žene?" – Olga Dragaš (Foto: Tamara Opačić)

Učiteljica hrvatskog jezika, volonterka u udruzi za darovitu djecu Klikeraj i tajnica SKUD-a iz Tenje Zorana Vuksanović svjesna je pak da dio ljudi ima predrasude prema vrijednostima na kojima se temelji program "Kate".

- A mi smo tu da ih demantiramo i svojim djelima pokažemo koja je svrha svega ovoga - tumači nam Zorana.

U daljnjem razgovoru saznajemo da je toj 27-godišnjakinji SDF-ova škola već pružila iskustva i ohrabrenje za daljnje akcije.

- Koristit će mi i modul koji će se baviti projektnim planiranjem. Ranije sam se kroz kolegij o rodom identitetu na fakultetu bavila osnovama feminizam. Pošto nisam dovoljno naučila, a deklariram se kao feministkinja, na "Katu" gledam i kao na priliku za stjecanje novih saznanja - dodaje Zorana.

S obzirom na to da je aktivna u organizacijama sa srpskim predznakom, zanima nas kako ocjenjuje položaj žena u manjinskim zajednicama.

- Borimo se, ali smo doslovno manjina manjine. Kako na izbornim listama, tako i na čelnim funkcijama. Bez obzira na to što se unutar tih krugova promovira ravnopravnosti, i dalje smo u podređenom položaju. Pritom smo u boljoj situaciji mi koje živimo u gradovima ili prigradskim naseljima od onih žena koje žive na selu, gdje i dalje prevladava patrijarhat - odgovara.

To nam potvrđuje i Jelena Nestorović. Kako kaže, u potrebi očuvanja vlastitog nacionalnog identiteta, manjinske zajednice često pronalaze uporište u tradiciji:

- Zbog toga su one još tradicionalnije od većinskih pa u tome smislu imaju i više prostora za napredak. A njega neće biti sve dok muškarci ne osvijeste poziciju u kojoj se nalaze njihove majke, sestre, partnerice, prijateljice i saradnice.

Uostalom, dodaje ona, živimo u društvu u kojem je izrazima "Srbi" i "feminizam" pripisana izrazito negativa konotacija, do te mjere da ih se koristi kao uvrede. Otud i strah dijela ljudi da se javno deklariraju kao Srbi i Srpkinje ili feministi i feministkinje. O kombinaciji ta dva identiteta da i ne govorimo.

- "Katu" smo zato i otvorile s temom feminizma, da zajedno razgovaramo, promišljamo i razbijemo mit o tom pojmu. Dapače, feminizmom se trebamo ponositi jer on doslovno podrazumijeva borbu za ravnopravnost - poručuje Jelena.