Dok dio javnosti likuje zbog video-snimke tučnjave dostavljača Volta i Glova u zagrebačkoj Dubravi koja je ovih dana dospjela u javnost, u Saboru se raspravlja o sudbini stranih radnika, često angažiranih na potplaćenim poslovima pri spomenutim platformama za dostavu hrane. Uvođenje ograničavanja zapošljavanja u nedeficitarnim zanimanjima kako broj stranih radnika kod poslodavca ne bi bio veći od broja domaćih, produljenje dozvole za boravak i rad s dosadašnje jedne na tri godine, zabrana zapošljavanja kod onih poslodavaca koji su osuđeni za kaznena djela ili najteže prekršaje iz područja radnih odnosa i socijalnog osiguranja te stroža pravila za smještaj radnika, najznačajniji su prijedlozi predviđeni izmjenama Zakona o strancima.
Iz vladajućeg HDZ-a tvrde da ti noviteti predstavljaju "kontrolne mehanizme koji će dovesti do veće zaštite radnika". No ustvari se, kako to upozoravaju i iz sindikata, radi o kozmetičkom saniranju štete za koju su, uz pohlepne poslodavce i izostanak državne regulacije, zaslužne agencije koje de fakto nekontrolirano profitiraju na uvozu radne snage.
U tom smislu, govori Sunčica Brnardić iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH), predložene izmjene Zakona o strancima treba tumačiti kao preinake nužne za pokušaj preveniranja očitih zloupotreba.
U SSSH-u smatramo kako agencije za zapošljavanje, kao ni tzv. agregatori, ne mogu biti nosioci radnih dozvola. Uvoz stranih radnika pretvorili smo u biznis-nišu koju će sada biti teško suzbijati – kaže Sunčica Brnardić
- Ne radi se o značajnom vrijednosnom ni strateškom iskoraku, već o pokušaju popravljanja grešaka u dizajnu javnih politika koje su s vremenom postale prevelik problem i za same institucije koje ih provode - objašnjava Brnardić i podsjeća da je SSSH još pri donošenju aktualne verzije zakona 2020. upozoravao na praktički nepostojeće kriterije za poslodavce kojima se može odobriti izdavanje dozvola za boravak i rad stranih radnika.
- Tako u Hrvatskoj možete osnovati j.d.o.o., zaposliti sebe kao direktora na šest mjeseci i nakon toga tražiti izdavanje radne dozvole za 800 građevinskih radnika, što će vam biti odobreno praktički bez ikakvih provjera. Uvođenjem kriterija prometa na računu za tvrtke i provjerom kvalifikacije za radnike koji se zapošljavaju u deficitarnim zanimanjima taj se problem sada bar donekle adresira - tumači ona.
Kako su Novosti pisale, stranci na rad u Hrvatsku najčešće dolaze posredstvom agencija za privremeno zapošljavanje i agencija za posredovanje pri zapošljavanju, čiji se broj od 2021. godine, odnosno ukidanja kvota za strane radnike, utrostručio i otad ne prestaje rasti. Prema evidenciji Ministarstva rada i mirovinskog sustava, trenutno je registrirano preko 700 agencija za privremeno zapošljavanje, koje rade po principu agregatora, tj. na određeni period ustupaju radnike drugom poslodavcu i pritom se brinu za plaće, naknade i drugu papirologiju, i više od 630 agencija za posredovanje pri zapošljavanju, što znači da agencije pronalaze radnike koje će poslodavci kasnije sami zaposliti.
Uvidom u bazu Fine uvjerili smo se da najjače među njima godišnje uprihode i po 20 milijuna eura. Agencije inače nemaju provizije na zaradu te im je omogućeno da radnicima iz trećih zemalja ponude minimalnu plaću, zatim ih za višu ustupe nekome od ovdašnjih poslodavaca i razliku zadrže za sebe. Zabilježeni su i slučajevi da su tek otvorene agencije uvozile veći broj stranih radnika iako nisu imale unaprijed definirane poslove na koje su ih trebale rasporediti. Potom bi uzele novac, zatvorile tvrtku, a uvezeni radnici otišli bi u neku drugu državu.
Sunčica Brnardić (Foto: sssh.hr)
Uz spomenuto uvođenje kriterija koji podrazumijeva obvezu minimalnog mjesečnog prometa na žiroračunima agencija, odnosno poslodavaca koji dovoze i angažiraju stranu radnu snagu, te limitiranje broja zahtjeva u odnosu na broj stalno zaposlenih kod takvih poslodavaca, izmjenama Zakona o strancima predviđa se i uvođenje tzv. bjanko zadužnica. Radi se o ugovorima kojima agencije i poslodavci, prije svega oni koji uz posao radnicima obećaju i smještaj, jamče da će podmiriti troškove povratka radnika u slučaju da im posao propadne, ako strani radnik ne započne s radom u predviđenom roku ili ako mu poslodavac neregularno uruči otkaz. Pitanje je da li je takva odredba uopće dovoljan garant zaštite stranih radnika, koji u Hrvatsku najčešće dolaze iz BiH, Nepala, Srbije, Indije i Sjeverne Makedonije.
- Nije, jer se njome uopće ne cilja na zaštitu radnih i ljudskih prava. U SSSH-u smatramo kako agencije za zapošljavanje, kao ni tzv. agregatori, ne mogu biti nosioci radnih dozvola, te da je pitanje prekarnosti pozicije tih radnika moguće eventualno adresirati izdašnim financijskim depozitom iz kojih bi se osiguralo ostvarivanje prava radnika, prvenstveno prava na plaću i naknadu plaće ako agencija ne može osigurati posao. To je drastično drugačije od instituta zadužnice, kojim država nastoji osigurati trošak za povrat u zemlju, a za koji je dosad bio odgovoran sam radnik, iako njegov neregulirani boravak u zemlji nije bio njegova odgovornost, dapače, potencijalno je bio posljedica kršenja radnih prava - odgovara Brnardić.
- Da bismo doista gradili sustav koji može zaštititi prava stranih radnika, moramo se od modela u kojem poslodavac iskazuje svoju potrebu okrenuti ka onom u kojem radnici traženih profila mogu slobodno dolaziti u Hrvatsku i tražiti posao. Preduvjet za to je da se uključi država, na što neuspješno pozivamo već nekoliko godina. Da ne spominjem da nismo ni na koji način povećali inspekcijske kapacitete, što je apsolutno nužno kada se suočavate s ovakvim izmjenama u zakonodavstvu i tektonskim promjenama na tržištu rada - dodaje sindikalistkinja.
Dok iz Hrvatske udruge poslodavaca posve očekivano prosvjeduju protiv uvođenja zadužnica, dobar dio oporbe zalaže se za vraćanje kvota pri uvozu stranih radnika. Što pod obrazloženjem da će se tako u Hrvatskoj obustaviti snižavanje cijene rada, što zbog rasističkih poriva koje desni zastupnici nevješto prodaju kroz teoriju zavjere o "zamjeni stanovništva". U SSSH-u smatraju da kvote ipak ne bi trebalo vratiti.
- Kvote imaju smisla u uvjetima visoke nezaposlenosti i potražnje za radom. Primjerice, 2014. godine kvota za novo zapošljavanje stranaca bila je određena na 239 radnih dozvola, a već 2020. na 64.604. Tu je očito riječ o situaciji koja signalizira visoku potrebu za radom, a očigledno i poremećaj u kojem tu potrebu više ne možete dobro procjenjivati u apsolutnom broju. Test tržišta rada, što je sustav na koji smo prešli 2021. godine, mogao je, da je ispravno implementiran, davati povratnu informaciju kojih radnika na domaćem tržištu rada nedostaje, pa i usmjeravati obrazovni sustav - govori Brnardić.
Uz već spomenut loš dizajn, dodaje SSSH-ova izvršna tajnica za radno pravo i tržište rada, na kraju smo dobili sustav u kojem se test tržišta provodi tek u deset posto zapošljavanja, što praktički znači da je zapošljavanje stranaca u Hrvatskoj gotovo slobodno.
- Njihov uvoz pritom smo pretvorili u biznis-nišu koju će sada biti teško suzbijati. Nažalost, po pitanju vraćanja efikasnosti u sustav testa tržišta rada, na što smo također upozoravali, u ovim izmjenama nije napravljeno ništa - kaže Sunčica Brnardić i ističe kako je dolazak radnika u tvrtke koje su sindikalno organizirane najveća garancija da će imati pristup zaštiti svojih prava. Kao i da će se postići određeni stupanj radne i društvene integracije.
