Prošlotjedna vijest iz Splita o četiri napada iz mržnje na strane radnike u jednom danu, ostvarila je bizarno dvojak efekt: medijski ju se prenosilo te komentiralo i u Nepalu, ali naši politički akteri iz vlasti i opozicije nisu se baš zainteresirali za takvu eskalaciju nasilja.

Bit će da su se već pomalo zasitili uvoznoradničkih priča, onako preangažirani. Izjasnio se pak ministar policije Davor Božinović, sve se vrpoljeći od pravedničke nelagode pod težinom službene odgovornosti, kao i predstavnici Wolta. Za tu tzv. platformu koja na svaki način izbjegava status i obaveze poslodavca, možemo dodati jedino da su samo oni teži svojim radnicima od povremenih uličnih napadača.

No vratimo se na fizičke nasrtaje, jer je strahotu navedene vijesti ubrzo začinila objava prema kojoj su dvojica privedenih maloljetnih splitskih napadača ubrzo puštena na slobodu. Nisu zadržani u pritvoru, eto, jer su mladi. Nema veze to što su i takvi dokazali da su kadri ljudima nanijeti teške ozljede, pa ni to što je za bar jednog od njih dokazano da je sudjelovao u najmanje dva od četiri napada iste večeri.

I, dobro, takva gadost od pravnog sustava na račun imigranata privlačila je pažnju čitav jedan dan, donekle čak i pola sljedećeg, a zatim iščeznula iz javnog vidokruga, oslobodivši mjesta za našu zaokupljenost sobom.

No kao što se ovdašnja javnost nije uzrujavala nad abnormalnim uvjetima stanovanja radnika iz Azije, ili mravlje niskim plaćama za isti takav rad, nema razloga da očekujmo previše brige oko njihove elementarne sigurnosti. Očekivati je rašireniju zabrinutost samo oko jedne dimenzije priče. Božinović je istaknuo da strani radnici nisu neprijatelji, nego "marljivi članovi društva".

Ekipa iz Wolta dodala je u prilog tim strancima kako "njihova prisutnost poboljšava kvalitetu života i razine usluga koje svi koristimo". Prema tome, oni nisu ljudi ni radnici po sebi, nego po onom koliko se nama domaćima isplate, pa bismo ih primarno zato morali štedjeti od batina, dok su još u stanju tako poslužiti.