Zoran Milanović je u utorak na otvorenju golemog modernog skladišta Luke Rajića u Rugvici kraj Zagreba izrekao više zanimljivih rečenica o poznatom tajkunu, jednom od najvećih u Hrvatskoj. Najprije se pokazalo da se očito dobro poznaju i štuju, a zatim je premijer naveo kako im poznanstvo datira još iz sredine devedesetih. ‘Prije 25 godina sam prolazio pored Dukata i vidio prvi put u životu 20, 30 novih kamiona uredno parkiranih’, s ushitom se prisjetio Milanović, ‘i vidio sam da se iz socijalizma prelazi u neko drugo doba.’

‘Sredinom devedesetih otišao sam u inozemstvo i tamo sam uspoređivao domaće i strane proizvode i zaključio da je barem u segmentu mliječnih proizvoda hrvatska roba jeftinija i bolja od svjetske. Kasnije je Luka Rajić prodao Dukat i došao do novca. Odlučio je da, umjesto da na deset godina uloži u američke obveznice, investira u konkurentan posao’, obavijestio nas je premijer, kojeg smo tako prvi put vidjeli u ulozi marketinškog agenta ovog konkretnog poduzetnika. Ili bi prikladnije bilo reći ‘kontroverznog’?

Pa da vidimo: ono što Milanović nije spomenuo jest legenda koja Rajića prati otkako je uredno parkirao svojih prvih nekoliko kamiona na Žitnjaku. S razdruživanjem od SFRJ, nova hrvatska vlast je došla na ideju da ostatak zemlje preplavi ovdje izopćenom valutom – jugoslavenskim dinarima. Slavni kamioni nakrcani su tonama tih papirića i odvezeni u Bosnu i Hercegovinu gdje je dinar još bio na snazi, te su vraćeni puni njemačkih maraka. Dvije godine kasnije naš je prijevoznik postao većinski vlasnik Dukata, a pamtimo ga s kraja devedesetih i kao režimskog suvlasnika Dinama, tj. Croatije.

Godine 2007. prodao je Dukat francuskom Lactalisu za oko 300 milijuna eura, a navodno Hrvatskoj nije plaćena ni kuna poreza – transakcija je obavljena u Švicarskoj, u koju Rajić seli najveći dio kapitala, dok će u kamionski biznis u Hrvatskoj uložiti manju količinu. Ubacio se i u financijski sektor preko svog društva Lura Investments u Švicarskoj, pa je možda ipak otkupljivao i američke obveznice ili sličnu robu. Naš vodič u bolje ekonomsko uređenje ostavio je tako na cjedilu domaću mljekarsku industriju koja s dolaskom Lactalisa, sve do ulaska Hrvatske u EU, nepovratno tone u propast.

Domaći mliječni proizvodi dotad su bili i bolji i jeftiniji od uvoznih, a umnogome zahvaljujući državnim poticajima koji su pogodovali i interesu Luke Rajića. Za prolivenim mlijekom se ne plače, naravno, ali ovdje je na djelu aktivna daljnja mužnja na temelju akumuliranog plijena koju legitimira i sam hrvatski premijer, što bi ipak moglo izmamiti opravdane nove suze ostatka pauperiziranog naroda. No bit će da je važnije da su privatni kamioni sve urednije parkirani i da je baš to razlikovna kvaliteta zbog koje se slavi ovo neko drugo doba. Tko zna kako bi se danas snašli Paja i Jare, junaci znane TV serije ‘Kamiondžije’?