Ključni problemi koji muče mlade Srbe u Hrvatskoj isti su oni koji muče i mlade Hrvate, a glavni je pronalazak posla, ako je suditi prema odgovorima dvadeset šestero mladih pripadnika i pripadnica srpske manjine koji su sudjelovali u istraživanju Novosti ovog proljeća. Prema sudionicima fokus grupa iz Rijeke, Donjeg Lapca, Pakraca, Belog Manastira, Knina i Petrinje, diskriminacija Srba od pojedinaca i dalje je prisutna, ali u tragovima. Više takvih incidenata spominjali su sudionici iz sredina koje su bile intenzivnije zahvaćene ratom, a iz razgovora je isplivao i problem skrivanja ili neisticanja identiteta među dijelom Srba. Koliko je ovaj problem raširen i što sve na njega utječe pokazat će tek buduća kvantitativna istraživanja, a iskustva koja su podijelili sudionici našeg istraživanja i koja smo predstavili u prvom dijelu istraživačkog izvještaja mogu poslužiti kao temelj za postavljanje hipoteza.

Razgovori o životnim uvjetima i perspektivi za mlade ljude na šest odabranih lokacija pokazali su da, uz izuzetak Rijeke, mlade najviše muči teško pronalaženje posla, nedostatak dječjih vrtića, loša prometna povezanost i slaba ponuda kulturnih sadržaja, a najviše od svega brine ih to što se njihova mjesta pretvaraju u "gradove duhova i penzionera" zbog iseljavanja u potrazi za poslom. Srbi su puno više pogođeni navedenim problemima od hrvatskog stanovništva, što je posljedica toga što su češće naseljeni u manje razvijenim dijelovima države. Uzroci takvog rasporeda srpskog stanovništva sežu daleko u prošlost, ali neupitno je da su Srbi zbog toga više pogođeni nezaposlenošću i drugim negativnim posljedicama nejednakog regionalnog razvoja države, o čemu smo pisali u drugom dijelu izvještaja.

Osam godina nakon Drugog svetskog rata Njemačka i Francuska su potpisale ugovor o međusobnoj trgovini, i dan-danas surađuju, a milione su jedni drugima pobili. A oni trideset godina žive u devedesetima – kaže sudionik istraživanja iz Belog Manastira

Osim što su češće naseljeni u nerazvijenim dijelovima države, Srbi puno češće od Hrvata žive u selima i manjim mjestima: dok u naseljima s manje od 5.000 stanovnika živi manje od četvrtine hrvatskog stanovništva (23,9 posto), među Srbima taj je udio veći od trećine (36,7 posto), što pokazuju grafovi izrađeni prema Popisu stanovništva 2021. Prema istom izvoru podataka, Srbi dvostruko češće od Hrvata žive u selima, odnosno naseljima s manje od 2.000 stanovnika – njih 13 posto, naspram 6,8 posto Hrvata. Osim teritorijalnog rasporeda i egzodusa srpskog stanovništva tijekom i netom nakon rata, tome je pridonijelo i uništavanje industrija koje su zapošljavale stanovništvo prije rata i neulaganje u nova radna mjesta, zbog čega se unatoč kratkotrajnom povratničkom valu egzodus nastavlja do danas, ovaj put iz ekonomskih razloga. Bijes zbog ekonomske besperspektivnosti povratka u rodno mjesto izrazio je jedan sudionik koji se nakon dugogodišnjeg rada u inozemstvu vratio i htio otvoriti obrt, ali nije dobio poticaje: "Odbili su, kažu nisam konkurentan na tržištu, nema inovativnosti. Kakva inovativnost, brate, vi kupite namještaj, ja dođem i sastavim. Evo, ja se vratio i hoću radit. Kakva inovativnost!" Njegov primjer samo je jedan u moru sličnih priča koje završavaju ponovnim odlaskom iz Hrvatske.

Tako se, na primjer, općina Donji Lapac s više od osam tisuća stanovnika 1991. (odnosno 4.603 ako gledamo današnje granice općine) smanjila na 1.880 njih 2001. godine, nakon čega je zahvaljujući povratnicima na popisu 2011. porasla na 2.113 stanovnika, da bi u posljednjih deset godina pala na rekordno nizak broj od 1.366 stanovnika. Sudionici fokus grupe iz Donjeg Lapca rekli su da im je nevjerojatno slušati priče svojih roditelja, baka i djedova o tome kako je nekad Donji Lapac bio živo mjesto s drvnom i tekstilnom industrijom i desecima kafića. Međutim, i sami se sjećaju drugačije atmosfere početkom 2000-ih kad se znatan broj ljudi vratio, ali ubrzo opet otišao u potrazi za poslom. "U tom periodu, kad su ljudi krenuli odlaziti iz Lapca, tad je trebalo nešto napraviti, sad je puno teže", rekla je jedna sudionica, a slične komentare dali su sudionici iz Belog Manastira, Knina i Pakraca.

Grad obuhvaćen istraživanjem s najmanje problema za mlade – Rijeka (Foto: Sandro Lendler)

I politika je ekonomski problem

Rasprave sa sudionicima istraživanja o politici općenito i o osobnom političkom angažmanu kao načinu da se dogode pozitivne promjene nisu frcale od entuzijazma. To nas nije iznenadilo s obzirom na to da se u većini slučajeva radi o mjestima iz kojih se mladi masovno iseljavaju, a nada u promjene teško je spojiva sa sumnjom oko ostanka u rodnom mjestu. Čak su i oni koji se osobno smatraju politički aktivnima izrazili dojam da je većina mladih u njihovim mjestima razočarana u politiku: "Dosta puta je možda politika razočarala ljude pa se mlade generacije ne zanimaju uopće za to. Vide da se unatoč davanju glasa ništa ne mijenja"; "Kakva politika, nema udruga, nema ništa, mladi ovdje mogu samo da popiju, da pojedu"; "Dolazi se i do tih situacija da kad se nešto i organizira, da ima malo zainteresiranih, kad treba pomoć, nikome se ne da", opisi su generalne atmosfere oko aktivizma i političkog angažmana na kakve smo naišli na svim fokus grupama osim onih u Rijeci i Kninu. Na kninskoj fokus grupi sudionici su izrazili različita mišljenja o tome zašto lokalne inicijative mladih često nakon nekog vremena propadnu. Jedan sudionik izrazio je mišljenje da je to stvar mentaliteta: "Ja mislim da je to do nas, do članova, ljudi se zasite i to ne može trajati, to je do nas. Nema više ideja. Zagreb i tamo ti gore su drukčiji mentalitet, oni šta god krenu, oni to nastavljaju dalje." Drugi sudionik na to je reagirao iz drugačijeg kuta: "Ma ima ideja i svega u tom periodu kad postoje financije, ali jednostavno poslije toga nema sredstava da se to isprati, nemaju obezbeđene financije, i to je glavni problem." Sudionici svih fokus grupa složili su se da ekonomsko beznađe ide pod ruku s nezainteresiranošću mladih za pridruživanje bilo kakvim organizacijama i inicijativama, ne samo političkim. Kako je na primjeru Donjeg Lapca pojasnila jedna sudionica: "Ja imam osjećaj da je u Lapcu dosta ljudi demotivirano, u smislu da ne vide uopće neku budućnost ovdje i mislim da je to onda neki malo veći problem. Da je to drugačije, možda bi se nešto ostvarilo, a ovako, jako teško. To se ne može riješiti politički, ekonomski je problem."

Među sudionicima istraživanja koji su rekli da ih politika ne zanima prevladavao je osjećaj besmislenosti bilo kakvog sudjelovanja u politici. Iza apolitičnog stava skrivalo se nepovjerenje u političare: "Možda bi se nešto pomaklo da se ova starija vlast makne s pozicija, onda bi netko razumniji mogao. Zavisi za šta se zauzima, ali da je netko razumniji, normalniji, to mi je simpatično. Iako, mene politika nekako smara. Jer svi kao nešto obećavaju, nešto se dešava, a svatko gleda sebe. Kome je politika nešto dobro donela. Sve što se dešava, dešava se zbog politike", riječi su sudionice iz Petrinje. "Sve se vrti oko novaca. To je moje mišljenje i dalje me ne interesira", sudionica iz Rijeke bila je koncizna. Mnogi su podijelili mišljenje da možda ima dobrih pojedinih političara, ali izrazili su nepovjerenje u promjene koje oni mogu napraviti u postojećem sustavu: "Kad bi neko razumniji došao, možda... Ali i on dođe pod utjecaj nekog drugog. I kad hoće nešto svoje, ima one koji im tamo određuju. Nisam optimistična..."; "Iznad popa uvijek ima pop – koliko god ti želiš nešto da pokreneš, ti opet zavisiš od nekoga. I da tu na lokalnoj razini dođe čovjek koji želi nešto promijeniti, opet će biti onako kako kaže HDZ ako HDZ pobijedi na državnoj razini. Mi smo ovdje otpisani!"

Raspored hrvatskog stanovništva prema veličini grada/općine prema Popisu stanovništva 2021. (Foto: Dora Levačić i Ivica Družak/FINALIZACIJA)

Bilo je i onih koji su digli ruke i od cjelokupne politike u Hrvatskoj iz sličnih razloga: "Moje mišljenje je što dalje. Politika je veliko zlo i treba je se maniti. Ne vodi ničemu, nijedna stranka, partija. Ne da ne vodi, ne postoji jasan cilj kad ti ne možeš u svojoj državi napraviti šta hoćeš nego slušaš šta ti veli Brisel i von der Leyen i ostali iz Evrope." S time se složio drugi sudionik iz Belog Manastira: "Moje mišljenje je da na čelo države dođe Gospod dragi ne može da napravi ništa, jer vlasnici svih firma su stranci, i gotovo." Parazitiranje na prošlim sukobima radi skupljanja političkih bodova jednog je sudionika, kako je rekao, koštalo živaca i dovelo do stava da smo svi mi "ovce" jer uopće pratimo domaću politiku: "Srbi, Hrvati i tko sve ne – danas se oni ne svađaju. A oni se uporno vraćaju u devedesete. Osam godina nakon Drugog svetskog rata Njemačka i Francuska su potpisale ugovor o međusobnoj trgovini, i dan-danas surađuju, a milione su jedni drugima pobili. Ne treba to zaboraviti, ali bilo je, odemo dalje. A oni trideset godina žive u devedesetima. Ne interesuje me to! Idemo zaraditi, idemo na večeru, bog nam je jedan život dao, nije mi dao dva – jedan! Šta me briga šta si ti, jesi rek'o tisuću ili si rek'o hiljadu, daj čoveče da narod radi, da živi." Kojom god argumentacijom ih opravdavali, ovakvi se stavovi svode se na osjećaj nepovjerenja i razočaranja političkim sustavom, a naši sugovornici po tome nisu iznimka. Dapače, istraživanja političkih stavova mladih u Hrvatskoj pokazuju da većina misli da je njihov politički utjecaj zanemariv, nezadovoljni su funkcioniranjem demokracije, ne vjeruju institucijama i misle da njihovi problemi političarima nisu važni.

 

Na mladima vijeća ostaju

Pokušali smo od sudionika koji su se izjasnili kao apolitični saznati postoji li nešto što bi ih moglo motivirati da se politički angažiraju. Posegnuli smo i za imaginarnom situacijom u kojoj ih idealan gradonačelnik poziva na sastanak na kojem će im ispuniti sve želje, na što je najčešće zavladao muk. U Donjem Lapcu neki sudionici su maštali o budućem Lapcu koji će procvjetati zahvaljujući turizmu, ali dio njih bio je skeptičan, poput sudionika koji je izjavio: "Turizam bi privukao ljude da dođu turistički, ali ne da ostanu. Došli bi samo na dva-tri dana, u proljeće ili ljeto. A kako da ostanu? To se možda može riješiti politički, ali opet, kakva politika može to riješiti, lokalna sigurno ne..." Ovaj pokušaj utopijskog mišljenja više od svega poslužio je tome da pokaže kolike posljedice masovni odlazak mladih ostavlja na one koji ostaju. Sudionici su od magičnog gradonačelnika tražili elementarne stvari – da eventualno asfaltira prometnice, omogući bolju prometnu povezanost, možda pokuša pokrenuti neku privredu i otvori koju kinodvoranu ili veću trgovinu ondje gdje ih nema.

Raspored srpskog stanovništva prema veličini grada/općina prema Popisu stanovništva 2021. (Foto: Dora Levačić i Ivica Družak/FINALIZACIJA)

Među onima koji se smatraju politički aktivnima ili barem zainteresiranima također je bilo frustracije načinom na koji funkcionira politika. Kad smo razgovarali o motivima za potencijalno učlanjenje u neku političku stranku, jedna je sudionica rekla da bi joj SDSS bio logičan prvi izbor, ali joj se ne sviđa zatvorenost u identitetska pitanja: "Mene bi moglo motivirati to da manjinske stranke gledaju i širi spektar koji se tiče svih građana Hrvatske, a ne samo nacionalnih manjina. Jer tipa nekakve činjenice koje se tiču školstva, plaća, abortusa i sličnoga, mislim da su bitne za apsolutno sve, kako i za ostale, tako i za manjine. Smatram da se svakako treba baviti manjinskim problemima i svim tim, ali od manjinaca ti ne možeš čuti što oni misle o nekim općenitim društvenim problemima. Čut ćete što se misli o ćirilici i ničem drugom." U raspravi koja je uslijedila bilo je i pozitivnih mišljenja o SDSS-u: "Ja mislim da ta jedna partija radi apsolutno sve u interesu cijele manjine i da to na duži vremenski period može ostaviti jako pozitivan utisak. Da za sve to treba vreme."

Gotovi svi sudionici istraživanja koji su politički aktivni istaknuli su problem starijih ljudi u strankama ili lokalnom SNV-u koji se "ne daju s pozicija". Jedan je sudionik izjavio: "Kod nas ima puno mlađih Srba koji su se izjasnili, a u našem Vijeću svi su stari, sve četrdeset i neko godište, to ne može bit' funkcionalno." Slična su iskustva iznijeli i drugi sudionici koji su aktivni u SNV-u: "Ja sam u Vijeću, mi smo općina koja ima čak dosta mladih u Vijeću, što nije tako na razini županije, jer su to sve stariji ljudi. A to vidim i u drugim općinskim manjinskim vijećima. Stariji teže odlaze sa svojih pozicija, a mladi su nezainteresirani da se uključe i kad imaju priliku." Kad se radi o političkim strankama, oni koji su u njima aktivni primijetili su isti problem: "Mislim da je to do filozofije stranaka, jer onaj ko jednom uđe u politiku, teško njega smijeniti do sedamdesete godine."

Unatoč problemima, manjinska vijeća ipak predstavljaju mjesto koje su mnogi sudionici naveli kao način da se potakne mlade da se zainteresiraju za politiku i pretvore osjećaj nemoći u nešto produktivnije. Riječima jednog sudionika iz Knina: "Mislim da bi kroz manjinska vijeća trebalo otvoriti prostor za mlade, da se za tako nešto osnovno zainteresuju, pa se onda možda uključe i u ozbiljniju politiku." Drugi primjer je i Politička akademija SDSS-a koju je spomenula jedna sudionica: "Jako zanimljiva predavanja, jako dobri predavači i stvarno od nule smo krenuli, od definicije što je politika, i sviđa mi se taj način predavanja i baš je zanimljivo, mogu reći. Dotad stvarno nikad nisam imala susreta s politikom i nisam se previše informirala o tome. Ali sad me, evo, čak i politika zanima."

Iako na fokus grupama nije prevladavao optimizam o društveno-političkim temama, svakodnevica naših sudionika, kao i svačija, puno je šarenija i šira od tema koje smo otvorili ovim istraživanjem, pa ćemo zaobići uobičajeno podvlačenje problema u zaključku. Umjesto toga, još jednom zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u istraživanju, u nadi da će u bližoj budućnosti doživjeti ponovno otvaranje kina, mjesta za izlaske i novih radnih mjesta, a možda u tome i sami sudjelovati.

(Kraj)

 

Prvi dio istraživačkog izvještaja "Mladi Srbi u Hrvatskoj" pročitajte na ovom linku, a drugi na ovom linku.