Podržavate li ili ne preraspodjelu dohotka i bogatstva ovisi o puno faktora, a jedan od njih bi mogao biti – taj koliko ste lijepi. Tako barem navodi nedavno objavljena sociološka studija "Privlačnost i preferencije za redistribuciju". Istraživanje je provedeno u Njemačkoj, a autor Andrea Fazio inače se bavi političkom i bihevioralnom ekonomijom. Po njegovim nalazima ljepota utječe i na političke preferencije: lijepi ljudi manje su skloni konceptu preraspodjele bogatstva. Lijepi ljudi – odnosno oni koje su selektirani "promatrači" prije samog istraživanja klasificirali kao lijepe i privlačne – češće misle da uspjeh ovisi o individualnim zaslugama. Općenito, ljudi koji su na različitim razinama uspješni, a jedna od njih jest i fizički izgled, svoj su uspjeh skloni pripisati vlastitim zaslugama. Stoga su često manje voljni podržati koncept preraspodjele od onih "manje privlačnih" među nama. Tako se ispostavilo za sve ispitanike i ispitanice, bez značajne rodne razlike. Psihološki gledano, uspjeh se često gleda kroz vizuru vlastitih postupaka, a neuspjeh često pripisuje vanjskim čimbenicima.
Među ispitanicima ove studije posebno je negativna korelacija između privlačnosti i podrške državnoj intervenciji u gospodarstvu. Osim na (ne)sklonost redistribuciji, Faziova studija sugerira da se faktor ljepote i privlačnosti može odražavati i na glasačko ponašanje pojedinaca. Fizička privlačnost je tako u ovom istraživanju negativno povezana s glasanjem za Socijaldemokratsku stranku Njemačke (SPD), a posebno pozitivno s glasanjem za Slobodnu demokratsku stranku (FDP). Riječ je o stranci koja gorljivo zagovara svetost tržišta, protivi se državnoj intervenciji i javnim ulaganjima i zalaže za radikalno smanjenje poreza. Fazio navodi da, i kad se kroz istraživanje testiraju i razmotre drugi faktori koji utječu na političke preferencije pojedinaca, poput radnog statusa, obrazovanja, prihoda kućanstva, obrazovanja roditelja, i dalje opstaje odnos između privlačnosti i glasanja za FDP. Ljepota i privlačnost ne objašnjavaju, naravno, u potpunosti sklonost glasanju za tu i takvu stranku, ali su validan faktor za razmatranje. Uobičajeno objašnjenje je da privlačni ljudi razvijaju konzervativnije sklonosti jer u prosjeku zarađuju više (privlačnost je često i ekonomski nagrađena), a oni koji zarađuju više mogu i u kontinuitetu investirati u svoj izgled, učiniti se još privlačnijima, u skladu s društvenim trendovima i standardima ljepote.
Nije bez veze i bez vraga industrija ljepote sektor koji godinama ne pokazuje znakove usporavanja rasta (globalnu prodaju razne kozmetike čak ni pandemija nije ozbiljno ugrozila) – ljudi ne žele biti lijepi tek tako, ljepota i za njih i prema njima evidentno ima svoje efekte. Prema nekim ranijim istraživanjima fizička privlačnost može poboljšati znatan broj socio-ekonomskih ishoda, kao što su zarada, zaposlenje i ljubavno zadovoljstvo. Međutim, dosad se nije istraživalo kako iskustvo bivanja osobom koja je društveno prepoznata kao lijepa i privlačna može utjecati i na osobne političke preferencije. Ova je studija prvi pokušaj razumijevanja učinka ljepote i fizičke privlačnosti na ekonomske i političke stavove pojedinaca. Potrebna su, dakako, dodatna istraživanja kako bi se potpunije i utemeljenije govorilo o odnosu privlačnosti i političkih preferencija. U ta je istraživanja nužno ugraditi i druge specifične faktore koji mogu utjecati na političko oblikovanje i usmjeravanje pojedinaca, ali dotad ostaje zaključak da lijepi i bogati nisu skloni dijeliti.
