Organizacija Jadranski opservatorij za digitalne medije (ADMO) predstavila je u ponedjeljak u Zagrebu rezultate istraživanja pod naslovom „Tko vjeruje u teorije zavjere i za koga oni glasaju na izborima?“ ADMO je regionalni multidisciplinarni centar za borbu protiv dezinformacija, čiji su članovi u Hrvatskoj Gong, Sveučilište u Dubrovniku, te Filozofski fakultet (FFZG), Fakultet političkih znanosti (FPZG) i Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu. Predstavljeno anketno istraživanje provedeno je u dva navrata ove godine, na uzorku od 924 osobe stare između 18 i 65 godina koje su korisnice interneta. Rezultate istraživanja predstavili su profesori Nebojša Blanuša s FPZG-a, te Mirjana Tonković i Ivana Hromatko s Odsjeka za psihologiju FFZG-a.
Mirjana Tonković predstavila je rezultate istraživanja i usporedbu tih rezultata 2022 i 2024, pri čemu se prvi set pitanja ticao globalnih teorija zavjere. U 11 od 13 teorija primijećen je porast broja ljudi koji se s njima slažu, a u osam slučajeva to je povećanje statistički značajno. Najviše, gotovo 50 posto ispitanih, vjeruje u takozvanu superteoriju zavjere odnosno tvrdnju prema kojoj „bez obzira na to tko je službeno na čelu vlada, medija i korporacija postoji tajna grupa moćnika koja kontrolira događaje u svijetu“.
Više od 40 posto ispitanih vjeruje da velike farmaceutske kompanije namjerno šire zarazne bolesti kako bi se povećala prodaja lijekova, da se svakoga tko je spojen na internet neovlašteno nadzire i da se od javnosti kriju podaci o štetnosti cjepiva.
Najmanje ljudi vjeruje pak u teorije koje se odnose na globalno zatopljenje i chemtrails (tragove aviona na nebu), između 10 i 15 posto.
Drugi set pitanja odnosio se na povjerenje u institucije, što se u odnosu na 2022. nije naročito promijenilo pa ispitanici i dalje najmanje vjeruju pravosuđu, vladi, saboru i političkim strankama, a tek nešto više medijima, korporacijama, sindikatima i crkvi. Kao najmanje vjerodostojan izvor informacija percipiraju se društvene mreže, dok su klasični mediji na sredini povjerenja. Na pitanje tko je odgovoran za stvaranje i širenje lažnih vijesti u Hrvatskoj njih čak 90 posto odgovorilo je da su to političari, malo manje od njih društvene mreže i korporacijski lobiji, a zatim urednici i novinari.
Nebojša Blanuša potom je predstavio teorije zavjere koje se odnose na pandemiju Kovida-19, klimatske promjene, ratove u Ukrajini i Gazi, takozvanu veliku zamjenu stanovništva, veliki reset, Qanon, LGBTQ+ tematiku i Evropsku Uniju.
Kada je u pitanju Kovid-19, najveću podršku, 50 posto, ima teorija da se od javnosti i dalje skrivaju stvarni razmjeri štetnih posljedica cjepiva. Samo malo manje od toga udjela vjeruje da su vlade uz pomoć medija širile strah kako bi ukinule građanske slobode i ljudska prava, dok nešto manje od 40 posto ispitanih vjeruje da je pandemija samo „prva epizoda globalnog društvenog inženjeringa koji nam pripremaju pravi vladari svijeta“.
Ispitanici najmanje vjeruju u teorije zavjere koje se odnose na klimatske promjene, njih manje od 25 posto.
Sljedeća velika skupina pitanja odnosila se na rat u Ukrajini, pri čemu nije jasno zašto su istraživači kao teorije zavjere predstavili neke stavove koji mogu biti legitiman način razmišljanja o geopolitičkim događanjima. Primjerice tvrdnju „rat u Ukrajini izrežirao je SAD kako bi oslabio Evropu i Rusiju i održao svoju dominaciju“, s kojom se slaže 30 posto ispitanih, te tvrdnju „Rusija je napala Ukrajinu zbog vlastite ugroženosti koju je proizvelo širenje NATO saveza do njenih granica“, s kojom se slaže 35 posto ispitanih.
Kada je u pitanju teorija o velikoj zamjeni stanovništva, dominira mišljenje da se među migrante infiltriraju radikalni islamisti s planovima terorističkih napada. Preko 40 posto podrške ima i teorija da se migracije i izbjeglički valovi smišljeno provode kako bi se narušila demografska i etnička slika Evrope.
Veliki reset svijeta je tema koja je najbliža superteoriji zavjere, a nešto manje od 60 posto ispitanih smatra da su globalne promjene zahvatile sve pore društva da ih nitko ne može kontrolirati. Skoro 50 posto vjeruje i da je „pravi cilj masovnog ubijanja svinja zbog navodne svinjske kuge bio uništenje lokalne poljoprivrede i malog čovjeka za korist stranog kapitala“. Više od 40 posto ispitanih vjeruje i u Qanon teoriju zavjere o postojanju tajne mreže pedofilije diljem svijeta u kojoj sudjeluju elite.
Daljnje analize ovih podataka, objasnila je profesorica psihologije Ivana Hromatko, pokazale su da sve ove teorije dolaze iz istog kognitivnog prostora odnosno mentalnog sklopa, zbog čega su odlučili provjeriti koje značajke predviđaju da će ljudi biti skloni vjerovati im.
Uzeli su u obzir demografske i psihološke karakteristike, pri čemu se u prvoj skupini samo dob pokazala kao prediktor, dok ekonomski status i rod nisu. Tako su teorijama zavjere skloniji vjerovati mladi, manje obrazovani ljudi iz manjih mjesta, te oni desno orijentirani koji izlaze na izbore.
Među psihološkim značajkama bitan je faktor intuitivnog stila razmišljanja, naspram analitičkog, dok posjedovanje objektivnog znanja nije igralo ulogu. Drugim riječima, objasnila je Hromatko, to pokazuje da u borbi protiv širenja lažnih vijesti nije dovoljno ljudima servirati točne informacije već treba utjecati na njihov stil razmišljanja.
Nebojša Blanuša predstavio je i rezultate naknadno provedene ankete među istim ispitanicima, koji su pokazali da u teorije zavjere naviše vjeruju birači Mosta i Domovinskog pokreta, čiji su čelnici i sami promovirali takve teorije, a najmanje birači platforme Možemo.
U kasnijoj diskusiji Ivana Hromatko osvrnula se na metode kojima se može razvijati analitičko nasuprot intuitivnog načina razmišljanja, dok je Blanuša kao generalno zapadnjački problem razmišljanja o teorijama zavjere istaknuo stigmatizaciju ljudi koji u njih vjeruju.
- Teorije zavjere uvijek se temelje na stvarnim događajima, neke od njih su i opravdane, no diskurs kojim se tome pristupa nastao je 1930-ih godina od strane eminentnih društvenih znanstvenika kao što su Karl Popper i Harold Lasswell u kontekstu straha od političkog ekstremizma i uspona tadašnjih totalitarnih pokreta. Međutim, taj se diskurs kasnije nastavio primjenjivati na autopilotu, pa se primjerice na američkim izborima 2016. birače Trumpa generalno prikazivalo kao glupe, što je dovelo do još većeg revolta i polarizacije“, zaključio je Blanuša.
