Kako komentirate preporuke Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima?
Unatoč nekim dijelovima koji se suprotstavljaju ugrožavanju demokratskog poretka, riječ je o trulom kompromisu koji nastoji u krajnjoj instanci staviti na istu ravan inherentno zločinački režim NDH s režimom SFRJ koji je prošao kroz niz transformacija u svojoj vladavini: sa staljinizmom je dijelio slična obilježja samo u početnom razdoblju, a potom je bio autoritarni režim, dok je na kraju svog postojanja čak imao neke elemente pluralizma, što se nikako ne smije zaboraviti. To razdoblje danas ima status povijesnog vakuuma, mada takvo određenje ne zaslužuje. Također, temeljni manevar je providan: ako kažemo da je crvena zvijezda višeznačna kao simbol i da je treba tumačiti u kontekstu, tada i ZDS i ustaške insignije treba tako sagledavati te na mala vrata ozakoniti njihovu ograničenu upotrebu.
Normalizacija ndh kreirana je tako da u paketu uključuje i demonizaciju nob-a i cjelokupne sfrj, pri čemu se inzistira na zaboravu mračne strane prošlosti – ne samo Drugog svjetskog nego i Domovinskog rata – umjesto konstruktivnog suočavanja s njom
Tekst je pisan domobranski i na momente shizoidno, a izdvojena mišljenja će uglavnom biti revizionistička, što ukupno gledajući sada i pravno otvara prostor za daljnju normalizaciju NDH i demonizaciju NOB-a i SFRJ. Na jednom mjestu u tekstu nalazi se upravo ono što on perpetuira a tobože kritizira, tj. da se ‘hrvatska zakonodavna i sudska praksa’ – u odnosu na njemačku – ‘nalazi na otvorenijem prostoru u kojem su mogući i samovoljna tumačenja pravnih normi i arbitrarne odluke, pa i one donesene pod pritiskom ideoloških uvjerenja i oportunosti političke klime’. To je upravo ono čemu ovaj tekst pridonosi. Ovim tekstom ne rješava se ništa, pogotovo ne to da pojmimo sve zločine i žrtve kao dio vlastite kolektivne prošlosti i pretvorimo ih iz proganjajućih sablasti u podsjetnik da se to nikad više ne smije dogoditi. Treba javno priznati dvostrukost kolektivne traume iz Drugog svjetskog rata. Ona uključuje traumu žrtve, ali i traumu počinitelja na objema stranama, koje baštinimo kao članovi ovog društva i s kojima se treba iskreno suočiti i nijansirano ih istraživati. To je, mora se priznati, dijelom izraženo među prijedlozima mjera za prevladavanje posljedica vladavine nedemokratskih režima.
Na Smerdelovoj strani
Često se citira preambula Ustava u kojoj jasno piše da je RH nastala nasuprot NDH. Nije li onda zanimljivo da nam članovi Vijeća, među kojima je i bivša predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec, preporučuju, kako kažu, ‘toleranciju neustavne prakse’?
Ja sam izričito protiv toga jer nije riječ o toleranciji nego o de facto legalizaciji ustaškog znakovlja na mala vrata, čime se ohrabruje one koji ih već ekstenzivno koriste da s time dalje nastave te da onda pronalaze rupe u budućim pravnim normama kako bi i dalje promovirali protuustavno djelovanje. Više sam u ovoj pravnoj polemici na strani prof. Branka Smerdela koji kaže kako će to dovesti do daljnjeg nagrizanja ugleda hrvatske države. Ustavne norme se kod nas ne shvaćaju ozbiljno i daljnja nedosljednost samo produbljuje postojeće stanje te promovira onu Titovu da se ‘ne treba držati zakona kao pijan plota’. Umjesto toga trebalo bi promovirati ustavotvornu kulturu i imati uvijek na umu što piše u temeljnom dokumentu ove države i po njemu se ravnati. Ako se nećemo njega pridržavati, onda smo kao država žalosni. RH je utemeljena nasuprot NDH, a oni koji žele to obrnuti još od početka 1990-ih promoviraju totalitarizam i zapravo nameću kolektivnu krivnju hrvatskom narodu, što je potpuni nonsens. U krajnjoj liniji, to je uživanje u identifikaciji sa zločinom, a takav nam prešutni temelj države nije nikad trebao.
I dalje je prisutan kult nacije u kojoj se ima misliti samo jednoobrazno. Velika je u tome odgovornost Franje Tuđmana i njegovog modela mixing-bones pomirbe
U intervjuu Novom listu član Vijeća Ivo Goldstein kaže da je ‘u ovom trenutku bilo najpreče očuvati slovo Ustava i antifašistički karakter Hrvatske’, dok Smerdel, ustavni stručnjak i jedan od pisaca Ustava, poručuje da ‘ono što je protuustavno ne može biti dopušteno’. Kojem ste stajalištu bliži?
S ovako izdvojenim izjavama u potpunosti se slažem, no ako pročitate oba intervjua, za Goldsteina je čaša napola puna, a za Smerdela je već pala na pod i razbila se. Važno je zaustaviti ustašizaciju, ali je još važnije preokrenuti cijeli proces, odgovorno govoriti i sustavno istraživati kako tamne tako i svijetle događaje naše prošlosti. Sadašnja i buduće vlade trebaju u tome biti dosljedne, no odgovornost ne leži samo na njima. Veliku odgovornost snosi obrazovni sustav, posebice društveno-humanistički znanstvenici, ali i Katolička crkva čije se vodstvo ukopalo u revizionistički rov.
Vijeće preporučuje Vladi da se ‘propisima kojima se uređuju prava branitelja’ odrede iznimke pod kojima se ustaški pozdrav može koristiti. Vjerojatno se misli na Zakon o braniteljima, nasuprot Kaznenom zakonu u kojem je taj pozdrav kriminaliziran?
Nisam pravnik, tako da ne znam kakva će biti pravna rješenja, no ako bi bilo tako, onda će se sve hrvatske branitelje strpati u isti koš s jednim malim dijelom postrojbi koje su upotrebljavale to znakovlje. Time se uspostavlja opasni ideološki kontinuitet kao da su svi oni baštinici postrojbi NDH, a samo su HOS-ovci, koji su pristupili tim postrojbama iz svjetonazorskih razloga, sebe takvima smatrali. Braniteljima bi to trebalo biti neprihvatljivo, no ne vjerujem da bi se protiv toga bunili njihovi predstavnici, naročito ne oni koji su od toga izgradili svoje karijere.
Je li odluka Vijeća kojom se dozvoljava komemorativna upotreba ustaškog pozdrava zapravo kulminacija revizionističkog vala u posljednjih nekoliko godina?
Kao što već rekoh, to bi bila legalizacija ustaškog pozdrava, što bi sigurno radovalo nositelje tzv. konzervativne revolucije, tako da možemo očekivati, kad do toga dođe, da se i širi krug revizionista tj. anti-antifašista uključi u opravdavanje ZDS-a, da negiraju fašistički karakter NDH i proizvode svojstvenu im halabuku po lokalnim televizijama i etičkim sudištima. Mogli bi niknuti novi spomenici s NDH/HOS-ovim insignijama, a to znači i više komemoracija. Očekujem da će nastati i kakav trećerazredni dokumentarac o trostrukom logoru Jasenovac. Pogodite tko će ga režirati, a tko pisati scenarij. Financirati će ga oni koji odnedavno financiraju spomenute revizioniste. Film će svakako emitirati javna televizija, a projekcije će se održavati i na vjeronauku.
Smokvin list za premijera
General HOS-a Ante Prkačin javno govori o tome da su ustaško znakovlje i pozdrav HOS-ovci stavili na rukave u slavu NDH, a ne zbog toga što je riječ o ‘starom hrvatskom pozdravu’. Zašto se stvari ne nazovu pravim imenima?
Temeljni je problem licemjerno držanje onih koji su kao predstavnici naroda trebali stvari nazivati pravim imenom od same uspostave države. Ako autoriteti prešućuju i ne suprotstavljaju se takvim identifikacijama, onda oni koji veličaju NDH shvaćaju da trebaju još žešće nastaviti, koliko god bile opasne njihove političke gluposti. Drugi je problem podanička kultura koja uvelike dopušta moralnu ucjenu da jedino slobodno mogu govoriti oni koji su zadužili Hrvatsku sudjelovanjem u ratu. To je subnorizacija hrvatskog društva. Tome treba dodati da je normalizacija NDH kreirana tako da u paketu uključuje i demonizaciju NOB-a i cjelokupne SFRJ, pri čemu se inzistira na zaboravu mračne strane prošlosti – ne samo Drugog svjetskog nego i Domovinskog rata – umjesto konstruktivnog suočavanja s njom. Bauk komunizma kruži Hrvatskom, no on zapravo služi da bi se obračunalo s liberalnom demokracijom, kako je o tome nedavno pisao i prof. Tihomir Cipek.
Ovih dana, često i s ljevice, citiraju Tuđmanove izjave kojima on kritizira otvoreni ustašluk 1990-ih. S druge strane, nije li upravo njegova vlast odgovorna za sotonizaciju svega što podsjeća na socijalistički period, što je onda dalo krila revizionistima koji danas izjednačavaju pozdrav pod kojim je izvršen genocid i znak koji je spasio Hrvatsku od potpunog potonuća na strani onih koji su izgubili rat?
Ustašluk je riječ koja me iritira jer implicira da su oni koji danas stoje na braniku NDH nezrela djeca. Oni dobro znaju što čine i to i dalje čine, a tolerancija njihovog govora mržnje, prijetnji, diskriminacije, nasilja, vandalizma – da ne idem dalje – koji su proizveli svakim je danom sve pogubnija. Devedesete su u tom pogledu bile strašne, a otkad imamo ovu konzervativnu revoluciju dvije-tisuće-i-desete su zbilja poražavajuće. Cijela ta falanga revizionista moralno urušava ovo društvo, primjenjujući kvazietičke norme samo na one koji stoje uz njih ili poslušno šute i ne talasaju. To ušutkavanje je dovedeno na razinu tabua, a to znači da ovdje nema slobode u pravom smislu riječi. I dalje je prisutan kult nacije u kojoj se ima misliti samo jednoobrazno. Velika je u tome odgovornost Franje Tuđmana i njegovog modela mixing-bones pomirbe koja je započela notornom rečenicom na 1. Općem saboru HDZ-a 24. veljače 1990. da ‘NDH nije bila samo puka ‘kvislinška’ tvorba i ‘fašistički zločin’ već i izraz kako političkih težnji hrvatskog naroda za svojom samostalnom državom, tako i spoznaja međunarodnih čimbenika, a u ovom slučaju vlade Hitlerove Njemačke, koja je na ruševinama versajskog krojila ‘novi europski poredak’, tih težnji Hrvatske i njenih geografskih granica’.
Kako komentirate preporuku Vijeća da se crvena petokraka može koristiti samo tokom obilježavanja antifašističkih praznika?
To vam je ta simetrija koju proizvodi osnovni interpretacijski manevar dotičnog Vijeća na koji sam već ukazao.
Premijer Plenković krenuo je u ovu avanturu s Vijećem zato što nije imao hrabrosti raskrstiti s ustaštvom u javnom prostoru. Stječe se dojam da je Vijeće donijelo odluku po njegovoj želji. Može li se s legalizacijom ustaškog pozdrava ‘za po doma’ sjediti za stolom s liderima zapadnoevropskih zemalja, koji negativno gledaju na divljanje historijskog revizionizma na istoku Evrope?
Dobro je neki dan rekao Viktor Ivančić da je za ono za što vam treba minuta i pol njima trebala godina dana. Stječe se dojam da je Vijeće osnovano kao smokvin list za ono što je premijer izjavljivao i prije njegovog osnivanja, kad je govorio o spomen-ploči u Jasenovcu podignutoj na zgradi koja je bila Luburićev stožer. Drugi je problem što se jedno govori za međunarodnu a drugo za domaću javnost, gdje premijeru preko ramena stalno gleda desno krilo njegove stranke. Ne treba se izmotavati, da bi se pokrenuo suprotan proces napokon treba smoći hrabrosti i reći ‘popu pop, a bobu bob’.
