S odvjetnicom Linom Budak razgovarali smo o tome kako različite interpretacije zakonodavnih i kaznenopravnih okvira utječu na demokratske procese u Hrvatskoj.
Slike 15 aktivistkinja strpanih u jedan policijski kavez odakle policijski službenik jednu po jednu sprovodi do zgrade suda podsjećaju na američke filmske trilere. Samo što na filmskom platnu iz željeznog kaveza umjesto aktivistkinja izlaze gangsteri. Bio je to epilog mirnog prosvjeda održanog sredinom aprila, kad je sedamnaestero aktivista blokiralo jedan od ulaza u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova kao javni glas protiv hrvatskog odnosa prema genocidu u Gazi. Odvjetnica ste nekolicini aktivista koji su suočeni s ozbiljnim optužbama policije za navodno remećenje javnog reda i mira. Koja su zakonska uporišta policije za tako rigorozno postupanje prema mirnim prosvjednicima?
Zakonsko uporište za takvo arbitrarno policijsko postupanje jednostavno ne postoji. Naprotiv, policija je grubo pregazila propise koji jamče svakom građaninu pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed, kao i iznošenje svog stava. U postupanju mirnih prosvjednika nije bilo prekršaja. Policija je zanemarila činjenicu da je na mirnom prosvjedu sudjelovalo samo 17 mirnih građana, znači manje od 20, zbog čega nije bilo potrebno prijavljivanje tog mirnog prosvjeda tijelima javne vlasti. Izjave ministra Gordana Grlića Radmana i predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića bile su potpuno promašene, oni ne poznaju propise. Nije točno da su mirni prosvjednici svojim tijelima spriječili ulaz i izlaz iz Ministarstva vanjskih poslova jer su sjedili ispred jednog od šest ulaza u zgradu i to ispred protokolarnog ulaza koji je otvoren samo kad se, primjerice, primaju strane delegacije, što tog dana nije bio slučaj. Po zakonu, prosvjed se može održati na bilo kojem mjestu, osim, primjerice, pred bolnicama, školama, vrtićima, na određenoj udaljenosti od Vlade, Hrvatskog sabora i Ustavnog suda.
Osim što je policija neutemeljeno uhapsila mirne prosvjednike, nakon toga ih je držala u kavezima, kao da su divlje zvijeri. Policija je 15 žena smjestila u kavez veličine otprilike četiri metra kvadratna. Jedan policajac je ženama u kavezu dobacio: "Pa može vas još stati!" Dio mirnih prosvjednika je istog dana odveden na sud, a oni koji su morali prenoćiti na Oranicama držani su cijelu noć pod upaljenim svjetlom. Imali su problema s dostupnošću vode. Sve to predstavlja nečovječno postupanje. To nisu uvjeti dostojni bilo kojeg uhićenika! Policija je predložila sudu niz strogih mjera: zadržavanje mirnih prosvjednika, zabranu njihovog približavanja zgradi Ministarstva vanjskih poslova na udaljenosti od sto metara i to na šest mjeseci, novčano kažnjavanje prosvjednika novčanim kaznama u rasponu od 600 do 2.400 eura. Podnijeli smo pritužbu na postupanje policije Službi za unutarnju kontrolu MUP-a i pučkoj pravobraniteljici Teni Šimonović Einwalter.
Hapšenje, kavez, sud
Na osnovu kojih dokaza policija objašnjava to rigorozno postupanje? Zašto je njihova procjena tako stroga?
Dokaze nismo vidjeli. Na snimci događaja vide se mirni građani koji mirno prosvjeduju sjedeći ispred jednog od ulaza u zgradu Ministarstva. Zaključujem da dokaza nema! Moguće je da se policija zaletjela s postupanjem ili je pak osluškivala vlast smatrajući da se takvo postupanje od nje očekuje. Definitivno, nije bilo potrebe ni za kakvim policijskim reakcijama, najviše što je policija mogla poduzeti jest da mirne prosvjednike izmjesti. Svojim postupanjem policija šalje jasnu poruku budućim prosvjednicima da znaju što im slijedi ako im padne na pamet mirno prosvjedovati i iznijeti svoj stav – hapšenje, kavez, sud.
Osim što je policija neutemeljeno uhapsila mirne prosvjednike ispred MVP-a, nakon toga ih je držala u kavezima, kao da su divlje zvijeri. One koje su prenoćile na Oranicama cijelu su noć držane pod upaljenim svjetlom, imale su problema s dostupnošću vode. Sve to predstavlja nečovječno postupanje
Ne zaboravimo, pravo na mirni prosvjed jamče Zakon o javnom okupljanju, Ustav i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Podsjetila bih da je dužnost policije bila ne hapsiti mirne prosvjednike, nego im omogućiti pravo na mirni prosvjed, štititi njihovu slobodu govora i onemogućiti ometanje javnog prosvjeda. Međutim, policija je u konkretnom slučaju postupala upravo suprotno: onemogućila je mirni prosvjed i sama ga je remetila, ugrozila i prekinula.
Sjetimo se nekih drugih skupova, ne tako mirnih prosvjeda iz 2014. i 2015. godine. Akcije šatoraša koji su 555 dana blokirali zgradu jednog drugog ministarstva, Ministarstva branitelja, prijetili tadašnjem ministru Fredu Matiću i zamjeniku ministra Bojanu Glavaševiću, plinskim bocama blokirali promet Savskom. Sjetimo se prosvjeda desnice iz 2016. protiv Mirjane Rakić, tadašnje predsjednice Vijeća za elektroničke medije. Kad bismo to usporedili s prosvjedom pred Ministarstvom vanjskih poslova, što bismo zaključili?
Neusporedivo je! I po broju sudionika i po obvezi prijavljivanja, ali i po samim porukama tih okupljanja, njihovom sadržaju. Ali, eto, 17 građana na mirnom prosvjedu se hapsi i brutalno procesuira, iako oni pozivaju na mir, što ne može biti kažnjivo, dok su šatoraši nesmetano remetili javni red i mir godinu i pol dana, upućivali jasne, otvorene prijetnje, vršili nasilje. Javnosti je ostalo nepoznato je li itko iz Savske odgovarao za te nerede, blokade i prijetnje. Da li je i koliko postupaka policija u tom slučaju pokrenula i kako su ti postupci završili? Ostalo je skriveno zašto javnost o ishodu postupaka nije informirana, iako su događanja u Savskoj snažno utjecala na politička kretanja u društvu.
Prije tri mjeseca, usred dana, splitskim ulicama prodefilirala je grupa crno uniformiranih navijača Hajduka vičući "ajmo, ustaše". I ovdje je javnosti ostalo nepoznato policijsko postupanje. Je li taj dnevni marš splitskim ulicama kažnjiv?
Apsolutno je kažnjiv. Međutim, tamo gdje policija treba aktivno i promptno reagirati, radi nevoljko, vrlo blagonaklono i presporo. Neprihvatljivo je i kažnjivo pozivanje na mržnju, netrpeljivost, uzvikivanje raznih parola kojima se unosi nemir, kojima se krši Ustav. Poslije niza društvenih pojava koje su prošle nekažnjeno, a koje urušavaju same ustavne tekovine, postavlja se pitanje znamo li uopće da li je, što i kad kažnjivo. Pobogu, valjda znamo ulogu ustaša u hrvatskoj povijesti, da su bili na strani Hitlera! Trebamo se sramiti te epizode iz svoje povijesti. Međutim, čini se da tijela javne vlasti svojim neprincipijelnim postupanjem ohrabruju prekršitelje propisa.
Zaključujemo da je poruka "Free Palestine" zabranjena, a ustaški pozdrav "Za dom spremni" dozvoljen.
Vidjeli smo kako policija brutalno i javno postupa kad se uzvikom "Free Palestine" poziva na mir, ali nismo imali priliku vidjeti javno postupanje policije kad se uzvikuje ustaški pozdrav koji poziva na netrpeljivost i mržnju. U normalnom, demokratskom društvu to ne može biti prihvatljivo. Ustaški pozdrav protivan je Ustavu, najvišem propisu koji se temelji na antifašističkim vrijednostima i na Domovinskom ratu koji nema veze s ustaštvom. Nije dobro za razvoj uređenog demokratskog društva, kojem navodno stremimo, da se prema građanima koji mirno prosvjeduju brutalno postupa, a prema nositeljima ustaških parola nevoljko i skriveno od očiju javnosti.
No, pred očima javnosti događa se bizaran slučaj preispitivanja uloge posljednje preživjele partizanke iz bitke na Sutjesci, 101-godišnje Vjere Andrijić, koja je čak ispitana na sudu o događajima u Bosni i Hercegovini, u Širokom Brijegu?
Sramotno je ovo što DORH radi. Zadivljena sam kako gospođa Andrijić ponosno, sa smiješkom na licu, uzdignute glave odlazi na ispitivanje. A mogla je sve skupa izbjeći pozivajući se na svoju dob. Očito je taj njen partizanski pobjednički duh i dalje nesalomljiv. Odličan komentar je dao Šimun Cimerman koji je kazao u jednom tjedniku: "Da nije bilo partizana, Marko Perković Thompson zvao bi se Marco Perconne Beretta".
Zanimljivo je da ovih mjeseci dok traje najava i čekanje Thompsonovog koncerta gotovo nitko ne spominje da su njegovi koncerti zabranjeni u Austriji, Sloveniji, Švicarskoj, Njemačkoj, da je i Pula, pred koju godinu, zabranila njegov koncert
Je li izgubljen pravni i moralni kompas u hrvatskom društvu?
Političari su odigrali nečasnu ulogu kalkulirajući s biračkim tijelom, čineći brojne iznimke vezano uz grbove, pjesme i pozdrave. Ako je nešto zabranjeno, zabranjeno je uvijek i svagda, a ne da je prigodno ipak dozvoljeno. Namjerno je napravljena konfuzija koja rezultira zaglupljivanjem i otupljivanjem mase od štetnih i opasnih pojava u društvu. Tko više može sa sigurnošću znati i reći da li je ili nije nešto zabranjeno. To je loše za sve. Kakvi su to propisi, kakva je to pravna sigurnost? Kakve su to prigodne iznimke? To je i sumrak zdravog razuma.
Pravni kaos
Posljednjih mjeseci svjedočimo medijskom reality programu oko koncerta pjevača koji se među narodne mase probio zahvaljujući ustaškom pozdravu. Postoji li pravna regulacija u slučaju sadržaja tih pjesama i ikonografije koja ih prati?
Zanimljivo je da ovih mjeseci dok traje najava i čekanje Thompsonovog koncerta gotovo nitko ne spominje da su njegovi koncerti zabranjeni u Austriji, Sloveniji, Švicarskoj, Njemačkoj, da je i Pula, pred koju godinu, zabranila njegov koncert. Smatram da bismo kao društvo trebali težiti standardima Europe, standardima koje baštine zemlje u kojima je Thompson zabranjen zbog svojih pjesama i poticanja publike na neskrivenu mržnju i netrpeljivost prema primjerice – Srbima. Europska smo zemlja, dio smo EU-a, primjenjujemo propise EU-a. Ako je razvijenijim, pravno uređenijim europskim državama problematična ta mržnja koju Thompson manifestira svojom ustaškom ikonografijom, stihovima kojima slavi jasenovačke koljače, valjda bi to nama u Hrvatskoj trebalo prvima smetati. Mogu misliti kako se osjećaju pripadnici nacionalnih manjina, osobito Srbi, prema kojima se ta otvorena mržnja i dalje širi i sije putem takvog "kulturnog i spektakularnog" koncerta.
Često čujemo, čak i od visokih političkih i intelektualnih krugova, da ne treba zabranjivati Thompsonove koncerte jer je kontraproduktivno. Kako u slučaju Thompsonove ikonografije tumačite te poruke u javnom prostoru?
Po hrvatskom zakonu ta ikonografija je neprihvatljiva, ali u hrvatskoj praksi najviši politički krugovi, zbog svojih sitnih interesa, namjerno su razvili sasvim različite, oprečne interpretacije jednog te istog slova zakona, uvodeći iznimke od pravila. Time su unijeli zbrku i napravili pravni kaos. Smatram da, ako je nešto zabranjeno po Ustavu, kao što je Thompsonova ikonografija, onda je to zabranjeno. Ustaški pozdrav ne može se prihvatiti ni u pjesmi. Opasno je da neke zabranjene stvari, uz aktivnu podršku politike, postaju prihvatljive i nekažnjive.
Odvjetnica ste Novosti u SLAPP tužbama. Novosti su često na meti tužbi, ali i predmet polemika, napada i prijetnji političara i drugih. S obzirom na vaše iskustvo odvjetnice Novosti, kako komentirate odluku Savjeta za nacionalne manjine o 35-postotnom smanjenju sredstava, kontra Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina? Hoće li ova otvorena vrata za sankcije Novostima dovesti i do novih tužbi?
Neprihvatljivo je financijsko kažnjavanje Novosti od Savjeta za nacionalne manjine, ali ono je štetno i za cijelo hrvatsko društvo i demokraciju. To je očito rezultat otvorenog podilaženja HDZ-ovim koalicijskim partnerima iz DP-a. U društvu koje je već decenijama kontaminirano mržnjom prema srpskoj manjini i Novostima, Savjet za nacionalne manjine svojom odlukom ohrabruje potencijalne podnositelje tužbi koji će svojim obijesnim parničenjem pokušavati onemogućiti rad i doprinos Novosti slobodnom novinarstvu u Hrvatskoj. Ipak, vjerujem u neovisno sudstvo koje neće podleći političkim pritiscima i pokušajima moćnih pojedinaca da SLAPP tužbama zatvore usta slobodnomislećim novinarima koji pišu za Novosti. U brojnim europskim i svjetskim izvješćima Hrvatska se proziva zbog gušenja novinarskih sloboda, što bi trebalo ozbiljno zabrinuti ministricu kulture i medija. Novosti su rasadnik sjajnih i nagrađivanih novinara, one su osvjetlale obraz Hrvatske i obraz slobodnog novinarstva. Očekujem da će se ova pogrešna odluka o uskrati novčanih sredstava obiti o glavu onome tko ju je smislio. Ta odluka samo će natjerati Novosti da budu još bolje i još čitanije.
