Reakcija sustava na priču Line Budak, zagrebačke odvjetnice koja je nakon sedam mjeseci slučajno saznala da ima karcinom dojke u odmakloj fazi, nešto je što bi se trebalo poučavati na kolegiju stručnjaka za odnose s javnošću Bože Skoke. U kontekstu zdravstvene politike, slučaj je još daleko od završenog, pa još nije jasno bi li ga profesor Skoko navodio kao pozitivan ili negativan primjer komunikacije. Još nisu završeni nalazi inspekcije. Moguće su potencijalne tužbe, a možda i reakcija pravosudnih tijela. No ono što je danima javno komunicirao resor zadužen za brigu o pacijentima i provođenje nacionalnih politika za funkcioniranje zdravstva, ništa je drugo nego korporativno komuniciranje. Zapravo, njegova najzloćudnija grana: krizna komunikacija.
Krizno komuniciranje aktivira se kad nekakav korporativni entitet angažira stručnjaka s ugledom i znanjem spomenutog Skoke, s ciljem da sanira javnu štetu počinjenu vlastitim negativnim postupcima. Samo, umjesto agresivnog negiranja ili smanjenja odgovornosti kompanije za, primjerice, karcinogene kemikalije što su se proširile po prirodi, u priči Line Budak cijeli se sustav upregnuo u agresivnu protukampanju protiv teško bolesne žene. Žene koja je najmanje sedam mjeseci bolesnija nego što je bila zato što ju je zdravstveni sustav u Hrvatskoj temeljito napustio i iznevjerio.
U posljednjih 30 godina hrvatskog zdravstva zbivalo se niz velikih afera, od smrtonosnih greški pojedinih liječnika do korupcijskih skandala teških stotine milijuna eura. No malo se s čime može usporediti prvi set reakcija koje je Lina Budak doživjela nakon što je o svemu javno progovorila.
U priči Line Budak cijeli se sustav upregnuo u agresivnu protukampanju protiv teško bolesne žene. Žene koja je najmanje sedam mjeseci bolesnija nego što je bila zato što ju je zdravstveni sustav u Hrvatskoj temeljito napustio i iznevjerio
Nekoliko sati nakon što je objavljen intervju s Budak na portalu Index, u kasnim noćnim satima, mailom joj se javio predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Zagreb Stjepko Pleština. "Ja, da se o meni radi, sigurno ne bih čekao da mi netko dostavi nalaz biopsije mog tumora sedam mjeseci, a potom tražio spas u Njemačkoj", bešćutnim je cinizmom reagirao na njenu javnu ispovijest, pa se istim tonom osvrnuo na izjavu iz istog intervjua da je s liječnikom u Njemačkoj, kamo je otišla na operaciju, razgovarala više od sat vremena prije operativnog postupka. "Divim se kirurgu na sat i dvadeset minuta razgovora, ja bih mu dao otkaz da radi kod mene. Ili bi to debelo naplatio da sam privatnik (po odvjetničkoj tarifi)."
Državljanki Republike Hrvatske i obveznici zdravstvenog osiguranja zaključno je poručio: "Navodite da ste izgubili povjerenje u hrvatsko zdravstvo – ako je doista tako, onda je možda razumno liječiti se negdje drugdje. No, ne na teret HZZO-a."
Voditeljica odjela za onkološku patologiju i kliničku citologiju u KBC-u Sestre milosrdnice, doktorica Vesna Ramljak, napisala je osvrt na privatnom Facebook profilu, potaknuta "gnusnim optužbama, insinuacijama i neznanjem" zbog čega je dobila potrebu "objasniti na koji način i kako se radi u mojoj bolnici, Klinici za tumore". "Mi svi u bolnici smo užasnuti jer u ovim uvjetima radimo najbolje što možemo, svi volimo i poštujemo dr. Andreja Rotha i ovaj linč na kolegu je više nego prostački! Ne lamačite jezičinama uzalud i bespotrebno!", napisala je.
Premda se radi o izjavama nedostojnim pojedinaca na odgovornim pozicijama u zdravstvenom sustavu koje su uz to i neprihvatljive, još gori ispad imao je njihov šef, ministar zdravstva Vili Beroš. Komentirajući slučaj, dan poslije intervjua Line Budak poručio je da "ne može suditi o osobi koja možda ima neke druge motive". Je li pod motivima Beroš mislio na biografiju Line Budak, koja je bila pravnica u nizu ljudskopravaških procesa, pa i u obrani Filipa Drače, koji je završio na sudu zato što je nacrtao srp i čekić na postolje kipa Franje Tuđmana? Ili je pod motivima možda mislio na njenog oca Slobodana Budaka, čuvenog odvjetnika, suosnivača Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava i čovjeka koji se borio protiv politika živog Franje Tuđmana? Teško je proniknuti u Beroševe "prave motive" koji su ga potaknuli na citiranu izjavu. Svaka pretpostavka je, međutim, jednako degutantna. Kad bi se preuzeo podli ministrov narativ, istom logikom valjalo bi se zapitati: je li hrvatsko zdravstvo imalo svjesne "motive" da ošteti Linu Budak tako što će je mjesecima lišiti presudnih informacija i prijeko potrebne medicinske skrbi? Oni će reći da nije, i vjerojatno biti potpuno u pravu. Ali takav zavjerenički kontekst im je nametnuo upravo njihov ministar naklapanjem o neizrečenim "motivima". Pokušao je Beroš naknadno sanirati svoju izjavu tvrdnjom da je zapravo mislio na motive njenog ugroženog zdravlja i ništa drugo, ali se svako posljedično objašnjenje čini neuvjerljivim.
Ukratko, pita li se zdravstveni sustav, Lina Budak nije samo pogriješila i dovela samu sebe u smrtnu opasnost, nego je zaslužila prezir zbog mutnih motiva, pa i izgon iz hrvatskog zdravstvenog sustava, jer joj je "možda razumno liječiti se negdje drugdje, ne na teret HZZO-a". No to je samo jedan problem u ovoj priči, u čijoj je srži uvjetovani refleks slomljenog sistema koji se bazira na beskrupuloznoj samozaštiti, čak i u fazi kada nisu poznate sve informacije za donošenje bilo kakvih zaključaka. Drugi problem su detalji koji prožimaju kronologiju neuspješnih pokušaja Line Budak da ostvari pravo na liječenje.
Ukoliko se netko oporavlja od višemjesečne nesreće ili je iz bilo kojeg razloga spriječen postupiti po naputcima doktora o skupljanju cjelokupne dokumentacije, tome je faktički izrečena smrtna presuda. I tako desetljećima
Poznato je da punih sedam mjeseci nije bila svjesna da postoji nalaz biopsije, jedini dokument na kojem je potvrđeno da ima rak na dojki. O njemu je saznala slučajno, nakon što je, sukladno uputi spomenutog doktora Rotha, prikupila ostalu medicinsku dokumentaciju i s njome došla u Kliniku za tumore. Tamo joj je u studenom 2022. godine priopćena šokantna vijest, informacija one vrste koju mogu pojmiti samo ljudi s teškom zdravstvenom dijagnozom.
Počelo je tako što je 28. ožujka prošle godine dr. Roth primio Linu Budak koja je donijela rezultate mamografije. On je zatražio daljnje pretrage zbog "veoma suspektne promjene u dojci". Na kraju toga dokumenta naznačio je da se povratno javi na kontrolu po obavljanju svih pretraga, odnosno da dođe kad prikupi sve nalaze. Na ovom papiru nigdje nije pisalo da postoje dvije procedure, odnosno da većinu nalaza treba skupiti na šalteru, a nalaz biopsije, presudan za utvrđivanje bolesti, u njegovoj ordinaciji. Praksa Klinike za tumore je takva da se takvu patohistološku analizu uzoraka nakon biopsije tumora (PHD) može prvi puta vidjeti samo kod nadležnog liječnika. Deset dana poslije, 7. travnja, pacijentica se podvrgla većini pretraga, ali ne i magnetskoj rezonanci, što je drugi važan detalj za kasniji razvoj priče. U svom obraćanju javnosti minuloga tjedna, dr. Roth je napisao da su Lini Budak nakon obavljenih pretraga toga dana pružene "jasne upute u pisanom obliku da za 15 dana nazove kiruršku ambulantu na broj 3787 511 iza 12 sati" kako bi provjerila je li nalaz biopsije gotov. "Unatoč tome što je pacijentica dobila jasne upute da osobno nazove kiruršku ambulantu oko 15 dana nakon biopsije, ona osobno odlazi na šalter Klinike za tumore 11. travnja – četiri dana nakon uzimanja uzorka za biopsiju te preuzima u tom trenutku do tada gotove nalaze, što odgovara istini s obzirom da se na nalaz PHD-a (rezultat biopsije) čeka oko 15 dana te da isti tada nije niti mogao biti gotov", napisao je Roth.
Doktor nije pojasnio od koga je dobila jasne upute da nazove bolnicu. Budak, međutim, tvrdi da toga dana nije dobila nikakve instrukcije u pisanom ili usmenom obliku oko nalaza biopsije. "Nakon obavljene core-biopsije morala sam na jednom od šaltera spomenute klinike ostaviti svoje podatke s brojem telefona i tamo mi je rečeno da će me netko iz bolnice nazvati kada nalazi budu gotovi", prisjetila se Budak u jednom dopisu događaja od 7. travnja, što nam je potvrdila i nakon objave priopćenja doktora Rotha.
Budući da je nitko nije zvao iz bolnice, 11. travnja doista je otišla tamo po nalaze, koje je i preuzela. "Pitala sam sestru na šalteru da li su to svi nalazi ili se još neki od njih izrađuju, na što mi je sestra odgovorila da su to svi nalazi", kazala je.
Taj moment bio je ključan za sve posljedične probleme. Nesvjesna da postoji i nalaz biopsije – zapravo presudni pokazatelj da je bolesna – i uvjerena u riječi sestre da su "to svi nalazi", Lina Budak je nastojala obaviti završnu magnetsku rezonancu dojke. Doktori koji su se naknadno javno oglasili interpretiraju priču drugačije. Ponovivši da se nalaz biopsije po njihovoj praksi ne može dati na šalteru, doktor Roth je u priopćenju objasnio i da ga nije moguće vidjeti u internom Centralnog zdravstvenom informacijskom sustavu Republike Hrvatske. "Stoga je pacijentica ispravno obaviještena da je na šalteru zaprimila sve nalaze", poručio je.
Vili Beroš (Foto: Milan Šabić/PIXSELL)
Spomenuta doktorica Ramljak u svome je obraćanju također kazala da sestra na šalteru ne zna da li se radila biopsija ili nije. Onda je, međutim, dodala da će takva djelatnica "nakon provjere koje sve nalaze pacijentica treba odgovoriti pozitivno ili negativno". "Ako je se pita za PHD nalaz ista će odgovoriti da je nalaz kod liječnika koji ju je poslao na core biopsiju", napisala je. Iz ovoga je jasna sugestija da sestra ipak može vidjeti i jesu li zatraženi nalazi biopsije. Ona ga ne može dati pacijentu, ali ga je svjesna. Ispostavlja se tako da je Lina Budak izgubila važnih sedam mjeseci liječenja zato što je na šalteru postavila krivo pitanje. Ili nedovoljno široko, što god bilo šire od upita "jesu li to svi nalazi se još neki od njih izrađuju". Na djelu je rijetko cinična obrana neobranjivog propusta.
Da je znala za ovu informaciju, nema sumnje da bi Budak naknadno zvala i za taj dokument, koji je izrađen 19. travnja. To bi učinila premda je bila svjesna da su u bolnici uzeli njene kontakte te joj, kako tvrdi, rekli da će oni nju nazvati po završetku rezultata svih pretraga. Desila se, suprotno tome, svojevrsna lančana reakcija. Od toga dana nalaz je bez znanja pacijentice mjesecima tavorio u informacijskom sustavu bolnice. Činjenica da ga nitko nije pogledao niti ju je alarmirao uzrokovala je i zakašnjenje u odlasku na posljednji pregled: magnetsku rezonancu. Po pravilima, rezonanca se obavlja u prvim danima menstruacije. Izvanredno testiranje, lišeno ovog pravila, dešava se kad su u drugim nalazima pacijentici utvrđeni loši rezultati. Da joj je 11. travnja sestra rekla da je u izradi još nalaz biopsije ili da je netko naknadno pogledao taj dokument, ona bi hitno obavila i magnetsku rezonancu. Ovako ga je, nakon više od pola godine neredovnog menstrualnog ciklusa, konačno izradila u privatnoj klinici. Tako je, na koncu, 21. studenog 2022., sedam mjeseci po obavljanju pretraga, došla kod doktora Rotha, uvjerena da je konačno ispunila sve uvjete za sastanak s njim. Jer u prvom specijalističkom nalazu, u kojem su izlistane sve potrebne pretrage, piše da dođe na kontrolu kad ih prikupi.
Šokirana ponašanjem zdravstvenih institucija u Hrvatskoj, odlučila je nakon toga odbiti daljnje liječenje i otići na operaciju u Njemačku. Početkom prosinca 2022. godine poslala je opsežnu pritužbu ministru Berošu, tražeći od njega odgovor, odnosno da pokrene postupak ispitivanja svih okolnosti priče. "Želim da se hitnim ispravljanjem sustavnih (sistemskih) grešaka i ispravljanjem protokola postupanja spriječi ubuduće opisano neučinkovito i zakašnjelo liječenje bilo kojeg drugog pacijenta, koje liječenje prouzrokuje javnom zdravstvu dodatne, nepotrebne troškove, a pacijentima dodatne radikalne zahvate u liječenju, ali i dodatne, nepotrebne fizičke i duševne boli i patnju, a nerijetko i smrt", poručila je Berošu.
Kad je taj ministar u veljači ove godine davao izjave o nekakvim motivima pacijentice i najavljivao inspekcijski nadzor, on je dakle dva mjeseca bio detaljno upoznat s njenim pritužbama. Pa ipak, nikad joj nije povratno odgovorio, što je bio dužan učiniti. Nije poznato kad je inspekcija aktivirana. S obzirom na ministrovu najavu da će završiti nadzor do početka sljedećeg tjedna, izvjesno je da su angažirani tek ovoga mjeseca.
Čak i ako inspekcija utvrdi da je sve bilo u skladu s protokolima bolnice – u što nije pametno sumnjati – nameće se puno veći problem, koji natkriljuje priču pacijentice Budak. Preko njenih leđa otkrivena je još jedna ogromna sistemska pukotina: pravila bolnice i cijelog zdravstvenog sustava su toliko manjkava da ugrožavaju živote. Ako je standard takav da se pacijenti ne obavještavaju o bolestima niti im se mjesecima ne čitaju nalazi, to će značiti da se pravilo odnosi i na osobe koje iz raznih razloga ne mogu samoinicijativno informirati se o njima. Ukoliko se netko oporavlja od višemjesečne nesreće ili je iz bilo kojeg razloga spriječen postupiti po naputcima doktora o skupljanju cjelokupne dokumentacije, tome je faktički izrečena smrtna presuda. I tako desetljećima.
To je u na koncu priznao i spomenuti ministar. Šest dana po objavi priče Line Budak na Indexu i nakon kaotičnog i bešćutnog kriznog komuniciranja, sredinom ovog tjedna je izrazio žaljenje i otkrio da će zbog njenog slučaja promijeniti praksu. "Već na prošloj presici sam rekao da smo predvidjeli izmjenu u informatičkom sustavu da se svi nalazi vrate obiteljskom liječniku. Naše nastojanje je da unaprijedimo taj sustav", rekao je Beroš, dodajući da bi volio da "pogrešaka u zdravstvenom sustavu bude sve manje". Samo, to mu je palo na pamet poslije zastrašujuće priče čiji epilog na žalost još nije poznat. Da je pravde, žrtve u ovoj priči trebale bi biti jedino ministarska karijera prvog čovjeka hrvatskog zdravstva i nekoliko upravljačkih pozicija u tom sustavu.
