Curenjem tajnog podatka da DORH provodi istragu o nabavi ECMO uređaja u vrijeme SDP-ovog Rajka Ostojića, isteklo je vrijeme kada se za Ivana Turudića moglo samo cinično ponavljati da se znalo da će biti HDZ-ov inspektor Rex.
Podsjetimo, da bi blokirali leakove o sadržaju istraga protiv članova stranke, Vlada Andreja Plenkovića osmislila je novo kazneno djelo odavanja zaštićenih podataka iz istrage i tu je odredbu Kaznenog zakona – popularno nazvanu Lex AP – prvi put aktivirao upravo Turudić u sukobu s EPPO-om oko predmeta Beroš-Petrač.
Suočen s medijskom prednošću koju je EPPO dobio u DORH-ovom ratu oko nadležnosti u ovom predmetu, glavni je državni odvjetnik 24. studenog pokrenuo „izvide zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje iz članka 307.a Kaznenog zakona u slučaju Beroš-Petrač“, odnosno, zaprijetio delegiranim europskim tužiteljima da u medije više ne puštaju podatke koji dokazuju da je USKOK cijeli predmet preuzeo EPPO-u, s ciljem da smanji količinu i značaj inkriminacija.
U isto je vrijeme najavio i otvaranje deset godina starog slučaja ECMO, na koji je Plenkovića i glavnog državnog odvjetništva podsjetila Marija Selak Raspudić i time mučnu priču o kriminalnom udruživanju Vilija Beroša, Hrvoja Petrača, poduzetnika Saše Pozdera i još nekih liječnika, prebacila u krilo SDP-a, insinuirajući da su Pozdera preko ECMO-a u Hrvatsku uveli ljudi Zorana Milanovića.
Turudiću je ovaj spin savršeno došao, a objavu zaštićene informacije o izvidima o Ostojiću iskoristio je i da pokaže da je osobno zaštićen od Lex AP inkriminacije kojom je opteretio kolegice i kolege iz EPPO-a. Uglavnom, bez srama poručuje da je Hrvatska u nekoj vrsti stranačko-pravosudne diktature pred kojom smo potpuno nemoćni.
Preostaje da glavnog državnog odvjetnika upozorimo barem na faktografske pogreške koje su protiv bivšeg SDP-ovog ministra iznesene u medijima. Država je, naime, 2014. godine kupila 35 ECMO aparata Maquet Grupe u kojoj je Pozder bio regionalni direktor, ali ne i od njih. Prodavatelj ECMO-a bila je zagrebačka tvrtka M.T.F., čija je direktorica bila supruga vlasnika tvrtke Medicom, zastupnika General Electricsa (GE). Štoviše, obje su se tvrtke nalazi na istoj adresi. Nabavka CT uređaja tvrtke GE za bolnicu Rebro bila je 2001. godine povod velike medijske hajke na Ostojića, tada pomoćnika ministrice zdravstva Ane Stavljenić Rukavine, kada se pisalo da je aparat kupljen izravnom nagodbom i da su prijateljske veze između tadašnje zdravstvene administracije i tvrtke Medicom utjecale na to da se kupi baš aparat GE-a.
Nabavljajući od M.T.F.-a ECMO uređaje, Ostojić je angažirao povjerenstvo, tako da je cijela ta priča – iako problematična na više razina – s protokom vremena zaista samo stranački instrumentalizirano mamuzanje mrtvog konja.
Usput, upozoravanjem na prekomjernu i preskupu nabavu umjetnih pluća, Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) digla je priličnu prašinu, pa je Ostojić ubrzo smijenjen, a njegov nasljednik Siniša Varga 2014. godine zatražio reviziju svih nabavki u mandatu prethodnika. Jedna od njih bila je i nabava MSCT uređaja za Opću bolnicu Pula za koju se sumnjalo da je namještena Siemensu.
Jedan biser za Turudića: Irena Hrstić, tadašnja sanacijska upraviteljica bolnice, sada HDZ-ova ministrica zdravstva, tim je povodom bila pozvana u Ministarstvo zdravstva na razgovor, a natječaj je naknadno poništen. Budući da vrh DORH-a naglo otkriva višedesetljetnu korupciju u javnim nabavama u zdravstvu, pred kojom je ranije zatvarao oči, zašto bi se u istragama koje će uslijediti ograničili na ono što je nametnuo EPPO i na Ostojića? Zašto, makar šale radi, ne bi istražili i nabavu MSCT-a u Puli?
