Gotovo pola učenika u Hrvatskoj (njih 48 posto) smatra da odnosu prema drugim ljudima gotovo uvijek treba biti oprezan, a njih 44 posto da treba biti oprezan, dok tek 7 posto misli da se ljudima može vjerovati, a samo 0,6 posto da uvijek treba imati povjerenje u druge.
Rezultati su to istraživanja "Promjene u organizaciji procesa odgoja i obrazovanja uzrokovane covid-19 pandemijom: učinci na obrazovna iskustva, dobrobit i aspiracije učenika u Republici Hrvatskoj - EWAchange" pod nazivom: "Odrastanje u (post)pandemijskom vremenu - iskustva iz Hrvatske" koje je u utorak u zagrebačkom Novinarskom domu predstavio voditelj projekta EWAchange Boris Jokić.
Prema njegovim riječima, rezultati po kojima učenici viših razreda osnovne škole i srednjih škola u Hrvatskoj zaziru od povjerenja prema drugim ljudima puno govore o trenutku u kojem živimo i društvenim okolnostima koje doprinose ovakvom stavu što je više nego jasan poziv na raspravu o ovom pitanju na razini cijele Hrvatske.
Za usporedbu, u općoj populaciji stupanj povjerenja je znatno viši 21 posto, ali usprkos tome Hrvatska je na samom dnu europske liste na čijem začelju su Bugarska i Rusija, dok povjerenje dominira u državama poput Norveške i Danske, ali i nama bližih Austrije i Češke, pa čak i u SAD-u.
Što se tiče povjerenja u određene skupine, pokazalo se da 13-godišnjaci vjeruju isključivo roditeljima, nakon njih prijateljima, potom liječnicima i svećenicima, a tek potom policajcima, učiteljima i znanstvenicima, da bi na kraju bili učenici iz razreda, političari (60 posto da im se uopće ne može vjerovati) novinari i nepoznate osobe. Zanimljivo je da je najveći pad povjerenja utvrđen na prijelazu iz šestog u i inače teški sedmi razred osnovne škole.
- Pitanje povjerenja u druge ključno je za iduća desetljeća ako želimo postati uspješno društvo. Svi trebamo učinit maksimalni napor da pokažemo da je u životu jedino vrijedno vjerovati ljudima – rekao je Jokić.
Riječ je o do sada jedinstvenom istraživanju u Hrvatskoj koje je provelo 15 znanstvenica i tri znanstvenika s ciljem da se utvrdi psihosocijalno stanje djece i mladih nakon pandemije koronavirusa i potresa. Istraživanje se u svibnju i lipnju 2021. i 2022. vodilo u 167 škola na 43.495 učenika koji u osnovnim školama čine 10 posto svoje generacije, a u srednjim četvrtinu učenika tih razreda.
Zaključak istraživanja ukazuje da je hrvatski obrazovni sustav dobro reagirao u pandemiji, kao i sustav javnog zdravstva i vlasti. Negativne posljedice koje su učenici osjećali vremenom se smanjuju što je, kako je kazao Jokić, jasan trend, ali da one koje ostaju treba jasno adresirati. Također je upozorio da se većina učenika osjeća zadovoljno, ali i da je za njih desetinu potrebna sustavna podrška u očuvanju mentalnog i socijalnog zdravlja.
Podaci govore da se u godinu dana među učenicima smanjio osjećaj negativnih posljedica pandemije. Primjerice, u šestom razredu 2021. takav stav je imalo 37 posto ispitanih, da bi godinu dana kasnije pao na 29,5 posto. Njih gotovo 40 posto smatra da je pandemija negativno utjecala na odnose s drugima pri čemu takav stav ima više djevojaka, nego mladića. Da su se negativnosti povećale drže sedmaši što se pripisuje težini razreda.
Pokazalo se da je većina učenika zadovoljna životom (82 posto u osnovnim i 69 posto u srednjim školama), najzadovoljniji su sa zdravljem što očekivano pada s ulaskom u zreliju dob. Učenici su najmanje zadovoljni školom, dok kvalitetu slobodnog vremena ocjenjuju između 82 posto – osnovci i 64 posto srednjoškolci.
Također su istaknuti rezultati vezani za osjećaj depresije, anksioznosti i usamljenosti koji rastu s godinama i češći su kod ženskog spola. Anksioznost osjeća 10 posto učenika u petom razredu, 16 posto u sedmom i čak 20 posto u trećem razredu srednje škole, što – kako je rekao Jokić – zahtijeva adekvatnu reakciju društva. Osjećaj usamljenosti dijeli 13 posto u petom razred do 18 posto u trećem srednje. Rodne razlike produbljuju se nakon petog razreda, tako da se u trećem srednje 22 posto djevojaka osjeća depresivno, a 12 posto momaka, što je slično rezultatima u drugim državama.
Najmanje su zabrinuti za pandemiju (od 17 posto osnovaca do 8 posto za srednju), potresi brinu nešto više (od 33 do 20 posto, ali znatno više u krajevima koji su bili pogođeni zemljotresima), rat u Ukrajini je treći (od 58 do 39 posto), potom klimatske promjene (od 34 do 38 posto), a najviše ih brine ekonomska neizvjesnost.
U idućih 20 godina najveći dio njih je optimističan što se tiče vlastite budućnosti. Dok su 11-godišnjici što se tiče budućnosti Hrvatske optimistični (62 posto), kod 16-godišnjaka ona znatno pada (23 posto), kao i predviđanja za Europu (sa 60 na 41 posto) i za svijet (47 na 26 posto). Zanimljivo je da u ispitivanju nije bilo velikih odstupanja između regija, uz konstataciju da su prema Hrvatskoj najkritičniji učenici gimnazija i prirodoslovno-matematičkih smjerova.
