U svakoj osnovnoj školi u Zagrebu od sredine januara je prisutan privremeni zaštitar. Na razini grada u međuvremenu je pokrenut edukacijski program za nova radna mjesta u školama na kojima bi zaposleni trebali imati kompetencije profesionalnog zaštitara, poznavati propise o evakuaciji škole i civilnoj zaštiti te poštivati pedagoške smjernice Povjerenstva za izradu prijedloga osnovnih mjera jačanja razine sigurnosti u školama. Mjere su to implementirane nakon što je u decembru 2024. u Osnovnoj školi Prečko ubijen sedmogodišnji dječak, a tri dječaka i učiteljica su teško ozlijeđeni.
Prvotno iz Grada Zagreba nisu novinarima htjeli iznositi imena zaštitarskih tvrtki koje su angažirane za poslove privremenog zaštitarstva u školama, ali nakon dodatnih medijskih zapitkivanja stigli su koliko-toliko prošireni odgovori. Navedeno je da su provedeni pregovarački postupci sa zaštitarskim tvrtkama "uvjetovani hitnošću postupanja nakon tragedije u OŠ Prečko za većinu osnovnih škola, dok su neke osnovne škole provele postupke jednostavne nabave".
Procijenjena vrijednost usluge iznosi 2.085.000 eura bez PDV-a i odnosi se na period do kraja tekuće nastavne godine. Zaštitarske tvrtke koje trenutačno osiguravaju 142 objekta osnovnih škola u Zagrebu su: Klemm security, Sokol, Noky Security, AKD-zaštita, P&F Zaštita, Eurolex zaštita, Bilić Erić, Securitas Hrvatska i Guardian. Radi se o najvećim zaštitarskim firmama u Hrvatskoj, a u Novostima smo u više navrata pisali o problematičnosti njihova poslovanja.
Dio recentnih rasprava zaštitara na Facebooku potaknut je bojkotom trgovina. Počeli su izražavati nezadovoljstvo lošim radnim uvjetima i niskim plaćama, razgovarati o mogućnostima bojkota i potpune obustave rada na mjesec dana ili do ispunjenja zahtjeva
Podsjetimo se, za početak, tko su osnivači, vlasnici i direktori tih firmi. Josip Klemm, bivši predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata, dugo je bio vlasnik tvrtke Klemm security, a sada je na čelu firme njegova supruga Biljana Klemm. Josip Klemm je svoj vlasnički udio prepustio supruzi u februaru 2021., kada je otišao na odsluženje jednogodišnje zatvorske kazne jer je firmu, prema pravomoćnoj sudskoj presudi, fiktivnim ugovorima oštetio za otprilike tri milijuna kuna.
Noky Security osnovali su otac osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca, Ante Norac Kevo i Pero Dugandžić, a sam Mirko Norac od 2016. do 2020. u njoj je bio prokurist. Sokol Marić prva je privatna zaštitarska firma osnovana u "novoj Hrvatskoj" 1991., a iz njezina naziva otpalo je "Marić" kad je zbog uvezanosti s Agrokorom završila u stečaju. Godine 2021. izbrisana je iz sudskog registra, a u biznis se brzo vratila kao Sokol. Na čelu Sokola je poznati domaći poduzetnik Zlatko Marić, koji danas živi na Karibima, a od ove godine predsjednik uprave postao je njegov sin Kristian Marić.
Vlasnici Bilić Erića su Matija Jozić i Slavko Petričević, poznati po izdašnim ugovorima s Gradom Zagrebom dok je pročelnica za gospodarstvo bila Mirka Jozić, supruga Matije Jozića. AKD-Zaštitu vodi ratni general u penziji Slavko Barić, a bivši Tuđmanov tjelohranitelj Enimark Ponjević rukovodi Guardianom. Ponjević se donedavno s Gradom Zagrebom sporio oko nedopuštenog držanja svojih konja na Hipodromu, kao i oko ilegalnog korištenja velikog objekta na Vrbiku u vlasništvu Grada Zagreba.
Na vrbičkoj je adresi, među ostalim, bilo sjedište njegove druge zaštitarske firme General Security. Među osnivačima P&F Zaštite je sin Ivice Todorića Ivan Todorić, a Eurolex zaštita nalazi se u rukama Gojka Sesara i Josipa Vidovića. Securitas Hrvatska je u Hrvatskoj prisutan od 2011. godine – radi se o podružnici jedne od vodećih svjetskih zaštitarskih korporacija sa sjedištem u Stockholmu i jedinoj stranoj firmi u domaćem zaštitarstvu.
Većina spomenutih firmi i lani je ostvarila značajne prihode. Sokol je imao 41,5 milijuna eura prihoda i šest milijuna eura neto dobiti, najviše od svih zaštitarskih firmi. Klemm security je imao 23,4 milijuna eura prihoda i 2,9 milijuna eura dobiti, a Bilić Erić su ostvarili 22 milijuna eura prihoda i 2,4 milijuna čiste dobiti. Securitas Hrvatska imao je 46,6 milijuna eura prihoda i 1,8 milijuna dobiti, a Noky Security 8,7 milijuna eura prihoda i 0,2 milijuna eura dobiti.
Dakle, vlasnici najvećih zaštitarskih kompanija u Hrvatskoj kontinuirano zarađuju, ali prisjetimo se i kako ostvaruju te profite. Prosječna mjesečna plaća zaštitara u Hrvatskoj trenutačno iznosi 804 eura neto, što znači da je za svega 50-ak eura viša od ovogodišnje propisane minimalne plaće u zemlji.
Razne državne revizije i inspekcije rada zaštitarskih firmi tijekom godina su pokazale da postoje sustavni problemi s koeficijentima za radna mjesta u zaštitarstvu, potplaćenošću, pravovremenom isplatom plaća radnicima, preraspodjelom radnog vremena na zaštitarskim poslovima itd.
Na te probleme godinama upozoravaju i u Sindikatu zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti (SZZD), a žale se i sami zaštitari – uglavnom po društvenim mrežama, u neformalnim grupama i okruženjima. Sindikalno organiziranje đavolji je pothvat zbog posvemašnje sektorske atomizacije, zaštitari i zaštitarke na radnom su mjestu obično demotivirajuće usamljeni.
Da su zbog takve pozicije i dodatno fizički ugroženi, potvrđuje nekoliko recentnih događaja. U februaru je na Žitnjaku napadnut zaštitar Čistoće koji je htio zaustaviti ilegalno odlaganje otpada, a napadači su mu u bijegu pregazili nogu. Prije pola godine u Trogiru je zaštitar upozorio nekolicinu ljudi na obvezu poštivanja adekvatnog odlaganja otpada, nakon čega mu je jedan od upozorenih prišao i fizički ga napao, a zaštitar je zaradio ozljedu glave.
Slični se primjeri često spominju u zaštitarskim grupama na Facebooku, koje su u posljednje vrijeme primjetno živnule. Dio recentnih rasprava u tim grupama potaknut je bojkotom trgovina. Zaštitari su počeli izražavati nezadovoljstvo lošim radnim uvjetima i niskim plaćama, razgovarati o mogućnostima bojkota i potpune obustave rada na mjesec dana ili do ispunjenja zahtjeva koje bi zajednički formulirali.
Neki od iznesenih komentara su sljedeći: "Većinu zaštitara čine umirovljenici kojima je dodatna zarada nužnost, a ostatak ili ne mari ili razmišlja o odlasku iz zemlje", "Ljudi, djela su potrebna, ne samo priče", "Vrijeme je da se traže veće plaće i poštovanje za naš posao", "Dokle god prihvaćate loše uvjete, ništa se neće promijeniti". Većina radnika-komentatora radi za firme spomenute u ovom tekstu, a ostaje nam vidjeti hoće li njihovo djelovanje ostati na razini komentiranja.
