Na kosoj padini brda Hum u unutrašnjosti Visa, nedaleko od Titove špilje, pored usamljene stogodišnje kamene kućice do koje od najbliže ceste treba uzbrdo prohodati oko kilometar staze utabane kroz makiju, početkom ovog mjeseca zateklo se otprilike sto i pedeset ljudi. Približno polovina je iz regije, dok su ostali došli s raznih kontinenata.

Među njima su bile umjetnice, teoretičarke, društvene i humanističke znanstvenice, spisateljice, arhitekti, aktivisti, programeri, ekolozi, stručnjaci za regionalni razvoj i permakulturu. Prenosili su grede, mašklinima ravnali tlo i gradili suhozide pod vodstvom Igora Mataića, inače doktora građevinskih znanosti iz Komiže, specijaliziranog za lokalni razvoj. Njihovi napori slijede izvjesnu, na prvi pogled luckastu ideju: usred udaljenog jadranskog otoka izgraditi knjižnicu, a na prirodnim terasama amfiteatar za više stotina ljudi.

Umjetnice, znanstvenici, arhitektice i aktivisti zasukali su rukave (Foto: BONKproduction & ISSA)

Ustvari, ambicije su još veće. Otočka škola društvene autonomije – službeno The Island School of Social Autonomy ili ISSA – mjesto je koje "zamišlja, eksperimentira i kultivira oblike proizvodnje i dijeljenja znanja koji prelaze tradicionalne pojmove obrazovanja i njegove svrhe. Ono također njeguje načine življenja koji se prostiru preko pukog preživljavanja u "dobu izumiranja", kaže programatski tekst ovog projekta, pozivajući se na teze Ivana Ilicha.

Austrijsko-američki filozof, kulturni kritičar i raspop porijeklom s Brača u svojoj knjizi iz 1971. "Deschooling Society" – u Biblioteci XX vek prevedenoj pod naslovom "Dole škole" – opisao je "pan-higijenski svijet" pod kontrolom birokratskog aparata (danas bi to podrazumijevalo i high-tech tvrtke, napominju organizatori ISSA-e), u kojem su sve društvene interakcije posljedica predviđanja i manipulacije. Istovremeno, sama škola postala je "primarni alat zarobljavanja čovjeka u njegovoj zamci", ističe Illich: nasuprot tome, u skladu s izvornim značenjem grčke riječi skhole, obrazovanje bi trebalo biti razonoda i cilj za sebe.

Pripreme za gradnju suhozida (Foto: BONKproduction & ISSA)

Oficijelno, nekonvencionalna viška škola s radom je započela još 2023., no središnji se događaj u masovnijem izdanju prvi put odvio od 4. do 9. listopada ove godine. Uz više radnih akcija na samoj zgradi škole, glavni dio programa odvijao se na nizu lokacija u Komiži. Uključivao je predstavljanja i diskusije različitih umjetničkih, obrazovnih, aktivističkih i ekoloških kolektiva – svjetski poznate škole angažirane umjetnosti Chto delat? iz Rusije, potom arhitektonski-eksperimentalnu Aventuru iz Brazila te Memory of the World i Šumski univerzitet iz naše regije – predavanje o praxis-filozofiji, izložbu i snimljenu video-poruku poznatog filozofa autonomizma Franca Bifa Berardija, ili nastup "pseudomarksističkog medijsko-gerilskog" kolektiva Total Refusal koji u svojim performansima prokazuje ideološki sadržaj video-igara.

Tu su i književni program s cijenjenim regionalnim spisateljicama i piscima srednje generacije Rumenom Bužarovskom, Sašom Savanović, Želimirom Perišom i Markom Pogačarom, radionice izgradnje suhozida i samostalnog kružnog vodovoda s članovima udruge komiške udruge Pomalo, Drugog mora iz Rijeke te Zelene mreže aktivističkih grupa (ZMAG), koja vodi poznato "reciklirano imanje" u Vukomeriću nedaleko Velike Gorice, radionice pjevanja i plesa, esperanta i 3-D printanja, filmske projekcije te šetnja po lokalitetima iz partizanske borbe. Svakako, u okvirima ovog teksta nemoguće je predstaviti sve sudionike ovog bogatog programa koji to zaslužuju.

Stara i još uvijek točna parola (Foto: BONKproduction & ISSA)

- Ilich je svojim knjigama i projektom eksperimentalne škole u Meksiku, gdje su dolazili mislioci poput Paula Freirea i Ericha Fromma, ukazivao na to da se klasičnim obrazovnim sustavom ne stvaraju subjekti, nego konzumenti koji prihvaćaju status quo. Ukoliko radikalno ne transformiramo samo obrazovanje, ne možemo očekivati ni promjenu svijeta - kaže Srećko Horvat, jedan od osnivača škole.

Filozof i aktivist naglašava kako je riječ o zajedničkom projektu, započetom prije nekoliko godina, kada je kupljeno spomenuto zemljište na brdu od 30 tisuća kvadratnih metara. Kuća na brdu sjedište je ISSA-e kao nevladine organizacije, koju je pokrenuo s Goranom Bogdanom i brojnim prijateljima. U organizaciju škole uključeni su kulturni radnici, aktivisti i drugi pojedinci iz regije i svijeta – Saša Savanović, Dorotea Held, Marko Pogačar, Marko Aksentijević, Gordan Savičnić...

Sugovornik Novosti dugo je aktivno zagovarao nužnost društvene revolucije, organizirao brojne festivale, konferencije i ostale događaje. Potom se i izravno politički angažirao: kada je bivši grčki ministar financija Janis Varufakis pokrenuo panevropski pokret DiEM 25 jedan od osnivača bio je i Horvat, koji se 2019. u Njemačkoj neuspješno kandidirao na evropskim izborima. Logično je pitanje predstavlja li ISSA – s naglaskom na ekologiji i autonomizmu, odnosno nezavisnosti od države i društvenog mainstreama – svojevrsni idejni zaokret.

Fizički rad kao sredstvo izgradnje zajednice (Foto: BONKproduction & ISSA)

- Možda sam prije vjerovao da s DiEM-om i Varufakisom mogu jurišati na Evropski parlament i tu nešto promijeniti, ali nemam više iluziju da je to moguće. Nemamo ambiciju pokrenuti revoluciju ni stvoriti politički pokret, nego radionicama o solarnoj energiji ili cloudcollectorima (sakupljačima magle, op. a.) pružiti pozitivna oruđa za bolji život u svakodnevici. Ne znači da se sutra negdje drugdje nećemo boriti protiv sistema. Ali ideja ISSA-e nije da bude inkubator za rušenje, nego za izgradnju. Ona je istraživanje, ali i praksa. Naš horizont nije komunizam, nego društvena autonomija – ne i autarhija. Učimo kako ponovno biti zajedno. Taj horizont je konkretna utopija. Idejno, crpimo iz brojnih tradicija mišljenja, pa i anarhizma, čija srž je borba protiv svake vrste dominacije, ali i ponovno traženje prapočela, što su radili i filozofi prije Sokrata – govori Horvat, dodajući kako je još sa 16 godina prevodio Kropotkina i Mahna – "ne radi se o zaokretu, radi se o reafirmaciji anarhističke misli i prakse, koja pruža niz odgovora i konkretnih rješenja za današnju društvenu krizu".

Srećko Horvat - "Želimo pružiti sredstva samoorganizacije i izgradnje zajedničkog iskustva, kao i poticaj da ne čekamo trenutak revolucije, nego da već sada mijenjamo stvari" (Foto: BONKproduction & ISSA)

Drugi i predzadnji dan škole održane su rasprave o tome kakve je oblike društvene organizacije i života moguće razvijati u aktualnom ozračju nadolazeće klimatske i svake druge katastrofe. Ipak, upadljivo je da u programu škole, osim online razgovora s marksističkom feministkinjom Silvijom Federici – u kojem se brzo preletio niz tema, od solidarizacije lučkih radnika s Palestinom, preko situacije u Sudanu i NATO-baza u Italiji, do neplaćenog kućanskog rada – nije bilo više sadržaja koji bi izravno problematizirali i otvarali diskusiju o ključnim temama sadašnjice. Rat na istoku Evrope na ISSA-i je tek uzgred spomenut, kao i uspon neofašizma i migracije s globalnog juga, dok je večer solidarnosti s Palestinom bila dramsko-poetsko-muzičkog karaktera. Više sadržaja imalo je i zabavnu dimenziju, dok je posljednje večeri održan parti s nastupom poznatih DJ-eva iz Beograda, Prištine i Visa. Netko bi mogao pomisliti da je riječ o vrsti terapijskog, relaksacijsko-meditativnog retreat programa za ljevičare iz srednje klase.

- Možda se ISSA iz perspektive situacije u svijetu čini kao vrsta eskapizma, ali nije tako, što pokazuje i večer posvećena Palestini. Osim toga, ovdje su Olga Jegorova Čaplja i Dmitrij Viljenski iz Chto delat!, koji su zbog prijetnji hapšenjem morali pobjeći iz Rusije, kao i novinar i umjetnik Jean Peters koji je u Njemačkoj mnogo napravio na razotkrivanju ekstremno desnog AfD-a - kaže Horvat, dodajući kako postoji mnogo društvenih prostora gdje se raspravlja o Palestini ili Ukrajini i kako je takvo znanje moguće dobiti u klasičnim formatima političke edukacije: bezbrojne konferencije pružaju samo kritiku postojećeg stanja.

- Dvadeset godina bavio sam se aktivizmom, koji obično završi ili u stalnom protestu ili u pokušaju promjene preko političkih stranaka, odnosno dugog marša kroz institucije. Ovo je pokušaj izgradnje paralelnih institucija, skroman pokušaj da se iznova definiraju, ali i omoguće sredstva samoorganizacije i izgradnje zajedničkog iskustva, kao i poticaj da ne čekamo trenutak revolucije, nego da promišljamo kuda idemo i već sada mijenjamo stvari i doprinosimo boljem svijetu, ma koliko malim koracima. Važne su nam radne akcije, kroz njih se grade povjerenje i zajednički ritam - nastavlja sugovornik, napominjući kako se ne slaže da je riječ o "retreatu", niti je to intencija, ali i kako ne treba podcjenjivati snagu performansa, "koji djeluju na nekoj drugoj, emotivnoj razini. Važne su i zabava i igra. Kroz njih stvaramo drugačiju temporalnost i oslobađamo kreativnost, umjesto da zadovoljstvo dobivate i konzumirate klikom na društvene mreže".

A tko može sudjelovati u programu škole i tko si, makar su svi programi besplatni, može priuštiti višednevni boravak u arhetipski živopisnom mediteranskom viškom gradiću, popularnom među turistima?

- Škola je otvorena svima - reći će Horvat - osim fašistima i lošim ljudima. Nismo ni radili selekciju. Svakako, privilegirani smo već samom činjenicom da smo u Komiži. Ali privilegija je odlazak na svaku konferenciju, koje nerijetko i naplaćuju karte. Ne možemo platiti troškove za dvije stotine ljudi, ali u budućnosti ćemo vjerojatno uvesti i stipendije.

Tribine su bile pažljivo praćene (Foto: BONKproduction & ISSA)

Dodaje kako žele da sljedeće godine bude prisutno i desetak izbjeglica došlih u Hrvatsku. Što se lokalnih građana tiče, "možda nisu toliko uključeni koliko bismo voljeli. Ali, na nekim filmskim projekcijama činili su polovinu publike, a zanimanje je izazvala i radionica 3-D printanja. U programima Škole sudjelovali su i profesor emeritus Joško Božanić, lokalni pjesnik Pepe Kalafot i performeri poput Velimira Foretića". Napominje kako su mnogi bili zadovoljni i proljetnom radionicom glume, organiziranom s Goranom Bogdanom, Jovanom Stojiljković i Zvonimirom Jurićem za ovdašnju djecu, a održan je i program s komiškom povjesničarkom umjetnosti Vandom Franičević, posvećen umjetničkoj koloniji koja je ovdje postojala 1930-ih. ISSA planira redovno održavanje jednog većeg godišnjeg događaja, ali "intencija nije festivalska, nego da se što više toga odvija i kroz godinu. Nastavljamo s radnim akcijama, planiramo dodatne seminare".

Legitimno je i pitanje kako se ova škola financira – uglavnom donacijama, glasi odgovor.

Moto ovogodišnjeg izdanja škole glasio je "živjeti zajedno": potraga za novim utemeljenjem zajednice vrlo je smislena u suvremenom atomiziranom i anomičnom društvu, no tijekom rasprave primijećeno je kako su gotovo svi okupljeni "bijeli ljudi s pasošima i domom kojem se mogu vratiti"

- Donacije smo, između ostalog, dobili od Zaklade Pamele Anderson, koja podupire progresivne projekte diljem svijeta. Značajnu donaciju dobili smo od osobe iz kripto-svijeta, koja je prethodno podupirala DiEM - kaže Horvat.

Također, znanstveno-umjetnička inicijativa Evropske komisije S+T+ARTS je ISSA-i dodijelila sredstva za rezidenciju posvećenu samoodrživom cirkularnom vodnom sustavu.

Među osnivačima škole je i !Mediengruppe Bitnik, umjetnički dvojac s prebivalištem u Berlinu koji čine Carmen Weisskopf i Domagoj Smoljo. Dobitnici niza uglednih nagrada, u svom radu bave se internetom, realnostima kreiranim podacima, umrežavanjem i medijima: u njihov portfolio pripadaju subverzije nadzornih kamera, podmetanje "buba" u operu u Zürichu i prijenos izvedbi nasumce izabranim pretplatnicima iz telefonskog imenika, ili slanje Julianu Assangeu – zatočenom u ekvadorskoj ambasadi u Londonu – paketa s kamerom, koja je uživo emitirala snimke procesa dostave. "Najviše nas zanimaju frakture i pukotine zahvaljujući kojima se tehnologije mogu ponovno izmišljati i otvarati drugim upotrebama", piše na njihovom internetskom sajtu.

- Suvremena tehnologija je globalizirana, a donose nam je uglavnom američke kapitalističke tvrtke. U razmišljanju Silicijske doline uvijek ste samo korisnik i osoba čiji se podaci izvlače, a Muskovo preuzimanje Twittera pokazuje da navodni javni prostori i nisu javni. ISSA je dobro mjesto za pokušaje da stvari radimo drugačije, mjesto za eksperimente, pa i s oblicima vlasništva. Kao i drugdje u Evropi, na ovom otoku postoje povijesne lokalizirane tehnologije, prilagođene potrebama ovdašnjih ljudi. Vjerujemo da će takve biti i tehnologije budućnosti - govore Weisskopf i Smoljo.

Domagoj Smoljo i Carmen Weisskopf, odnosno !Mediengruppe Beatnik: "ISSA je prostor projekcija i laboratorij za potencijale" (Foto: BONKproduction & ISSA)

Sloboda se, poručuje se danas, sastoji u mogućnosti da se u svakom trenutku online naručuju usluge ili predmeti. Zapravo, treba težiti slobodi stvaranja. Naši sugovornici ističu primjer radija: u svakoj zemlji gotovo sve radiopostaje zvuče isto, dok su slušatelji pasivni. Tijekom ISSA-ine škole "Bitnici" su održali radionicu izrade piratske radiostanice, na kojoj su učili polaznike kako da naprave osobne radiostanice s dometom od nekoliko desetina metara.

- Kao umjetnici, mislimo da je važno pružiti ljudima alate, u ovom slučaju kako da, teoretski, pokrenu vlastitu radiopostaju za susjedstvo. To je vrlo jeftino, a kreira potpuno drugačiji pristup od korisničkog. Oko piratske radiopostaje se organizira zajednica – vi znate da vas vaši susjedi slušaju - nastavljaju Weisskopf i Smoljo.

Nije riječ o praktičnom rješenju problema hegemonske medijske prakse, ističu, no iako ne pretjerano moćno, riječ je o ulaznoj točki, činu emancipacije i otpora – pritom zabavnom.

- Ako želimo demokratsko društvo, želimo ljude koji žele proizvoditi, participirati, odlučivati o tome kako stvoriti bolje životne uvjete, a ne konzumirati - dodaju "Bitnici".

Održali su i predavanje o taktikama otpora digitalnom nadzoru i prikupljanju podataka od strane države, korporacija i društvenih mreža, predstavivši i rad "Alexiety", nazvan po "pametnom asistentu" tvrtke Amazon.

- Amazon, Google, Microsoft i ostale tvrtke proizvele su takozvane pametne kućne uređaje. Proizvođač LG je kupce uputio kako ispred svog TV-a ne biste trebali govoriti o privatnim stvarima jer se sve snima. Ideja o govorom kontroliranom računalu potječe iz znanstvene fantastike – ne znamo zašto se smatralo da je to utopija. Možete glasom zapitati "Alexa, kakvo je vrijeme?" ili bilo što drugo i dobit ćete odgovor. Uređaj vas sluša cijelo vrijeme, zna gdje ste i što želite. Kamo svi ti podaci odlaze? Najvjerojatnije negdje u jugoistočnu Aziju, gdje se preslušavaju kako bi se algoritmi napravili efikasnijima. Sve je to iza kompjutera – poput magije. Ponekad trebamo napasti te sustave, razbiti ih da vidimo skrivenu mehaniku. Naša uloga je da tu crnu kutiju prevedemo u umjetničko djelo, kako bi je ljudi mogli razumjeti, potom i razgovarati o tome želimo li takav ili neki drugačiji, bolji svijet - objašnjavaju.

Nije jednostavno sumirati sadržaj ISSA-e. Na jednoj tribini se komentiralo kako sama zgrada škole na Humu služi kao simbolički, "macguffinovski" – termin je popularizirao Alfred Hitchcock – objekt, predmet sam po sebi možda i nebitan, no koji služi kao pokretač priče. Istina je da bi bilo pogrešno previdjeti konkretan, vrlo realan sadržaj ISSA-e. U školi je predviđena uspostava knjižnice i arhiva, radi se na gustirnama kao tradicionalnim metodama prikupljanja vode, uz već spomenuti amfiteatar planira se i uspostava vrta s tradicionalnim mediteranskim biljkama koji bi se prostirao na nekoliko hektara zapuštenog zemljišta, komunalne banke sjemenja koja bi čuvala lokalne sorte, piratskog radija, izgradnje struktura od geodetskih kupola do Thoreauove kolibe i drugih povijesnih mjesta autonomije u kojima su predviđeni rezidencijski i drugi programi, a tu je i izdavačka djelatnost. No radi se o nečem još mnogo većem: od nošenja vreća cementa i greda za kuću preko zajedničkog kuhanja, fizički rad je zapravo ključan dio kreiranja društvenih veza.

Radionica 3-D printanja (Foto: BONKproduction & ISSA)

– "Mi gradimo školu, škola gradi nas" nije samo staro geslo, nego i pogođena metafora stvaranja zajednice. A kakve? Tijekom diskusija je spomenuto kako sve okupljene povezuje "odbijanje (društvenog) statusa quo". Ta ponešto apstraktna odrednica omogućava razne projekcije. Ne iznenađuje da je na ISSA-i bio prisutan širok raspon alternativnih, kontrakulturnih stavova, senzibiliteta i iskustava, od onih (neo)hipijevske provenijencije – poput naglaska na povezanost s planetom, isticanja važnosti ljubavi i prihvaćanja unutarnje ranjivosti ili širenja horizonata korištenjem psihodeličnih gljiva – do onih zaokupljenijih nužnošću političke borbe za velike društvene promjene (među gostima je bilo i osnivača platforme Možemo!), pa i potrebom neodustajanja od komunističke ideje.

Navedena raspršenost vjerojatno je, između ostalog, i posljedica i simptom dugotrajne krize, umora i dezorijentacije ljevice nakon svih historijskih trauma i poraza. Silviji Federici tako je postavljeno pitanje predstavlja li BRICS – organizacija predvođena Kinom, Rusijom, Brazilom i Indijom – alternativu zapadnom kapitalizmu, čak i "mjesto" gdje bi ljevica mogla naći politički dom. Teoretičarka je decidirano odgovorila negativno, ukazujući na iznimno brutalnu prirodu režima pojedinih spomenutih država, dodajući kako je "velika greška smatrati da je svaki neprijatelj SAD-a ujedno i naš prijatelj". Filozof Boris Buden definirao je intrigantno pitanje napušta li ISSA okvir famoznog civilnog društva – "Je li ovo pogreb?" formulirao je zaoštreno.

U projektu ISSA-e izgledno su prisutne određene kontradikcije. Moto ovogodišnjeg izdanja škole glasio je "živjeti zajedno": potraga za novim utemeljenjem zajednice vrlo je smislena u suvremenom atomiziranom i anomičnom društvu, no tijekom rasprave primijećeno je kako su gotovo svi okupljeni "bijeli ljudi s pasošima i domom kojem se mogu vratiti". Kao i slične klasne pozadine i društvenog habitusa, moglo bi se dodati. Osim planiranog uključivanja migranata, imalo bi smisla razmisliti o ostalim marginaliziranim skupinama – pogled s ruba, iskosa, često je poučan – ali i o proširenju ciljnih grupa uopće. Škola naglasak stavlja na neakademska znanja: među radnicima regije postoje i oni s bogatim iskustvom samoorganizacije, oni novopridošli iz Azije imaju prilično posebne spoznaje o tome što znači "živjeti zajedno", a nešto mogu reći i "obični" stanovnici odumirućih predjela Balkana i Evrope uopće; ovi prvi nerijetko imaju iskustvo poratnog ponovnog utemeljenja zajedničkog života: optika je drugačija, ali suština problema nije – izgradnja povjerenja i sebi orijentiranih mreža solidarnosti, o čemu se inače na školi i te kako govorilo, ali i u ostalom dijelu programa.

Kako napraviti vlastitu piratsku radio-stanicu (Foto: BONKproduction & ISSA)

Uključivanjem grupa različitih društvenih i klasnih pozadina, pa i različitih svjetonazora, životnih iskustava i spoznaja omogućilo bi se ukrštavanje perspektiva, plodonosna razmjena i difuzija znanja, a izbjegla bi se situacija da se putem ISSA-e jedna društvena skupina obraća samoj sebi, odnosno uči kako živjeti sama sa sobom. Nadalje, u situaciji vjerojatnog genocida u Gazi, koji se odvija uz de facto potporu većine zapada, jasno je zbog čega je među svjetskim događajima izdvojena Palestina. Ipak, nelogično je da škola u čijem se programu višestruko spominje izumiranje na neki način – ne nužno isključivo u obliku predavanja, lako je zamisliti i inovativniju formu – ne adresira i futuristički high-tech rat na istoku Evrope gdje se ubija kao u video-igrama i koji prijeti nuklearnom apokalipsom.

Ljevica se inače nerado bavi Ukrajinom kao nezgodnom temom, pa ostaje dojam kako su neke žrtve u trendu, za razliku od drugih prema kojima se iskazuje manje empatije. A digitalni nadzor se ne primjenjuje samo na spomenutim bijelim ljudima s pasošem i domom. Termalne kamere, dronovi, nadzorni tornjevi upravljani umjetnom inteligencijom, potencijalno i robo-psi – čitava distopijska mašinerija upregnuta je u kontrolu granica i hvatanje tamnih migranata bez pasoša i doma, od kojih brojni potom trpe brutalno policijsko nasilje. I sve to već i na stotinjak ili nešto kilometara više od viške idile. O kriminalizaciji solidarnosti s migrantima govorilo se na radionici "Pirate Care", ali tema ovakve etičke, političke i životne težine zaslužuje sustavniji pristup. Načelno je točno da ne moraju sva okupljanja raspravljati sve probleme, no izostanak više konkretnih rasprava o "teškim pitanjima" predstavlja propuštenu priliku, pa i s obzirom na okupljene impresivne intelektualne kapacitete.

Želja da se izbjegnu toksični sukobi možda je razumljiva: čim se krene dalje od načelne solidarnosti s Palestinom i upita "za što se konkretno zalažemo?", i na ljevici se ispostavljaju nejasna i suprotstavljena mišljenja. No bez rasprave nije moguća kristalizacija smislenih stavova, ni pružanje alata za orijentaciju prema stvarnosti planeta. Znanje nastaje i izlaganjem, konfrontacijom to jest suočavanjem, izlaskom iz zone komfora, susretom s onim zaista drugačijim. U suprotnom, čak i uz Derviševu i Celanovu poeziju te čitanje izvještaja novinarke iz Gaze Bisan Oude postoji mogućnost upadanja u ritualne iskaze solidarnosti upitnog učinka. Proturječja postoje i u samoj formi izvedbe škole. U programu su navedene parole "Bez kurikuluma! Bez učitelja, bez gospodara", no zapravo se znatan dio programa odvijao u obliku klasičnih tribina s govornicima i publikom: o potrebi da barem dio programa bude "samoorganiziran" raspravljalo se, treba reći, s pogledom na naredna izdanja ISSA-e na zaključnoj tribini.

Brojni projekti izrasli nakon 1968. s ciljem autonomije jesu završili kao oblik lajfstajla, a reafirmirali su i privatno vlasništvo. Garancije nema ni za što na svijetu, ali na sve moguće načine nastojat ćemo izbjeći takvu sudbinu – kaže Srećko Horvat

Školu je zatvorilo predavanje Jamesa Bridlea, britanskog umjetnika i pisca, kognitivnog znanstvenika po obrazovanju, autora knjiga "Novo mračno doba: Tehnologija i kraj budućnosti" i "Načini postojanja. Životinje, biljke, strojevi: Potraga za planetarnom inteligencijom". Oni – potkopavajući binarne opreke, Bridle se izjašnjava kao oni – žive na grčkom otoku Egina i predstavili su vlastiti projekt izgradnje ekološke kuće zasnovane na principima arhitekta Waltera Segala. Ti principi uključuju samogradnju i minimum potrebnog predznanja, dostupne materijale i minimalne troškove, kako bi svatko mogao podignuti vlastiti samoodrživi dom. Solarni paneli, morska trava kao izolacija, desalinizatori: Bridle ne smatraju da će nas ijedna od tih stvari sama za sebe spasiti, ali smanjuju osjećaj bespomoćnosti, ističu. Intrigantno zvuči teza da se uslijed klimatskih promjena budućnost više ne događa u industrijskim metropolama, nego na mjestima tradicionalno smatranim periferijom – u oceanskim dubinama, na Arktiku, u pustinjama.

James Bridle: "Ne postoji tako nešto kao budućnost. Postoji samo sada." (Foto: BONKproduction & ISSA)

Neke ideje zvuče privlačno, ali zavrjeđuju biti osmotrene s više strana, poput one da ne treba čekati na loše vijesti, nego djelovati u sadašnjosti: "Ne postoji tako nešto kao budućnost. Postoji samo sada." A pojedini stavovi djeluju poput new age ezoterije, poput onog da je "Zemlja osnova politike i svega ostalog" i da budućnost u kojoj sva živa bića cvjetaju "ne možete zamisliti ukoliko niste utemeljeni u svijetu u kojem sve oko vas živo pjeva": naime, politika se po definiciji bavi raspodjelom moći među ljudima. Ipak, Bridle će smisleno poentirati kako "kada svijet činimo boljim za druge vrste, činimo ga boljim i za sve nas" ("Naročito u doba klimatske krize nedostaje nam rekonceptualizacija svijeta i izlazak iz antropocentričkog razmišljanja", komentira Horvat), upozoriti kako "ništa od rečenog ne predstavlja abdikaciju politike" i kako ekologija "nije magično sredstvo ljevice koje nitko drugi nikada nije prisvojio".

Istovremeno, ocjena da "fundamentalno nije važno gdje ćete uložiti svoju energiju, ukoliko je ona uložena u bivanje dijelom planetarnog toka i regeneracije" - odnosno Bridleova teza kako jest riječ o tragičnoj kalkulaciji i kako ne niječe da je svijet pun patnje, no da "ne misli kako je jedno važnije od drugog" – zvuči problematično: mada bez svake sumnje oboje jest vrlo važno, nije posve jednako ukoliko se u paklu suvremenog svijeta zalažemo za spas drugih, pa i najnižih vrsta, ili se borimo za goli život i dostojanstvo ljudskih bića suočenih s nasiljem i smrću.

Za razumijevanje ISSA-a, ali i suvremenog trenutka u povijesti općenito, zanimljivi su i znakoviti stavovi i priče samih mnogobrojnih sudionika ljetne škole. Matteo Principi 32-godišnji je glumac iz Ancone. Ističe da su ljudska bića uključena u razne društvene probleme – poput ratova – "koje kao individue nemamo moć zaustaviti. Zbog tih promašaja i nepravdi smo frustrirani. Moramo prihvatiti kako je nerealno da svatko od nas može pomoći svakom, ali svatko može napraviti ponešto. Kao što je Bridle rekao, ne radi se o budućnosti, nego o sada. Klimatski problemi i svijet u cjelini nastavljaju se mijenjati, bez mogućnosti da to ubrzo promijenimo". Sugovornik dodaje kako veliki gradovi počinju gubiti stanovništvo, koje ima potrebu vratiti se načinu života s manje ekonomskog stresa "i povezanijem s našim domom, ovim planetom. U nekom smislu, stvarni život je negdje dalje od suvremenog društva".

- S prijateljima namjeravam osnovati školu u središnjoj Italiji, gdje bi se radilo tradicionalnim zanatskim metodama i orijentirano prema zajednici. Ne mislim na komunu, jer znamo kako su projekti iz 1970-ih promašili. Na samom smo početku. Cilj je da oporavljamo napuštene strukture ili pribavimo zemljište za izgradnju mjesta gdje bi ljudi mogli ponovno učiti kako živjeti zajedno, baviti se poljoprivredom, možda i umjetnošću. Zamišljam i suradnju s udrugom koja radi s migrantima, kako bismo ubrzali slične procese. Možda bi se priključilo više ljudi pa bi takav projekt mogao postati društveni model. Trebamo graditi naše vlastite realnosti, dok drugi nastavljaju borbu unutar političkog sistema. Riječ je o dva načina – o otporu i izgradnji alternativa - kaže glumac, dodajući kako je za njega "ISSA vrlo važno iskustvo, kao primjer iz kojeg se može učiti".

Matteo Principi: "ISSA je vrlo važno iskustvo" (Foto: Jerko Bakotin)

Gustavo Junqueira programer je iz Brazila. Bio je dio hakerskog kolektiva i imao izrazito anarhistička uvjerenja, da bi tijekom pandemije koronavirusa postao aktivist komunističkog sindikata i "radio na pridobivanju ljudi, stvaranju klasne svijesti i pretvaranju sindikata u alat radnika". Potom je u brazilskoj komunističkoj partiji došlo do raskola, a on se preselio u Evropu. Smatra se marksistom i vjeruje kako je za društvenu promjenu potrebna centraliziranija organizacijska forma, kojom se moguće suprotstaviti moći.

- Ali mislim da bi ljevica trebala raditi na povezivanju, umjesto da se sukobljava unutar sebe. Praksa i stvarni svijet su važniji. Možemo imati različite poglede na to kako da do njega dođemo, ali cilj je isti. Ideja komunizma – bezdržavno, beznovčano i besklasno društvo. Tu je i pitanje historijskih ožiljaka. U jednom projektu odlazili smo u quilombolas, zajednice koje su podigli odbjegli robovi. Naučili smo ih kako da snimaju filmove, po njihovim pričama. Važno je čuvati pamćenje - kaže Junqueira, koje se program ISSA-e zaista sviđa, naročito činjenica da sudionici zajedno rade, grade školu, debatiraju i povezuju se: zanima ga kako je moguće jačati uzajamne potencijale, i bez potpunog slaganja.

- Ne znam odgovor, ni koliko dugo će nam trebati, ali ukoliko počnemo, to će postati proces razvoja i transformacije, a onda će ova rješenja isplivati - smatra.

Sveukupno, ISSA-ina škola je na samom početku, projekt koji će možda trajati i desetljećima. Ona je velikim dijelom potraga, avantura, intrigantno mjesto velikih potencijala u budućnosti, koji se sada ne mogu ni naslutiti. O njenoj vrijednosti govori i sama činjenica da je gomila zanimljivih ljudi smatrala bitnim doći na Vis i sudjelovati u njenom radu. ISSA je i platforma za fuziju različitih pristupa, jezgra koja stremi osloboditi sposobnosti imaginacije: kako je Federici istakla, imaginacije nužne za stvaranje drugačijeg društva temeljenog na pravdi. Samim tim ISSA predstavlja dragocjenu priliku. Istovremeno, u skladu s osobnim habitusom ponešto napornog gnjavatora, autor ovog teksta bi primijetio da je mašta nerijetko presudna, pa i životno spasonosna, ali i varljiva.

Večer solidarnosti s Palestinom, u dvorištu Kulturnog centra "Ivan Vitić" (Foto: BONKproduction & ISSA)

Programatski tekst ISSA-e kaže kako "budućnost leži u arhipelazima autonomije". Nakon desetljeća i stoljeća udaranja glavom o "zid sistema", promjena strategije u smislu traženja alternative "sistemu" je razumljiva. No moguće je postaviti pitanje na čiju se budućnost misli, odnosno što s vjerojatno većinskim dijelom čovječanstva koji u realnosti neće biti uključeni u te arhipelage autonomije, nego će ostati unutar sistema, na stvarnom i metaforičnom kopnu, iz stvarne nemogućnosti da se otrgnu okovima, neinformiranosti ili nekog trećeg razloga. Istina, kako je netko tijekom ISSA-e primijetio, svi nacrti "velikih" utopija prilično su se brzo pretvorili u distopije. No ukoliko su naši horizonti univerzalni, veći od "malih" otočnih utopija, nužno se uhvatiti ukoštac i s pitanjima geopolitike i formi kolektivnog pripadanja.

Na književnim večerima se jest govorilo o domu i naciji, no bilo bi dobro da se ne samo negativno odredi prema nacionalnoj državi kao esencijalnom fenomenu kapitalističke modernosti, nego da ga problematizira, rastvori, da traži konkretan i uvjerljiv, na interesima većine utemeljen alternativni model masovne identifikacije: i društvo u cjelini je uvelike imaginarna institucija. Ta potraga jest prljav, težak i često dosadan posao. No ako ga se ne prihvati, postoji rizik da se pokušaj novog utemeljenja zajednice svede na estetiziranu gestu kulture življenja, u sklopu koje i pozivanje na partizansko naslijeđe izgleda kao ukras. U prošlosti je bilo zajednica koje su započele kao alternativne, da bi postale oblik konzumerizma i elitističkog isticanja različitosti (kontra)kulturnih krugova: postoji li garancija da ISSA neće otići istim putem?

- Brojni projekti izrasli nakon 1968. s ciljem autonomije jesu završili kao oblik lajfstajla, a reafirmirali su i privatno vlasništvo. Pisao sam o tome u knjigama "Diskurs terorizma" i "Radikalnost ljubavi". Garancije nema ni za što na svijetu, ali na sve moguće načine nastojat ćemo izbjeći takvu sudbinu - odgovara Horvat.

Weisskopf i Smoljo ističu kako se mnoge razmjene na ISSA-i događaju i u neformalnim susretima.

- Sudionici dolaze, razgovaraju, možda napuštaju otok s novim idejama, inspiracijom. Kuća je sredstvo, alat koji pripada svakom tko dođe. Ona je prostor projekcija, laboratorij za potencijale. Može povesti na misaonu ekspediciju, koja će možda potaknuti i na političko djelovanje. Ovdje su i ljudi koji su pokrenuli stranku - kažu.

Istovremeno je potrebna i aktivna borba protiv sistema i pokušaj zamišljanja novih sustava: nema jednog odgovora, dodaju "Bitnici" – "istraživanje i mapiranje treba što više ljudi koji traže svoje vlastite načine dok su još uvijek isprepleteni".

- Trebamo razvijati i kulturu razgovora u kojoj je moguće govoriti o neuspjesima. Mislim da moramo doživjeti neuspjeh, i stotinu puta ako treba, dok ne nađemo pravi put. A ISSA bi mogla biti dio tog istraživanja - zaključuju.