Filozof Srećko Horvat prošlog je petka u okviru programa Refleks udruge Drugo more u punoj dvorani riječke Filodrammatice održao predavanje pod nazivom "Poslije apokalipse: melankolija je luksuz!". Predavanje je to koje se nastavlja na njegovu posljednju knjigu "Poslije apokalipse" koja govori o različitim prijetnjama opstanku čovječanstva i Zemlje, poput nuklearne ili klimatske krize koje nisu povezane samo pandemijom koronavirusa, već i virusima kapitalizma i fašizma.
Predavanje je otvorio predstavljanjem nedavnih vijesti iz svijeta, poput one o start up-u s Grenlanda koji je nedavno počeo pakirati i slati "arktički led" s otopljenih ledenjaka u Dubai gdje će se naći u koktel barovima i time navodno pomoći u "zelenoj tranziciji".
Dotaknuo se i trenda kupovanja otoka te spomenuo Larryja Pagea, bivšeg generalnog direktora Googlea koji je nedavno kupio novi otok, kao i Marka Zuckerberga, vlasnika i osnivača Facebooka koji na Havajima gradi svoj bunker. Predstavljanjem ovih vijesti Horvat je ukazao da se najbogatiji zaista spremaju na smak svijeta nakon što su ga sami priredili.
Prikazavši objavu Elona Muska o raketi Starship koju razvija za odlazak na Mars, nalik post-modernoj verziji Noine arke, Horvat je podsjetio na slavnu rečenicu Frederica Jamesona - ljudima je danas lakše zamisliti kraj svijeta, nego kraj kapitalizma. Podsjetivši na izjavu predstavnika UN-a da se u Gazi trenutno radi o apokaliptičnim uvjetima, Horvat se dotakao samog termina "apokalipsa" i načina na koji se danas koristi. Ustvrdio je da pred nama nisu snovi milijardera ili start up-ova koji se pokušavaju izboriti s apokalipsom, već to zaista jeste post-apokalipsa. Uz to, objasnio je da riječ "apokalipsa" izvorno znači "otkrivenje", premda se često tumači kao "smak svijeta".
- Moja teza je da se apokalipsa već dogodila, ne da se smak svijeta dogodio, premda postoje razlozi da kažemo da se to isto već dogodilo samo još uvijek sisamo vrijeme iz budućnosti da bismo živjeli, međutim apokalipsa se već dogodila u smislu da su se ogromni kataklizmični događaji, katastrofe, etnička čišćenja i genocidi, već dogodili nekoliko puta u povijesti – istaknuo je Horvat te se referirao na knjigu "Krajevi svijeta" Deborah Danowski i Eduarda de Castra, rekavši kako se za starosjedioce Amerika smak svijeta zbio prije pet stoljeća.
Horvatova teza oslanja se na ideje filozofa Günthera Andersa prema kojemu se trenutno stanje može opisati kao "puka apokalipsa", koja vodi samo prema "pukoj propasti" bez ikakvog kraljevstva koje bi uslijedilo, što se protivi kako ezekielskoj eshatologiji, tako i kapitalističkoj vjeri u napredak.
Druga je Horvatova teza da se danas više nego ikada suočavamo s nečime što se može nazvati višestrukim eshatološkim prijetnjama ili realnostima, s time da danas, kako Horvat tvrdi, uz klimatsku krizu, pandemiju i rat, imamo i nešto čega nije bilo prije par stoljeća, a to je nuklearna realnost. Ovdje se Horvat referirao na Černobil, odnosno zonu isključenja kao prvu eshatološku realnost nuklearne nesreće 1986. godine, nakon koje je uslijedila klimatska kriza u obliku požara, koja se dodatno komplicira zbog nuklearne situacije. Kasnije, ta ista zona postaje Putinu najkraća ruta za invaziju na Ukrajinu.
S predavanja Srećka Horvata u Rijeci (Foto: Katarina Bošnjak)
Horvat ističe Marshallove otoke kao primjer da se o nuklearnoj katastrofi ili prijetnji ne raspravlja dovoljno. Na Marshallovim otocima su se tijekom Drugog svjetskog rata odvijale vojne operacije, a za usporedbu, posljedice djelovanja na tim otocima bile bi ekvivalentne bacanju skoro dvije bombe na Hirošimu svakog dana tijekom dvanaest godina.
- To je prava dimenzija onoga što Anders naziva "supraliminalno", nešto što je onkraj granice razumijevanja, jer mi zapravo ne možemo shvatiti što znači baciti gotovo dvije nuklearne bombe na dan kroz period od 12 godina i kakve to efekte ima i na metafiziku i ontologiju – navodi Horvat te dodaje da osim što danas u post-apokalipsi imamo nekoliko kriza istovremeno, također imamo posla s prevazilaženjem onoga što se u ekologiji naziva "tipping points", odnosno točki nakon prelaska kojih više nema povratka.
Glavnih reakcija na "otkrivenja" Horvat je zamijetio ukupno sedam, a osim supraliminalnog naveo je apokaliptičnu sljepoću, komodifikaciju, fetišizaciju te normalizaciju apokalipse, otpor i melankoliju. Za razliku od tugovanja koje je kratkotrajan odgovor povezan s određenim događajem ili objektom žalosti, melankolija predstavlja dugotrajan, često neuspješan ili patološki proces žalovanja koji uključuje stalno vraćanje na objekt žalosti.
- Melankolija, mogli bismo dodati i depresija, nešto je što se sve češće događa. Pandemiju melankolije imamo u Hrvatskoj zbog političke situacije u zadnjih 30 godina, zbog vijesti kojima smo svakodnevno izloženi, od klimatske krize do ratova… Melankolija je luksuz jer svi oni ljudi u Gazi danas, svi oni koji su već na prvoj fronti klimatske krize nemaju taj luksuz da budu melankolični i da kao mi drže predavanja ili slušaju o tome. Istovremeno, melankolija je sasvim opravdana, a možda i nužna za stvaranje života poslije apokalipse – zaključio je Horvat.
Nakon kratke diskusije zadnje pitanje iz publike glasilo je "A što je s Isusom?", na što je Horvat odgovorio: "Da je taj Isus danas rođen vjerojatno bi bio bombardiran negdje u Gazi" čime je zaključeno predavanje.
