PJ Harvey: I Inside the Old Year Dying (Partisan)
Sedmogodišnju pauzu između studijskih albuma PJ Harvey je iskoristila za niz "sporednih" aktivnosti poput objavljivanja pjesničke zbirke i rada na soundtrackovima za televiziju. U tom razdoblju izašla su i reizdanja njenih ranijih ostvarenja upotpunjena demo snimkama i neobjavljenim pjesmama, pa se "I Inside the Old Year Dying" u tom smislu čini kao otvaranje novog poglavlja. Premda je miljama udaljen od agresije ranih albuma poput "Dry " i "Rid of Me", pa i političnosti "Let England Shake" ili "The Hope Six Demolition Project", njenih recentnijih hvaljenih ostvarenja, album se oslanja na provjerene suradnike poput producenata Johna Parrisha i Flooda te crpi inspiraciju iz njenog rodnog Dorseta čiji je dijalekt razasut po dobrom dijelu pjesama.
Tematski i konceptualno naslonjen na spomenutu zbirku pjesama "Orlam", objavljenu prošle godine, "I Inside the Old Year Dying" čini se namjerno zatvorenim, ograničenim na osebujan pjesnički svijet u kojem se susreću velike simboličke figure, arhaični pastoralni opisi i nasumično nabrojani motivi iz svakodnevnice. Upotpunjen prigušenom glazbom koja spaja folk instrumentalizaciju i suptilne elektronske intervencije, takav pristup odaje namjeru da se album postavi izvan vremena, kao svojevrsni magični realizam unutar kojeg autorica ne negira realnost, ali je proširuje elementima kolektivnog nasljeđa i vlastite imaginacije.
Anohni and the Johnsons: My Back Was a Bridge for You to Cross (Secretly Canadian)
Nakon solo albuma "Hopelessness" iz 2016. i izleta u donekle neočekivane vode eksperimentalne elektronike, Anohni se vratila svom pratećem bendu The Johnsons albumom koji se direktno naslanja na protestna soul ostvarenja Marvina Gayea, Curtisa Mayfielda ili Nine Simone s čijim je izvanzemaljskim vokalom, istovremeno punim bijesa i utjehe, često uspoređivana. Za razliku od prijašnjih ostvarenja, "My Back Was a Bridge for You to Cross" namjerno uljuljka slušatelja u osjećaj relativne sigurnosti i konvencionalnosti.
Relativno staromodna zvučna slika neo soul specijalista Jimmyja Hogartha suprotstavljena je prodorima minimalističke, ali bučne gitare na tragu njenog prijatelja i mentora Loua Reeda, kao i brojnim tekstualnim detaljima koji prosvjednim temama u rasponu od klimatskih promjena do ugroženosti prava transrodnih osoba daju obilježja kompliciranog i osobnog. Premda načelno opisan kao blue eyed soul ostvarenje, "My Back Was a Bridge for You to Cross" rad je istog nemirnog i neumornog kreativnog duha koji se etablirao tijekom prve polovice nultih. Slojevi gudača i nježni ali ustrajni groove ritam sekcije tu su da lakše progutate sve opise različitih oblika opresija i nepravdi koje Anohni opjevava iskustvom duboko osobnim, no informiranim i potaknutim svima onima koji su joj prethodili.
Julie Bryne: The Greater Wings (Secretly Canadian)
Treći album kantautorice Julie Bryne spada u vrstu ostvarenja koja duboko osobnu traumu obrađuju kroz šapat, a ne krik. U taj zamišljeni žanr prigušene ispovijesti možemo svrstati neka od univerzalno najhvaljenijih ostvarenja desetih poput "Carrie & Lowell" Sufjana Stevensa, "A Crow Looked At Me" Mt. Eerie ili "The Skeleton Three" Nicka Cavea & The Bad Seeds. Baš kao i na tim ostvarenjima, na "The Greater Wings" tišina igra aktivnu ulogu, njena praznina podjednako je bitna kao i svaki trzaj žice na gitari, synth arpeggio ili udarac klavira.
No za razliku od navedenih ostvarenja, osoba kojoj je album posvećen, multiinstrumentalist i producent Eric Littmann, njegov je aktivni sudionik. Bryne i on započeli su rad na nasljedniku hvaljenog "Not Even Happiness" iz 2017. prije njegove iznenadne smrti u ljeto 2021. Tuga kojom Bryne zrači na ovom albumu je opipljiva i kroz glazbu i kroz tekst, ali nikad nije lišena nade. Osjećaj prihvaćanja nije prisutan samo u tekstualnim referencama, nego i prisutnošću ambijentalnih glazbenika poput Alexa Somersa, Rafaela Antona Irisarrija i Taylora Deupreeja koji su donijeli dodatni antigravitacijski osjećaj skeletnom folku koji su njegovali Bryne i Littmann. Time je ispovjedna crta dobila jednu višu, gotovo sakralnu dimenziju.
