Politika emocija i etničko nasilje: Zadar 1991. godine Vinka Korotaja Drače uvodni je članak novog broja "Tragova", časopisa za srpske i hrvatske teme. U njemu autor istražuje etničko nasilje usmjereno prema Srbima u Zadru 1990. i 1991. godine. U istraživanju je koristio novine, sudske dokumente, policijske izvještaje, nalaze vještačenja i usmena svjedočanstva ljudi koji su u to doba živjeli u Zadru. Autor opisuje i istražuje prva otpuštanja s posla, stvaranje atmosfere straha i nepovjerenja, uništavanje imovine tijekom zadarske "kristalne noći" u svibnju 1991. i djelovanje "trojki" koje su upadale u stanove Srba ne bi li ih zastrašili i protjerali, te u konačnici ubojstva Srba u Zadru u drugoj polovici 1991. Korotaj Drača istražuje i kako je politički diskurs koji je nastajao od višestranačkih izbora 1990. utjecao na stvaranje nacionalnih podjela i formiranje društvene situacije u kojoj je međuetničko nasilje postalo društveno prihvatljivim načinom političkog djelovanja.
Stevan Kostić u članku "Oči koje su gledale unutra: uz osamdesetu godišnjicu tragične smrti najvećeg srpskog slikara moderne, Save Šumanovića (1896. – 1942.)" piše o životu Save Šumanovića kojega su ustaše strijeljali na pravoslavnom groblju u Sremskoj Mitrovici, s još 120 stanovnika Šida. Autor ne interpretira slikarsko djelo Save Šumanovića, nego nastoji oslikati milje u kojem je Šumanović živio i radio te dati povijesni kontekst koji je doveo do slikarove tragične smrti. Marko Kovačević piše o diskurzivnim tragovima malih država odnosno oblikovanju identiteta i uloga Srbije i Hrvatske u Ujedinjenim nacijama. Autor zaključuje da su dvije države nakon raspada Jugoslavije drugačije osmišljavale svoje mjesto u regionalnom i globalnom kontekstu. U fokusu je UN kao mjesto na kojem se predstavljaju i oblikuju vanjskopolitičke uloge i identiteti malih država. Srbija zbog Kosova uglavnom vodi defenzivnu autonomnu strategiju u skladu s vojnom neutralnošću, a Hrvatska kao mala članica EU-a i NATO-a traga za integracionističkim utjecajem u suradnji s euroatlantskim partnerima.
"Kvazi-eksperimentalan pristup ekonomskom razvoju Hrvatske: jesu li Jugoslavija i socijalizam bili bolji?" članak je Miljenka Antića u kojem razvija tezu o Hrvatskoj kao gospodarski i demografski uspješnijoj u periodu od 1946. do 1990. Nasuprot tome, Hrvatska je nakon osamostaljenja postigla vrlo skromne gospodarske rezultate, znatno je smanjen broj stanovnika, čemu je pridonio rat, ali temeljni uzrok neuspjeha je pogrešna gospodarska politika.
"Tragovi" objavljuju i stenografski zapis koji se čuva u Fondu Adama Dupala u Arhivu Srba u Hrvatskoj o snimanju dokumentarnog filma o zbjegu na Baniji 1943. godine. "Plačem, a nemam kome plakat': zbeg naroda Banije početkom 1943. godine" priređivačice i autorice predgovora Zvezdane Ostojić donosi svjedočanstva učesnika zbjega od kojih je većina korištena pri snimanju dokumentarnog filma 1983. godine. Mihael Sobolevski napisao je sjećanja na rad u Institut za historiju radničkog pokreta u Zagrebu u eri Franje Tuđmana. U autobiografskom članku autor opisuje i analizira rad Instituta te uloge sebe i Franje Tuđmana, prvog direktora Instituta.
"Tragovi" objavljuju i in memoriame Borivoju Dovnikoviću Bordi, Igoru Mandiću, Stevanu K. Pavloviću i Ljubinki Trgovčević-Mitrović te prikaze knjiga. Cijeli broj dostupan je na ovoj poveznici.
