Na samom startu izborne kampanje vladajući HDZ hvali se pričama o ekonomiji, o tome da, eto, prvi put u povijesti, kad druge europske zemlje ekonomski loše stoje ili stagniraju, Hrvatska raste. U prilog tome ide i statistika: rast minimalne plaće, rast medijalne plaće, jedan od najvećih rasta BDP-a, rast zaposlenosti, rast kupovne moći, veliki potrošački optimizam, ekstremna dobit banaka, značajno korištenje EU sredstava... O stvarnom stanju u ekonomiji razgovarali smo sa jednim od rijetkih kritičara hrvatske ekonomske politike, nezavisnim analitičarom Nevenom Vidakovićem.

Da li je statistika o ekonomskom uspjehu Hrvatske privid, izborna laža, bajka ili zaista živimo odlično u zemlji iz koje se odselilo oko 400.000 građana?

Istina je da je oko 400.000 ljudi otišlo zbog nekog razloga. Sigurno nisu otišli jer im je dobro. Problem je u tome što nama pada bruto nacionalni dohodak. Bruto nacionalni proizvod je koliko je usluga i roba proizvedeno u Hrvatskoj, a bruto nacionalni dohodak je koliko je roba i usluga proizvedeno u našem vlasništvu. Kako smo mi prodali značajne kapacitete, sada moramo raditi za druge. Zato imamo sve manje, iako radimo sve više. Samo pogledajte zaposlenost. Izrazito je visoka, plaće rastu, a opet građani nemaju osjećaj da su bogati. Svi osjećaju da nešto nije u redu, ali ne mogu to definirati. Odnos bruto nacionalnoga proizvoda i bruto nacionalnoga dohotka je razlog. Iako postoji jasan rast BDP-a i zaposlenosti, građani ne osjećaju rast standarda i bolji život.

 

Tragedija EU-a

Zašto nam je osobna potražnja prilično snažna ili, kako kažu ekonomski analitičari, zašto je optimizam potrošača na visokim razinama?

To je rezultat ekonomske ovisnosti Andreja Plenkovića. Na makrorazini Plenković je proračun učinio ovisnim o EU fondovima, na mikrorazini je državu i ljude učinio ovisnima o proračunu. Ekonomija je ušla u narkomansku ovisnost o EU-u i proračunskom novcu. Zato i nema razvoja jer svi očekuju da će im netko drugi i nečiji tuđi novac riješiti probleme. Imamo rast BDP-a i sve se svodi na to. Zato nema rasta proizvodnje i ekonomija je sve više ovisna o drugima jer gubimo vlastitu samodostatnost.

Imamo najnižu plaću u EU-u, rast niskokvalificiranih radnika, pad industrije, 80 posto investicija potiče iz EU fondova, a građanima nije dobro, o čemu govori i rast nenamjenskih kredita od 12 posto... Da li je to neka druga Hrvatska, za koju vladajući ne znaju?

Vladajući to znaju i to i žele. To je destrukcija države i nacije koju provodi Andrej Plenković. Putem ekonomije narodu se ubija nada. Obnova na Banovini ne ide godinama. Onda se obnovi par kuća i narod od općeg jada i s tako malo bude sretan. Nacionalni plan oporavka i otpornosti je laž, nismo se ni oporavili niti smo otporniji. Zato je vlada Andreja Plenkovića loša. Narodu je uništila ponos i osjećaj ljubavi prema domovini.

Vladajući ne govore ni riječi o tome da imamo najveću inflaciju u EU-u?

Upravo je inflacija problem i velika laž ulaska u euro. Klonovi su vas uvjeravali da će s ulaskom u euro pasti kamatne stope, a da će Schengen donijeti izvoz roba i usluga. Nije se dogodili niti jedno od navedenoga. Naravno da su obećanja bila lažna. Mi sada imamo fiksni tečaj jer u eurozoni svi imaju istu valutu. Ali zato što smo mali, naša inflacija će uvijek biti veća nego kod velikih. Zato što smo mali i podložniji ekonomskim šokovima. Kako je naša inflacija veća, tako su i naši proizvodi sve skuplji i zato nam pada industrijska proizvodnja. Naši proizvodi jednostavno postaju sve nekonkurentniji. To se može promijeniti, ali ne s ovom garniturom na vlasti i ne ovom ekonomskom politikom.

Promijeniti – kako? Ako je to toliko lagano, zašto se ne promijeni?

Zato što tu promjenu ne želi budući ili sadašnji premijer. Jer neće smijeniti guvernera HNB-a i početi voditi drugačiju ekonomsku politiku. Upravo vam je izbor guvernera najbolji pokazatelj kakvu ekonomsku politiku će voditi nova vlada.

Na makrorazini Plenković je proračun učinio ovisnim o EU fondovima, na mikrorazini je državu i ljude učinio ovisnima o proračunu. Ekonomija je ušla u narkomansku ovisnost o EU-u i proračunskom novcu

Konkretno, što treba napraviti? Zoran Milanović je najavio vladu nacionalnog spasa – što bi ona morala napraviti?

Za budućnost Hrvatske i uspjeh nove vlade su jednako važna tri mjesta i tri čovjeka. Točno tri, ne može biti manje. Ta mjesta su: ministar financija, ministar gospodarstva i guverner HNB-a. Njih trojica moraju zajedno krojiti ekonomsku politiku. Ministar financija mora reorganizirati proračun, ministar gospodarstva kreirati programe razvoja, a guverner putem makroprudencijalnih mjera kreirati potrebno monetarno okruženje. Ukoliko nemamo ova tri čovjeka koja rade zajedno kako bi promijenila strukturu ekonomije, sve će biti uzaludno. Ustroj ovoga trijumvirata je nulta točka uspjeha nove vlade. Bez suradnje ova tri čovjeka, nova vlada je osuđena na neuspjeh.

Kako ocjenjujete Plenkovićev potez u izbornoj godini, kako je sam rekao, "nikad većeg povećanja plaća u državnoj i javnoj upravi za 240.000 zaposlenika"? Da li se to odvija po principu da smo ekonomski tigar pa možemo ili su u pitanju darovi pred izbore?

Tko je provalio da smo "ekonomski tigar" ili se zafrkava ili nema pojma o ekonomiji. Usporedite stope rasta zemalja istočne Europe s našima i sve će vam biti jasno. Što se tiče povećanja plaća, to je politička odluka koja onda povećava statistički prosjek. Kako su državna poduzeća pod političkom kontrolom, onda nije teško političkom odlukom povećati plaće. Ostatak rasta plaća je uzrokovan iseljavanjem. Znači, rast plaća je kombinacija nezadovoljnih koji su otišli te smanjili ponudu radne snage i politike koja radi što hoće. Mirovine su vezane za rast plaća, tako da jedno uzrokuje drugo bez pretjeranoga rada.

Ali državna blagajna ipak se puni inflacijom. Prognoze su da će se inflacija smanjiti, da će biti najmanja sljedeće godine?

To pokazuje da ni ova vlada nema nikakvoga ozbiljnoga planiranja. Da sutra inflacija ode dolje, obećanja o budućem dizanju plaća i mirovina bi ostala. To bi povećalo deficit. Tako da su te priče o smanjenju inflacije opet samo politika, a ne stvarna ekonomija i ozbiljno vođenje ekonomske politike.

Može li se HDZ-u bar priznati da nisu dozvolili još veći socijalni slom jer su ograničili rast cijena energenata, donijeli porezna rasterećenja za pomoć ekonomskoj aktivnosti, a tu je i šesti paket mjera pomoći?

Apsolutno. Vlada je napravila dobre poteze za vrijeme korona-krize. Doslovno je spasila ekonomiju. Dizanje porezne osnovice je također dobar potez. Nema potrebe tu umanjivati kvalitetu odluka. No kad je korona stala, vlada nije imala ekonomski plan i ideje kako dalje, pa je jednostavno nastavila po starom. Zato sada i šesti paket kriznih mjera, iako nam je ekonomija, barem po priči vlade, odlična. Tragedija je da je o ponašanju za vrijeme krize i nakon krize Vladimir Čavrak napisao briljantan rad, ali ga vlada nije poslušala ni o tome kao što ga nije poslušala ni kod revitalizacije Banovine.

Hrvatska je od 2009. do 2014., znači šest godina, imala pad BDP-a. Milanović je došao nakon tri godine već postojećega pada i njegova je vlada imala tri godine ekonomskoga pada. To je neviđeno

Zamjenica guvernera Sandra Švaljek nedavno je iznijela pozitivne ocjene ekonomske slike Hrvatske hvaleći monetarnu politiku uz konstataciju da je "snažan rast plaća utjecao na porast cijena" i da bismo smanjenjem životnog standarda smanjili ili istrošili inflaciju.

Ja sam od Sandre Švaljek čuo razne izjave koje su negativne za prosječnoga čovjeka, ali ovo je stvarno loše. Stav da treba srušiti standard građana kako bi se smanjila inflacija je jednostavno pogrešan i neprihvatljiv. Ekonomskog rezona tu nema. Sve institucije u Hrvatskoj moraju raditi za dobrobit hrvatskih građana, a ne protiv njih. HNB nije znao odgovoriti na prekomjerni rast kredita. Nije znao odgovoriti na krizu vanjskoga duga. Dva desetljeća ih prate afere: švicarci, prezaduženost, nelikvidnost u razdoblju od 2009. do 2014., minusi na tekućima, laži o smanjenju kamatnih stopa, laži o rastu ekonomije kad uđemo u euro, desetljećima precijenjena kuna. Zadnjih 25 godina HNB uništava ekonomsku supstanciju ovoga naroda. U potpunosti slobodan i bez zadrške te bez borbe protiv toga negativnoga trenda. HNB je jednostavno zakazao kao institucija centralne banke. Nisu moguće ekonomske promjene bez promjene u vodstvu HNB-a. Ali to nije pravi problem.

Što onda jeste problem?

Poput kvintesencijskog ekonomskog klona, Sandra Švaljek je samo prenosila stavove Europske centralne banke koja kao institucija tvrdi to isto: za rast inflacije je kriv rast plaća i treba srušiti standard građana da bi se smanjila inflacija. Interesantno kako vam klonovi nisu rekli da ulaskom u euro preuzimate i službenu politiku uništenja ekonomskoga rasta kako bi se postigli ciljevi zelene tranzicije. Takvi stavovi su neprihvatljivi. Sabor mora pozvati guvernera i njegovu zamjenicu na odgovornost zbog stavova koji se protive interesima hrvatskih građana i naroda. HNB mora biti ozbiljna institucija, a ne ogledalo nemoći i impotencije kad se radi o ekonomskim problemima.

Govorite o politici odrasta? Smanjenja ekonomskog rasta kako bi se smanjio utjecaj ekonomije na okoliš i postigla zelena tranzicija?

Da. Upravo je besmislena teorija odrasta razlog zašto EU ima toliko problema i strukturnu inflaciju, a Kina cvjeta. Recimo da tvornica proizvodi sto nečega i sto CO2. EU kaže: moramo proizvoditi 70 CO2 i zato ćemo smanjiti proizvodnju. To je politika destrukcije. Kina kaže: moramo proizvoditi 200 nečega s 50 CO2 i to ćemo postići tehnološkim napretkom. Cijela politika EU-a se temelji na destrukciji i uništenju kvalitete života. Zato i ne mogu uspjeti i zato Kina uspijeva. To i jeste tragedija EU-a. Slabi su i bave se uništavanjem umjesto kreiranjem. Zato i imamo strukturnu inflaciju i zato imamo "događanja naroda" u Briselu i Njemačkoj. Toga će, naravno, biti sve više.

Prošlu godinu HNB je završio na nuli, dok su banke poslovale s dobiti od 1,36 milijardi eura, što je 91,2 posto više nego godinu ranije, kad je HNB ostvario 64 milijuna eura dobitka. Kako to?

HNB je zbog rasta kamatnih stopa počeo plaćati bankama kamatu. Kako se HNB kao institucija uopće nije pripremao za euro ni za restriktivnu monetarnu politiku, sada su svi iznenađeni. To je samo još jedan pokazatelj tragičnoga stanja u kojemu se nalaze hrvatska ekonomska znanost i znanstvene institucije koje se bave ekonomijom.

 

Vujčić kao konstanta

U izbornoj smo kampanji, nudi li opozicija drugačija rješenja? Da li će SDP promijeniti poreznu i ekonomsku politiku? Predlažu izmjene poreza na dobit nagrađivanjem poduzetnika koji bi isplaćivali veće plaće radnicima. I HDZ-u i SDP-u jedan je čovjek zajednički – guverner Boris Vujčić.

Kao što sam već javno izjavio, tri zagrebačka dečka – Plenković, Vujčić, Milanović – vladaju ovom državom već 12 godina. Milanović je postavio Vujčića, Plenković ga je potvrdio. Znači, ništa se ne mijenja. Sada ćemo možda imati zamjenu na mjestu premijera, s vjerojatnom konstantom Borisa Vujčića. Ekonomska šteta koju je nanio Vujčić jednaka je veleizdaji. Ništa se ne može promijeniti dok se ne promijene guverner i politika HNB-a. Već sam rekao koji je osnovi preduvjet za uspjeh sljedeće vlade.

Da li će se to dogodit? Ili će se jedan od "zagrebačkih dečki" možda promijeniti?

Plenković sigurno neće. Da je htio, mogao je do sada. Milanović možda hoće, ali ako ostaje da je povijest učiteljica života, onda će se ponoviti nerad i nesposobnost kao glavna ekonomska obilježja njegove vlade.

Da li malo pretjerujete s ocjenom ekonomskoga stanja za vrijeme Milanovićeve vlade?

Idemo s brojkama. Hrvatska je od 2009. do 2014., znači šest godina, imala pad BDP-a. Milanović je došao nakon tri godine već postojećega pada i njegova je vlada imala tri godine ekonomskoga pada. Neka mi klonovi nađu državu koja je u normalnim ekonomskim okolnostima imala šest godina zaredom pad BDP-a. To je neviđeno. I sada Milanović s istim likovima koji su bili u vladi za vrijeme tog pada ide u promjenu ekonomije. Možda će ovaj put biti drugačije. Možda. Vidjet ćemo mjesec dana nakon što nova vlada bude imenovana.

Pa koji nam je onda izbor? Korumpirani Plenković i nesposobni Milanović? Zar Hrvatska ne može bolje i drugačije?

Sve što sam rekao rezultati su prošlosti. Možda budućnost bude bolja. Ovo je ključna prilika za Hrvatsku. Nova vlast će odrediti državu za sljedećih deset godina. Imamo novu vladu, mogućnost da smijenimo guvernere, deset ustavnih sudaca može biti zamijenjeno. Nikad nije bila bolja mogućnost za novi početak i bolju Hrvatsku. Ali isto tako, kad smo mi iskoristili mogućnost da napravimo bolju Hrvatsku?

Ali SDP-ovci će reći da su to bila puno teža vremena, da je bila recesija, da je Europska komisija vodila rigidnu politiku štednje, da su imali sto milijardi kuna manje prihoda. Opravdanja?

Luzeri uvijek imaju objašnjenje zašto nisu uspjeli. Sada možda dobiju novu priliku, ali kao što sam rekao ranije u intervjuu, to nije moguće ako se ne ispune pretpostavke za trojicu ključnih ljudi. Bez ministra gospodarstva, ministra financija i guvernera HNB-a koji djeluju kao jedan, s jasnom ekonomskom svrhom, ništa se ne može promijeniti.