Prvi je rođendan eura kao zvanične valute u Hrvatskoj. Kao i prva godišnjica primanja Hrvatske u šengenski prostor. Oproštaj od nacionalne kune zbio se na krilima visoke inflacije, ali s Markovog trga od vladajućih su stizala lijepa obećanja o stabilnosti, prosperitetu, širom otvorenom tržištu. Obećavali su da s uvođenjem eura neće doći do drastičnog poskupljenja najosnovnijih životnih potrepština, da bi zbog jedinstvene, zajedničke europske valute i ulaska u šengen trebali rasti izvoz, proizvodnja, a nikako inflacija.

U međuvremenu su Italija i Slovenija ponovo uvele granične kontrole navodeći kao razlog pogoršanje sigurnosti na Bliskom istoku i terorističku prijetnju. Tijekom godine premijer Plenković svojski se trudio predstaviti i pohvaliti poteze svoje Vlade, a u rujnu je usvojen i peti antiinflacijski paket mjera potpore financijski iscrpljenim građanima. Nakon godinu dana, poslije svih obećanja i mjera, snažna inflacija opustošila je džepove građana i povećala siromaštvo čineći još izrazitijim razlike između siromašnih i bogatih u Hrvatskoj.

Jedan od rijetkih i dosljednih kritičara hrvatske ekonomske politike Neven Vidaković tvrdi da je Hrvatska za prvi rođendan eura potvrdila svoj pad i dotakla dno u svim segmentima ekonomije.

- Ako postoji trenutak u hrvatskoj povijesti kada je licemjerje, laganje i obmana naroda dovedena do savršenstva, to je uvođenje eura i ovih zadnjih godinu dana hrvatske politike. Govorili su nam kako će ulazak u šengen i uvođenje eura rezultirati enormnim ekonomskim rastom, otvaranjem tržišta, većim izvozom, rastom proizvodnje, padom kamatne stope... Sad bismo trebali uživati u rezultatima. Godinu dana poslije, bilježimo samo ozbiljne padove: pad izvoza za 9,7 posto, pad industrijske proizvodnje, samo prerađivačke proizvodnje za 2,7 posto, pad poljoprivrede, šumarstva, ribarstva za deset posto, a kamatne stope već godinu dana rastu. Raste jedino BDP i to umjetnim upumpavanjem iz EU-fondova posebno zato što je konačno počela obnova poslije potresa. Podsjećam da preko 80 posto naših investicija potječe iz EU-fondova. Prije godinu dana govorili su da će kamatne stope pasti, dva mjeseca kasnije ti isti su govorili da je rast kamatnih stopa, baš super. Guverner HNB-a Boris Vujčić prošle godine govorio je da se neće boriti protiv inflacije. Inflacija je pojela 30 posto životnog standarda, 30 posto štednje, drugi mirovinski stup potpuno je besmislen. Protiv inflacije nitko se nije borio. Borba je bila destrukcija HEP-a pri čemu je lijek tisuću puta gori od bolesti. Nakon tolikih smjena, Ministarstvo gospodarstva više ne postoji - nabraja Neven Vidaković poručujući da je i Nacionalni plan oporavka i otpornosti gospodarstva prelijevanje iz šupljeg u prazno.

Neven Vidaković (Foto: Luka Stanzl/PIXSELL)

- Kako smo to ojačali otpornost naše ekonomije kad je proizvodnja naše hrane pala, a u našoj ekonomiji udio poljoprivrede čini svega 2,9 posto, prerađivačka proizvodnja samo 14 posto, dok trgovina zauzima 21 posto, a javna uprava čak 16 posto naše ekonomije. Premijer Plenković govori o ukrajinskoj krizi, o cijenama hrane koje su porasle za 30 posto, a proizvodnja se smanjila za deset posto. Sve je to posljedica strukturnih reformi i ekonomske politike. 20 godina slušamo da smo glupi i nesposobni i da nam trebaju strane investicije, kako će nam strane banke i strano vlasništvo donijeti prosperitet, da nam ne treba ništa od industrije.

Bilježimo ozbiljne padove: izvoza za 9,7 posto, prerađivačke proizvodnje za 2,7 posto, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva za deset posto, a kamatne stope rastu. Raste jedino BDP i to umjetnim upumpavanjem iz EU-fondova zbog obnove poslije potresa, kaže Vidaković

Guverner Vujčić govori da onaj tko nema, treba kupovati tamo gdje je jeftinije: Znači, tko nema novaca neka crkne od gladi. Imamo vlast u kojoj se jedni te isti izmjenjuju. Mijenjaju se vlade, ali svi nastavljaju identičnu ekonomsku politiku. Nemojmo zaboraviti da je sadašnjeg guvernera na mjesto za zamjenika guvernera doveo Račan, potvrdio Sanader, za guvernera imenovao opet SDP, pa potvrdio Plenković. Sva izvješća guvernera koji 20 godina uništava ekonomiju u Hrvatskom saboru glatko prolaze, svi plješću, pa čak i opozicioni ekonomisti. Ni opozicija ne nudi kardinalno drugačije rješenje - smatra Vidaković zaključujući da drugačiji pogled, ekonomska alternativa hrvatskim građanima nije ni potrebna što sami građani potvrđuju svojim uzastopnim izborima.

- Ništa i ne treba biti drugačije. Nakon uvođenja eura i ulaska u šengen, došli smo do toga da ne možemo proizvesti hranu u vlastitoj zemlji. Možda je moderni suverenizam, suvremeno biti gladan u vlastitoj državi. Građani kristalno jasno znaju što i koga biraju. Redovno na izborima biramo da nam 70 posto zaposlenih ima manju plaću od prosječne. Hrvati kao narod su svedeni na lešinarenje vlastite mase. Hrvatskim građanima kao da je cilj da strancima rentaju vlastitu, rodnu kuću kako bi mogli živjeti u garaži. Stvorili smo koncept države da je sami pojedemo. To je naš odabir, naše stanje, nešto za što su se naši branitelji borili, cilj je ostvaren - kaže ekonomski analitičar Neven Vidaković.

Profesor sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Drago Jakovčević ističe da je uvođenje eura samo osiromašilo hrvatske građane.

- Naši su se građani s novom valutom snašli kako su se snašli. U preračunu kune u euro vidjeli su da moraju dati više eura. Evo primjera na porciji bakalara. Prošle godine koštala je 70 kuna, sad je 20 eura. To je povećanje od 100 posto. Danas je 20 eura upravo onoliko koliko je trebala i treba biti kuna. Bio sam među ekonomistima koji su smatrali da nije trebalo ovako rano uvesti euro, osobito zato što je kuna bila precijenjena. I to je jedan od razloga zbog čega su cijene u Hrvatskoj strahovito porasle, više nego igdje u Europi, posebno nakon uvođenja eura. Drastična inflacija koja je kod nas između 40 i 60 posto veća nego u Europi, troškovi života koji su najviše porasli u Hrvatskoj, skok cijena nekretnina, sve je to zbog uvođenja eura. Utjeha da nam je porastao BDP baš ne drži vodu. Jedna matematička zabuna se krije kad se govori da je Hrvatska po BDP-u po glavi stanovnika, po kupovnoj moći u zadnjih deset godina sa 63 posto skočila na 72 posto prosjeka EU-a. U brojniku je BDP, a u nazivniku broj stanovnika, s obzirom na to da smo mi u ovih deset godina izgubili 400.000 stanovnika, a kad bismo vratili taj broj ljudi u Hrvatskoj, faktički se nismo pomakli u standardu po glavi stanovnika, po kupovnoj moći - objašnjava Jakovčević napominjući da u prvoj godini uvođenja eura nismo privukli, vratili, motivirali one koji su otišli od ulaska Hrvatske u EU.

Drago Jakovčević (Foto: Žarko Bašić/PIXSELL)

- Kako ćemo kad je naša prosječna plaća od 1.100 eura najniža. U EU je prosječna plaća 1.600. eura. Čime da konkuriramo europskim zemljama? Hrvati koji su se iselili pomažu svoje obitelji sa pet do šest milijardi na godišnjoj razini. Da se pomagalo milijun građana, oni koji žive na rubu siromaštva, to bi značilo da svaki od tih milijun građana dobije 6.000 eura pomoći iz inozemstva, odnosno 500 eura mjesečno. I upravo nam taj iznos fali do europskog prosjeka plaće od 1.600 eura. Statistički su premijerove pohvale točne, ali koliko je sve to obećavajuće, poduzetničko i pokretačko za naše društvo? Rast zaposlenosti od 200.000 dogodio se na polju niskokvalificiranih radnih mjesta, to su platformski radnici. Postali smo zemlja niskokvalificiranih radnih mjesta što smo potvrdili i u prvoj godini eura.

U preračunu kune u euro građani su vidjeli da moraju dati više eura. Evo primjera na porciji bakalara. Prošle godine koštala je 70 kuna, sad je 20 eura. To je povećanje od 100 posto. Danas je 20 eura upravo onoliko koliko je trebala i treba biti kuna, navodi Jakovčević

Otvaranjem vrata Europske unije, zajedničkim tržištem, zajedničkom valutom, trebali smo privući visokokvalificiranu struku koja će nas naučiti menadžmentu, organizaciji poslovanja, proširiti vidike a ne konobare, čistačice i kuhare. Baziranje na turizmu i ugostiteljskim djelatnostima ne vodi dugoročnom prosperitetu. Tu je i zabrinjavajući podatak da Hrvatska ne može prehraniti svoje stanovništvo ni turiste. Imamo deficit prehrambenih proizvoda milijardu i 400 milijuna eura. Treba postaviti pitanje zašto je to tako - ističe Jakovčević hrvatske minuse ekonomske politike.

Da su se između inflatornih udara popraćenih uvođenjem nove jače valute hrvatski građani odrekli mnogih blagodati tržišta i života 21. vijeka i pokušavaju očuvati golu egzistenciju smatra predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever upozoravajući da bi i u sljedećoj godini trebalo ostaviti dvojno iskazivanje cijena.

- Ne znam kome bi to smetalo. Građani se još nisu navikli na euro ne zbog nostalgije za kunom, ne zato što je to teško i složeno, nego zato što su cijene nestabilne. Da su cijene mirovale građani bi se već naučili na euro. Čovjek se lakše odvaja od novca u uvjetima u kojima je to iznosom manje. To svakako utječe na potrošački mentalitet te vrste, ali ljudi se lagano privikavaju, počeli su cijeniti vrijednost eura bez obzira na to što su u brojkama iznosi nominalno manji - govori Sever o utjecaju eura na domaće kupovne navike napominjući da u godini iza nas nije došlo do drastičnog povećanja broja izdanih računa. Usporedba broja izdanih računa u odnosu na godinu ranije i fiskalizirani iznos dobra su usporedba koja pokazuje da građani promjenom valute razumno troše.

- Plaće su male, mirovine su male, a živjeti se mora. Građani su potrošili ili naplatili tri posto više računa nego u prosincu prošle godine, ali je zato fiskalizirani iznos veći za 19 posto, što ukazuje na to da građani ne kupuju puno više. Kupuju komadno manje, ali su cijene porasle što se vidi po fiskaliziranom iznosu. Svatko od nas ima svoju internu inflaciju. Rast cijena hrane mnogo je viši nego što je prosječna stopa inflacije, što je poseban udar za najveći dio hrvatskih građana, posebno za najosjetljivije. Velikom broju građana s niskim primanjima, udio hrane u mjesečnoj potrošnji nije unutar 26 posto za prosječno kućanstvo, nego ti udjeli rastu i do 50-60 posto. Našim građanima koji teško preživljavaju od svojih niskih mirovina i plaća nije važno kolike su cijene noćenja po hotelima, apartmanima, kakvi su aranžmani zimovanja, skijanja, ljetovanja nego koliko koštaju kruh i krumpir da bi imali za ručak. To je hrvatska stvarnost - upozorava Sever i podsjeća kako je nesreća inflatornih udara pod okriljem eura ipak određenim krugovima donijela sreću i prosperitet.

Krešimir Sever (Foto: Neva Žganec/PIXSELL)

- Na osnovu prijašnjih iskustava nitko nije očekivao visoki inflatorni udar uvođenjem eura. Nitko prije nije uvodio euro kao Hrvatska, u vrijeme visoke inflacije, kad su cijene već divljale bez obzira na euro. Znalo se da će se cijene regulirati, da će doći do zaokruživanja cijena, ali to nije smjelo biti više od 0,2 posto. Skok cijena bio je puno veći i to u nekoliko navrata. Bez obzira na Zakon o zaštiti potrošača i Zakon o uvođenju eura, gdje je vrlo jasno stajalo da cijene koje su zatečene 31. prosinca, prvog siječnja ne smiju biti uvećane, mnogi su na tržištu nekontrolirano koristili kombinaciju inflacije i uvođenja eura za još pokoje neopravdano, dodatno podizanje cijena. Mnogi su loveći u mutnom ulovili itekako dobro na svoj račun, a na našu štetu - ističe Sever i smatra da je uvođenje eura Hrvatskoj ipak donijelo stabilizaciju, što pokazuje poboljšani kreditni rejting Hrvatske, ali i da u sljedećoj godini očekuje smirenje inflacije kao i Vladino čvrsto i stabilno držanje cijena energenata.

- Kreditni rejting pokazuje da smo sigurniji za ulagače što u nekakvom duljem vremenskom razdoblju mora rezultirati privlačenjem stranih ulagača. Ali osnova hrvatske perspektivnije budućnosti mora biti podizanje mirovina i plaća. To je jedini pravi put da se izvučemo iz ovog gliba u koji nas je utjerala inflacija, a čemu su uvelike pripomogli razni igrači koji su se u svojoj pohlepi zaigrali da zarade što više. Očekujemo da će doći do daljnjeg smirenja inflacije. Problematično je što nam cijene hrane i dalje bujaju. Neizvjesnost će sljedeće godine vladati i na polju energetike. Iz Brisela stižu poruke u kojima se pozivaju europske vlade da preispitaju svoje modele podupiranja građana subvencijama i potporama cijeni energije. Cijene struje i plina kod nas su u prethodnom periodu bile stabilne zahvaljujući vladinim mjerama i to nas je sačuvalo od totalnog socijalnog pomora. Ne dao bog da se dogodi da cijene na svjetskom tržištu počnu rasti, a europske vlade počnu odustajati od potpora i subvencija prema građanima. Očekujem od Europske komisije da ne stavlja sve zemlje u isti koš, nije isto plaćati skuplju energiju s njemačkom i s hrvatskom plaćom - zaključuje Sever.