Prije dvije godine ovako se iščekivao udar inflacije, sad pak spremamo doček za recesiju. Pritom je svakako riječ o vezanim pojavama. No te dvije ekonomske nepogode u ovom slučaju karakterizirane su specifičnostima pred kojim je mnogi stručan um javno priznao nedoumice i strepnju. Donekle je to izraženije u SAD-u gdje određeni stupanj krize već uzima maha. Europa je u boljoj poziciji samo utoliko što recesiju predviđa tek za iduću godinu. Po svemu drugom je ovaj kontinent u bitno gorem stanju. O tome smo porazgovarali s nekolicinom domaćih analitičara, uz pogled na međunarodnu i ovdašnju situaciju.
Što god će se dogoditi u Europi, ona se već zakopala u rupu iz koje se praktično nemoguće izvući. Prijeti joj strukturno uvjetovano ekonomsko zaostajanje i nemogućnost djelotvorno poticanog rasta. Drugim riječima, Europa se hrvatizirala – kaže Neven Vidaković
Odmah stoga treba reći i da nas je uoči samog dovršetka ovog broja Novosti zatekla vijest o ostavci ministra financija RH Zdravka Marića. Njegovo povlačenje neće znatnije utjecati na predstojeći rasplet događanja. Ipak, jasno je da to pojačava ionako negativna očekivanja. Marić odlazi naoko s obavljenim poslom, s obzirom na skoro pristupanje Hrvatske eurozoni. Manje je popularna činjenica da će se to zbiti u najgorem trenutku kratke povijesti eura, kao i odlazeće kune. Dugotrajno zanemarivanje potencijala monetarne politike nije jedini uzrok tome. Kuna slabi i u odnosu na euro, ne samo uslijed dosadašnje tijesne sljubljenosti s kontinentalnom valutom pod aktualnom inflacijom. Generalno, nije lako ni pobrojati s kojih nam sve strana izviruju opasne prijetnje.
Ponovit ćemo neke od glavnih, danas naveliko ozloglašenih momenata u širem kontekstu. Recesija će biti tehnički svjesno inducirana borbom nacionalnih središnjih banaka protiv inflacije. Novac tako poskupljuje tzv. umjetnim putem, pod ukazom. Teret će biti raspodijeljen na najosjetljiviji sloj društva. To da razloga za opću prestravljenost definitivno ima, dokazuje poruka biranih hrvatskih bankovnih ekonomista proteklih dana. Jer, poručili su javno da nema mjesta strahu.
S druge strane, Europska centralna banka navodno traži mehanizam za obuzdavanje ekstraprofitne perspektive tih institucija. Uz podizanje kamatnih stopa radi kroćenja inflacije, te s ovakvom privrednom strukturom, međutim, nema prostora za kvalitetno rješenje problema. Pobjednici u tome neravnopravnom ogledu su poznati, ali ne od jučer, nego posljednjih bar petnaestak godina. Njemačkih kompanija više nema na listi stotinu najvećih u svijetu. Europskih je sve manje, a trend je isti još od 2007. godine. EU nije među glavnim ekonomsko-političkim subjektima na globalnoj skali. Jedno je njemačko dresiranje grčke ekonomije i politike, recimo, a sasvim drugo ono što se zbiva oko toga i nad tim.
Uvodno, važno je podsjetiti se da ova kriza svakako ima više žarišta. Inflacija je izazvana već pandemijskim lokdaunom i prilagodbom fiskalnih politika. Nadovezalo se poskupljenje energenata nakon invazije Rusije na Ukrajinu, te nestašica hrane. Klimatska i ekološka kriza već su bile tu, a sad će iskazati puniji krizni potencijal u jednadžbi s ostalim varijablama. Europa, i s njom Hrvatska, pokazuje najmanji kapacitet otpornosti prema svemu tome. No dajmo priliku našim ekspertnim sugovornicima za ocrtavanje preciznijeg konteksta.
Neven Vidaković (Foto: Borna Filić/PIXSELL)
Neven Vidaković, predavač na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, ponajprije upozorava na krivu percepciju stanja u SAD-u. Tamo zaista ima ponešto više govora o recesiji, ali je realna opasnost od nje kudikamo manja nego u Europi. Među ostalim, razlikuju se i definicije recesije na dvije strane Atlantika. Europa mjeri jedan kvartal u odnosu na prethodni, dok ga Amerika odmjerava s istim lanjskim kvartalom. Recesija se utvrđuje prema smanjenoj ekonomskoj aktivnosti između dva mjerena kvartala, ali metodologija očito nije posve slična. Povrh svega, o američkoj recesiji nešto kazuje i podatak da se u SAD-u ove godine otvara oko 400 tisuća novih radnih mjesta svaki mjesec. Američki deficit ove godine iznosi dosad oko 70 milijardi dolara. Njemačka za drugo polugodište ozbiljno kalkulira s budžetskim deficitom od 200 milijardi eura.
- Puno važnija tema jest neminovna činjenica da, što god će se dogoditi u Europi, ona se već zakopala u rupu iz koje se praktično nemoguće izvući. Prijeti joj strukturno uvjetovano ekonomsko zaostajanje i nemogućnost djelotvorno poticanog ekonomskog rasta. Drugim riječima, Europa se hrvatizirala, poduzimajući mnogošta od onog što smo ovdje već registrirali. Usporedba stope ne vara – od 2008. godine Amerika bilježi relativno brz rast, Europa malo sporiji, Hrvatska najsporiji. No i Europa već dugo zaostaje - pojašnjava Vidaković.
Građani će nakon svega pretrpjeti i recesijski udar. Oni koji su u kreditima bit će i jesu najranjiviji. Oni koji nemaju nekretninu na Jadranu za iznajmljivanje, koji voze vlastiti automobil, a ne od firme, i koji imaju relativno nisku plaću – govori Mihaela Grubišić Šeba
- Prava tema se bavi pitanjem, dakle, o sposobnosti da se po dotičnoj ekonomskoj strukturi generira dugoročni stabilan ekonomski rast, te opravak od šokova. Europska tragedija se sastoji u negativnom odgovoru na taj upit. Ne znamo koju uopće municiju posjeduje EU za svoju antirecesijsku borbu. Nema ju, sve je napadno proizvoljno. Plenković tako dolazi s pričom o 10 milijardi eura pomoći, da bi ispalo da nije 10 nego 6,2 plus neki zajmovi, ali onda najednom nije ni šest nego 5,8 uz inflaciju, i tako dalje. Zatim plan EU-oporavka Next Generation, kao nekakva lijepa priča iz Bruxellesa. No, molim vas, ne vodi se ozbiljna politika lijepim pričama i skupljanjem lajkova. Predsjednica ECB-a Christine Lagarde je politikantski tvrdila da inflacija ne postoji, a sad kaže da je to najveći problem - dodaje ovaj komentator.
On ističe da je nagla promjena politike kamatnih stopa potpuno destabilizirala financijski sustav u Europi. Jer, banke su bilančno nespremne za to, a cijenu s još uvijek nesagledivim razmjerima platit će građani. Vidaković zbog toga nalazi da je Europa sučeljena s apsolutnim kolapsom ekonomsko-političke misli i akcije
- Primjerice, potpredsjednik Europske komisije Josep Borrell izjavio je prije mjesec dana da će šesti paket sankcija protiv Rusije biti "inteligentan". Znači, prvih pet je bilo za budale. Svejedno, nitko nam ne želi otvoreno reći da je Vladimir Putin lagano matirao Europu kad joj je nametnuo plaćanje plina u rubljima. Zamislite rat u Europi u kojem Putin uopće ne doživljava EU. Ne zato što je on takav kakav jest, nego zato što je EU klub likova koji jedni drugima govore da su lijepi i važni, a narod plaća cijenu. Suočit ćemo se tako s istinom na najbolniji način - rezolutan je Neven Vidaković.
A nije mnogo optimističnija ni neovisna financijska analitičarka Mihaela Grubišić Šeba koja skreće pažnju na konkretnu strukturu domaće ekonomije. Kao što je poražavajuće dobro poznato, ali sasvim netretirano, Hrvatska je u proizvodnom smislu – razoružana. Ekonomija je kroz par desetljeća zatjerana drastično u uslužni zakutak.
- Uslijed toga smo izuzetno ranjivi na stresove i nema nikakve odstupnice za slučaj poremećaja na turističkom tržištu. To nije tajna već barem dvije godine, a nije poduzeto ništa za kvalitetan zaokret. Živimo od pomoći i neizvjesne turističke posjete. Ipak, javnim financijama paradoksalno odgovara rast cijena energenata te inflacija, ali točno onoliko koliko je građanima sve teže. Morate platiti PDV, trošiti gorivo, to spada u nužna dobra. Uvoznici određuju cijenu goriva, vlasnici nekretnina visinu najma apartmana, dok maloprodaja nastoji loviti trendove za dodatnu zaradu - mišljenja je Grubišić Šeba.
Mihaela Grubišić Šeba (Foto: N1)
- Građani će nakon svega toga pretrpjeti i recesijski udar. Oni koji su u kreditima bit će i jesu najranjiviji. Oni koji nemaju nekretninu na Jadranu za iznajmljivanje, koji voze vlastiti automobil, a ne od firme, i koji imaju relativno nisku plaću. Posljedica je sve veće društveno i ekonomsko raslojavanje. Na površini će ostati oni koji stvaraju pogrešnu statističku sliku o prosječnom Hrvatu s više nekretnina. Ustvari manji dio nas ima više nekretnina, a veći jednu ili nijednu. Kad jednog dana podvučemo crtu ispod nastupajuće krize, ustanovit ćemo da je došlo do značajnog rasta siromaštva. A sa svim se strukturnim promjenama kasni. I dalje je ekonomska politika podređena stabilnosti javnih financija pod svaku cijenu - drži ova analitičarka i konzultantica.
Grubišić Šeba je uvjerena da strukturnu anomaliju predstavlja odnos u kojem ljudi s tri ili četiri mjeseca korištenja rente žive bolje od onih koji rade čitavu godinu. No smatra i da bi hrvatski turizam mogao i dogodine opstati usprkos očekivanoj recesiji. Ako ništa drugo, iz sličnog razloga društvenog raslojavanja. Europa je također podijeljena na one koji si mogu i moći će priuštiti ljetovanje na Mediteranu, i one koji o tome nemaju priliku ni misliti. Efekt neće biti fatalan, po njezinu predviđanju, ali tu je paralelno i energetska kriza.
Jasno je da će uslijed enormnog poskupljenja energenata i svih roba te realnog pada kupovne moći doći do smanjenja potražnje. Zatim i do recesije, što je nemoguće izbjeći već i zbog poskupljenja novca u borbi protiv inflacije – objašnjava Goranko Fižulić
Potonja nije rješiva u kratkom roku, a nitko ne zna koliko će potrajati rat u Ukrajini. Ne zna se ni kojom dinamikom će Europa uspostaviti alternativne dobavne pravce energenata. Još manje imamo pojma o uspostavi energetike na obnovljivim izvorima. Čini se da se EU više zabrinjava oko infrastrukturne mogućnosti prihvata američkog i arapskog plina. Amerika pritom nanovo kalkulira s izvozom, odnedavno zatvarajući najveći svoj terminal na rok od četiri mjeseca. U međuvremenu ćemo se zahvaljujući ratu sudariti i s prehrambenom krizom, ne tek energetski-tržišno izazvanom. No, dok nas posljedice loših politika i teških prinuda sustižu, ekonomska znanost još se muči oko utvrđivanja razloga, kamoli zahuktalih procesa.
- Posrijedi je veoma neobična i originalna situacija, jer nemamo posla s klasičnim cikličkim obratima kapitalističkog sustava - najprije nam je rekao Goranko Fižulić, ekonomist i nekadašnji ministar gospodarstva RH.
On napominje da inflacija u pravilu nastupa s izlaskom iz recesije, kad središnje banke spuštaju kamatne stope. Novac potreban privredi za investicije pojeftinjuje, ali ovaj put se recesija očekuje uz inflacijske stope najveće u zadnja četiri desetljeća. I to s obje strane oceana, a recesija se tek ima proširiti između kontinenata.
- Mnogi zbog toga ne znaju kako reagirati na inflaciju, a nekako bi morali. Ne znaju što da rade s činjenicom da je ona prešla iz faze dizanja cijena nakon realizacije outputa, jer sad se dižu unaprijed. Osim toga, jasno je da će uslijed enormnog poskupljenja energenata i svih roba te realnog pada kupovne moći doći do smanjenja potražnje. Zatim i do recesije, što je nemoguće izbjeći već i zbog poskupljenja novca u borbi protiv inflacije. Krug se zatvara na jako zlokoban način, pa pojam stagflacije visi svima ovdje poput babaroge nad glavom - podsjetio je ovaj ekonomist na pojavu združene inflacije i stagnacije ekonomije.
- Što se tiče Hrvatske, kriza je dijelom uvezena, a svakako je dijelom posljedica domaćih tokova. U područjima više deformiranog tržišta, tamo gdje imamo nametnute monopoliste, kao s trgovcima benzinom, procesi su najgori. Inflacija tamo zadobiva posebno devijantne oblike, jer više ne ovisi o realnim pozicijama ponude i potražnje. S pandemijskom recesijom je bilo jednostavno, znalo se da nakon lokdauna slijedi rast. Sad je već teže biti ekonomist – nastavlja on.
Goranko Fižulić (Foto: Igor Kralj/PIXSELL)
Fižulić također konstatira da je inflacija zatekla ECB u raskoraku. Stope inflacije u samoj eurozoni su i dalje vrlo različite. Francuska je relativno skromna, litvanska se penje i do 20 posto.
- Nije ni lako naći pravu mjeru, a utjecaj na politiku i odluke ECB-a imaju najviše Francuzi i Nijemci. Dobar primjer je čekanje ECB-a na svršetak izbora u Francuskoj, kako ne bi otežali poziciju Emmanuelu Macronu. To je pretpostavka, naravno, ali dosta utemeljena. Stoga nije pitanje samo to je li ECB trebala nekog slušati, i treba li to činiti EU općenito. Imamo posla s višeznačnim interesima koje je u svakom slučaju izuzetno zahtjevno pretočiti u jednu politiku – zaključio je Goranko Fižulić.
Uostalom, te su kardinalne razlike izražene već u jako razmaknutim fiskalnim politikama unutar EU-a. S novom i jačom krizom, različitosti će biti samo više naglašene. Europu će razdirati veće napetosti, konkurentnost i konzervativnija ideološka orijentacija. Liberalne su se ekonomske politike tu pokazale dijelom ili čak uzročištem problema, dok se lijeve tek artikuliraju. No svijet se prekraja, pomalo i Europa, te će se nadalje s rastom krize otkrivati štošta. Pa i to koliko su još i kako Europljani spremni trpjeti namnožene profitere i njihov politički servis.
Udio domaćih medija u stvaranju preduvjeta za recesiju
Kad se jednom bude propitivao udio domaćih medija u stvaranju preduvjeta za recesiju, i to samo u vezi s ratom u Ukrajini, vidjet ćemo hoće li itko od vodećih kreatora javnog mnijenja preuzeti odgovornost za nametnutu lažnu sliku stanja stvari. Neće, jasno, kao što se neće ni propitivati notorna njihova uloga, ali to svakako nije razlog da je ponovno ovdje ne spomenemo u kontekstu novonastalih ekonomskih odnosa u Europi. Jer recesija koja neminovno slijedi je velikim dijelom prouzročena upravo reakcijama na taj rat, političkom pripremom svih okolnosti nužnih za njegov početak, i popratnim opaskama. Za sve koji to poglavlje suvremene povijesti započinju tek činjenicom imperijalističkog nasrtaja Rusije kojem prethodi destabilizacija Europe potporom nizu desničarskih organizacija na Zapadu, treba naglasiti da su igri bili još poneki momenti.
Osmogodišnja politička kriza u Ukrajini otpočetka je održavana s motiva prevlasti na europskom i globalnom tržištu energenata na kojem Rusija kroz ovo stoljeće gradi sve jaču poziciju. Ukrajina, zemlja presudne infrastrukture na pravcu k Europi, teško da je u tom ogledu mogla proći bolje, naročito ako u vidu imamo pasivnu, bolje rečeno poslušničku ulogu EU-a. Amerika je svoje nastojanje da uspostavi prevlast mogla gurati samo još daljnjim izazivanjem napetosti na granicama između NATO-a i Rusije, a ishodu upravo svjedočimo, i još ćemo neko vrijeme. Prije toga iscrpila je manje uvjerljive načine poput suludih lobističkih uvjeravanja kojima su nas iz godine u godinu podvrgavali poslanici Washingtona – npr. Mike Pompeo, Francis Fannon, Fred Hutchison, Charles McConnell itd.
Potrošile su se i sankcije koje je Amerika dugo jednostrano poduzimala prema firmama koje su sudjelovale na gradnji plinovoda Sjeverni tok 2 između Rusije i Njemačke. Sad, međutim, Europi preostaje samo da se pripremi na siromaštvo zbog neizbježnih te kudikamo većih izdataka za energente ubuduće, a u korist izvoznika među kojima prednjače SAD i arapske zemlje. Amerikanci, doduše, trenutno malo ispituju tržište, domaće i međunarodno, testiraju ga iz lagodne pozicije forsiranog dobavljača, pa zatvaraju LNG-terminale, ali ne zadugo. Nama pak ostaje pitanje zbog čega smo pritom sve domaće energetsko-političke prioritete bacili na jednu kartu, osim toga što još uvijek ne znamo koju točno. Nismo punili podzemna skladišta plina navrijeme, prije dva mjeseca, dok je bilo jeftinije, nego ćemo sad, po drastično višoj cijeni, a ne znamo ni tko će nam biti idući najveći prodavač.
Sve je to uvelike bilo uvjetovano dnevnim komentarima i procjenama ratne situacije u Ukrajini, šansi Rusije i dinamike novih odnosa u svijetu, s lažima i glupostima serviranim ovdašnjoj publici, ponešto unisonijim negoli u ostatku EU-a. Vodeći hrvatski mediji prepisivali su i još uvijek prepisuju ordinarnu zapadnjačku propagandu bez imalo odmaka, isključivši samo onu rusku, te stvaraju navijački crno-bijelu sliku rata. I ne bi u toj pristranosti bilo ni pola jada kad efekti ne bi uključivali jeftine procjene skore ruske propasti, vojne i ekonomske i političke, ali Rusija nešto baš ne izgleda trusno. Nije zaglavila u blatu, nije bankrotirala, nije većinski u svijetu osuđena, nego sve više strepimo da obnoć i Hrvatskoj ne zavrne pipu, uviđajući da će recesija izazvana energetsko-političkim glavinjanjem biti sasvim dovoljno preteška.
