Novosti

Književna kritika

Nerealizirana emancipacija

Zrinka Posavec, "Pjevaj, Molly" (HDP, Zagreb, 2020.): Dobrodošlo adresiranje patrijarhata ostaje, nažalost, na razini općeg mjesta

Large knji%c5%bdevna

Druga knjiga pjevačice, glazbene pedagoginje i etnomuzikologinje Zrinke Posavec

"Pjevaj, Molly", druga knjiga pjevačice, glazbene pedagoginje i etnomuzikologinje Zrinke Posavec (1981.), pojavila se pet godina nakon prvijenca naslovljenog "Soba za buđenje", ovaj put, umjesto u lokalnoj nakladi Ogranka Matice hrvatske u Đakovu, u nakladi Društva pisaca, čija bi izdanja – ako već ne nužno široko distribuirana i medijski popraćena – trebala biti barem pomno kurirana. Sve se češće međutim i u "biblioteci Poezije" pojavljuju naslovi koji do (ionako klimave) letvice nacionalne scene teško da dobacuju. Jedan u nizu je, bojim se, i svezak koji je predmetom ovog teksta.

Nešto više od pedeset pjesama organizirano je u šest ciklusa, ponekad s razlogom uspostavljenih, a ponekad okupljajući manje ili više raznorodan rasuti teret. U pitanju su mahom kraće pjesme kratkog stiha, a iz standardnog repertoara interpunkcijskih znakova – uz svega nekoliko iznimaka – isključena je točka. Imperativni naslov (koji inače neobično podsjeća na onaj desetak godina stare knjige "Pleši, Modesty, pleši" Darije Žilić, koja i urednički potpisuje ovaj svezak) autorica otključava odmah na početku, a apostrofirani naslovni lik do kraja zbirke više nećemo susresti. Protagonistica je tim imenom okrštena u partnerovom snu (zvao si me Molly, kao pjevačicu svog / najdražeg benda), u kojem junakinja mutira u ribu: u toj je slici kondenzirana emancipatorna pouka teksta, odmah zatim i eksplicirana: pjevati nisam mogla / kraljevske ribe nemaju glasnice / samo ljube, kuhaju i šute. Dobrodošlo se i prijeko potrebno prokazivanje i adresiranje patrijarhata knjigom provlači u još nekoliko iteracija, ostajući, nažalost, na razini općeg mjesta (šutjeti kao riba) i bez većeg potencijala da zaživi u pjesničkoj formi, a time i realizira vlastiti politički naboj. Činjenicom neizlaska iz okvira očekivanog, tekst rečeni imperativ prije perpetuira nego što ga podriva ili nadilazi.

Prvi ciklus, naslovljen "Postajem žena (Metamorfoze)" spaja spomenute, paralelno montirane motive podređenosti u odnosu i sistemske patrijarhalne podčinjenosti, slavonske vedute odrastanja, obitelji i lova te one tjelesnoga i erotskog. Motivskom mozaiku ne pomaže urednički pokušaj interpretacije: rečene se metamorfoze na stražnjoj korici dovode u vezu s motivom "rađanja same sebe (autofagija)". Nije nužno biti profesor klasične filologije ni biokemije kako bi se utvrdilo da autofagija nema previše veze s rečenim. Uvrštene će minijature, bilo da se oslanjaju na refrene tradicionalnih pjesama (pleši pleši crni kos), doslovno prenesene slike iz snova ("Baranja") ili "subverzivne" dosjetke (ponekad se kod Srba pomolim Bogu), uglavnom ostati podrealizirane. Teško je, na primjer, reći što bi točno čitatelj trebao filtrirati iz pjesme "Online", koju prenosim u cijelosti: Budi online, zeleni se kao mlado stablo / da ti pišem, vidim jesi li živ / jesi li s nekom drugom / nisi, zeleniš se. U uspjelije sastavke spadaju pak uvodna pjesma te "Kruh, kruh", koja fingira transkript, monološki ready-made iskaz kulturno stereotipizirane, no sasvim plastično hegemone muške perspektive.

Ciklus "U njemu je svijet" okuplja vrlo kratke sastavke, ponekad ne dulje od jednog distiha. Tehnikom lirskog akvarela, širokim potezima skicirane su konture jednog odnosa, njegov uspon i pad. Bez obzira na uopćenost i povremenu nedorečenost, riječ je o vjerojatno najkonzistentnijoj sekvenci knjige. U "Alpama" sukcesivno su, razdvojene crticama, donesene impresije s putovanja, kojima također nije najlakše pronaći specifično pjesničko opravdanje. "Nova zemlja" nastavlja s putositnicama, ovog puta iz Kanade, a "Ženstvenost izlazi iz glasa" galerija je različitih ženskih likova (Kristina, Marija, Lenka, ali i Venera, Sestra Bernarda, vlastita sestra), koja propituje različite tipove bliskosti, ljubavi, privrženosti, privlačnosti, karnalnosti i erotike. Zaključni "Poljupci na ledu" smješteni su u aktualni okvir pandemije i pripadajuće izolacije i distance, ispisani uglavnom u registru i oslanjajući se na repertoar postupaka "stvarnosnog" pjesništva, te se također ne uspijevaju odmaknuti od već standardiziranih novo-normalnih toposa, kojima smo ionako sa svih strana neprekidno bombardirani.

Pojedina mjesta u ovoj knjizi ukazuju na autorsko oko baždareno na detalj te očuđujući potencijal često previđenih, svakodnevnih mikro-situacija, no kao cjelini ne uspijeva joj dovinuti se do one na početku spomenute letvice, kamoli preskočiti je.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više