U zatamnjenoj sobi, u kojoj dominira raspelo, sjedi Alojzije Stepinac. Oči su mu duboko upale u duplje, usne se u nedostatku svjetla jedva naziru, a jedino što čujemo je tiho i nerazgovijetno izgovaranje riječi od kojih razaznajemo imenice djeca i logori. Stepinac se osobi koja sjedi do njega obraća imenom Diana pa tako shvaćamo da se radi o Diani Budisavljević. Ona, više za sebe, ponavlja riječi lista, propusnica i djeca. Atmosfera je jeziva, a bujica izgovorenih riječi u mraku daje naslutiti da se napolju dešava nešto strašno.
Nismo otputovali u prošlost, već prisustvujemo glumačkoj probi turističko-dramskog obilaska grada ‘Ilegala u Zagrebu’, baziranog na tekstovima iz ‘Zbornika sjećanja – Zagreb 1941-1945’ i ‘Dnevnika Diane Budisavljević’. U tom projektu Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba Vilim Matula glumi kardinala Alojzija Stepinca, dok Dianu Budisavljević igra Dubravka Crnojević Carić. Priprema je to za scenu u kojoj Budisavljević ponizno moli kardinala za pomoć u spašavanju srpske djece zatvorene po ustaškim logorima. Ritam probi daje redateljica Slađana Kilibarda, koja glumcima objašnjava mizanscensko kretanje, dok Nataša Puškar, autorica projekta i izvršna tajnica zagrebačkog VSNM-a, detaljno prati tekst koji glumci izgovaraju. Ivica Družak, koji pruža podršku cijelom projektu, lagano pušta muziku i naraciju iz zvučnika. Riječ je o zadnjim pripremama za turističko-dramski obilazak nekoliko lokacija u širem centru Zagreba kroz koje će publiku povesti skojevka Vera, odnosno Vanja Budimir.
- Zagreb je jedan od rijetkih gradova koji ne slavi oslobođenje od fašizma i mislim da naš projekt potiče svijest da je fašizam bio nešto što se svima događalo. Mlađe generacije, koje nisu odrastale u Jugoslaviji i koje danas u školama ne mogu čuti o tome tko su bili ilegalci, imaju priliku to naučiti kroz šetnju gradom. U našem performansu nikoga ne prozivamo, a činjenice prema kojima smo sve napravili prepuštamo na prosudbu publici - objašnjava nam Nataša Puškar.
Jesenska izvedba ‘Ilegale u Zagrebu’, projekta koji je premijerno izveden ovog proljeća, donosi i neke nove scene u novim prostorima. Tako je publika prvi put imala priliku posjetiti krojački salon Ritter u kojem je prikazano funkcioniranje javki i emitiranje ilegalne radiostanice.
- Salon smo kreirali u jednom podrumskom stanu i krojač Franjo Ritter, kojeg igra Igor Drvendžija, jedini je izmišljeni lik u čitavoj predstavi. Htjeli smo publici iskustveno približiti prošlost o kojoj govorimo, pa tako već iz salona dopire muzika toga vremena, prostor je dostojno opremljen i promjenom frekvencije na radioaparatu iz tridesetih godina prošlog stoljeća počinje se emitirati proglas kojim se narodi Jugoslavije pozivaju na ustanak. U biti, kreirali smo jednu malu dramsku scenu obogaćenu zvukom i duhom toga vremena - dodaje Puškar.
Upravo u tom prvom dijelu projekta, kroz koji nas vodi ilegalka Vera, osjeća se nelagoda, a publika vlastitom imaginacijom zagrebačke ulice smješta u ratno i fašističko okruženje kakvo je vladalo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Na početku se osjeća znatiželja, potom empatija, zatim strah i sram, da bi na kraju došlo tako potrebno ohrabrenje. Prateći ilegalku Veru kroz Zagreb hodamo ubrzano i prolazimo neke od ključnih lokacija vezanih uz pokret otpora. Taj dio obilaska zaista zaintrigira publiku. Veliko finale odigrava se u zagradi u kojoj se danas nalazi Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske.
Pored u posljednje vrijeme sveprisutne Diane Budisavljević, u predstavi svakako dominira lik kardinala Stepinca, kojeg sjajno tumači doajen zagrebačkog glumišta Vilim Matula. Kako nam objašnjava, za njega je ovaj projekt važan zbog nekoliko činjenica, prvenstveno jer je politički prostor danas ispražnjen od smislenog sadržaja.
- Prije svega mislim na relativizaciju ustaštva i na odnos prema pobjedničkom partizanskom pokretu, odnosno sve više smo svjedoci otvorenog favoriziranja NDH. S druge strane, ovaj projekt je značajan i zato što su kazalište i općenito umjetnost, pogotovo ona institucionalna, ispražnjeni od smisla i sadržaja. Kazalište u politiku i politika u kazalište – to je šansa da jedno drugome vrate smisao i svrhu - kaže Vilim Matula.
- Treba istaknuti da govorimo o tome da je postojao pokret u kojem su jedni uz druge učestvovali i Srbi i Hrvati, zajedno sa svim drugim nacionalnostima, a riječ je o borbi koja je prije svega bila revolucionarna. To su bili mladi ljudi koji su imali manje od 25 godina. A sada nas srpski i hrvatski nacionalizmi uvjeravaju da je to neprirodno i da su kozmopolitizam i univerzalizam zlo svih zala. Jedino Katolička crkva smije ujediniti sve narode, ali im ni papa Franjo ne odgovara - dodaje on.
Pred sam kraj performansa gledamo razgovor između Maksa Luburića, kojeg glumi Danijel Ljuboja, i Diane Budisavljević. Iako je riječ o povijesno zasnovanim likovima, sam projekt korespondira s današnjim društveno-političkim prilikama u kojima više ne svjedočimo samo povijesnom revizionizmu, već i otvorenom zagovaranju fašizma.
- Ne smijemo zaboraviti ni to da su se žene na ovim prostorima upravo uključivanjem u NOB izborile za zakonsku jednakost s muškarcima. Prvi dokument kojim je u poslijeratnom periodu bila garantirana pravna ravnopravnost žena je Ustav FNRJ iz 1946. godine, dakle moja generacija pripada tek trećoj generaciji žena koje mogu izaći na izbore, a danas smo u situaciji da se ponovno bavimo borbom za reproduktivna prava. Pod razne oblike fašizma mislim na odnos društva prema svim manjinama, prema drugima i drugačijima - govori nam Nataša Puškar, koja najavljuje razvoj projekta i nove izvedbe u skoroj budućnosti.
‘Ilegala u Zagrebu’ na inovativan način pokazuje na koji se način treba memorijalizirati povijest i odati počast tisućama mladih ilegalaca koji su svoje živote dali za drugove i drugarice, ali i borbu protiv fašizma.
