U popodnevnim satima tri dana posljednjeg novembarskog vikenda malo tko je obraćao pažnju na mladu ženu u odjeći starijeg kroja s aktovkom u ruci i grupom od desetak ljudi koja je prati ulicama centra Zagreba. Radilo se o "Ilegali u Zagrebu", "turističko-dramskom obilasku grada" koji se, uz podršku VSNM-a Zagreba, održava za ograničeni broj publike.

Nakon konspirativnih priprema, grupa se skupila kod gimnazije u Križanićevoj čiji su brojni učenici učestvovali u ilegalnoj borbi protiv ustaških vlasti, uključujući tu i suprotstavljanje izdvajanju njihovih kolega Srba i Židova na tadašnjem maksimirskom stadionu. Nakon što su saslušali tonsku objavu proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, pod vodstvom ilegalke Vere Jurić (glumi je turistička vodičica Vanja Budimir) obilazili su punktove povezane s aktivnostima NOP-a u gradu. Saznali su detalje o diverziji na Glavnoj pošti u Jurišićevoj koja je potpuno onesposobljena pa je Zagreb mjesecima bio bez veze s Berlinom, kako je omogućavana inače zabranjena isplata kuna Srbima i Židovima, kako je u partizane stizao prikupljeni sanitetski materijal i tehnička oprema, ulozi sestara Baković koje su držale javku za vezu i koje ni nakon zvjerskih mučenja nisu progovorile, logističke punktove ilegalaca, načinima odlaska u partizane u čemu su veliku ulogu imali željezničari….

Čuli su i o brojnim konspirativnim metodama, uključujući razrađene tehnika falsificiranja dokumenata, sitne znakove na prozorima ili načine kretanja gradom. Na kraju su se našli u jednom stanu u centru Zagreba gdje im je oživotvorena borba Diane Budisavljević (glumi je Dubravka Crnojević Carić) za stotine i hiljade dječjih života iz ustaških logora. Nosila je glavu u torbi, suočena s mlitavošću i nevoljkošću nadbiskupa Alojzija Stepinca (Vilim Matula) i odbijanjima i prijetnjama smrću Vjekoslava Maksa Luburića (Danijel Ljuboja) koji je zapovijedao sistemom logora smrti u Jasenovcu. Ugođaju su doprinijeli i Igor Drvendžija u ulogama Stepinčevog tajnika i doktora koji ilegalcima predaje sanitetski materijal, te Saša Milošević koji je posudio glas za spikera ustaške radio stanice.

Uz pismo koje joj je potpisao ministar Andrija Artuković Diana dobije (prvu) stotinu djece, da bi ih u suradnji s Kamilom Breslerom, Janom Koh i drugim medicinarima spasila i udomila na hiljade. "Ja moram zaboraviti, ali vi ne smijete. Jer ako zaboravite, što ostaje?", riječi su na kraju predstave koje je, kao i obilazak gradom, rađena na osnovu tekstova iz "Zbornika sjećanja – Zagreb 1941-1945" i "Dnevnika Diane Budisavljević". Svi učesnici na početku ture dobili su falsificirane propusnice, a na kraju knjižice s podacima o akciji.

Diana Budisavljević kod Alojzija Stepinca (FOTO Bojan Mrđenović/Ilegala)

- Ovo je bio treći ciklus obilazaka; prva dva bila su organizirana 2019. a oni planirani za 2020. odgođeni su zbog pandemije, a onda i potresa. Ove jeseni smo organizirali ciklus s tri obilaska i ove godine ih više neće biti - rekla je za Novosti autorica i producentica Nataša Puškar.

– U odnosu na obilaske iz 2019. uveli smo dio posvećen medicinarima koji pomažu partizanske bolnica prikupljanjem lijekova i sanitetskog materijala i dio posvećen srednjoškolcima koji su izveli akciju paljenja stadiona. Promijenjena je i lokacija na kojoj se izvodi kazališni dio predstave, naime sjedište SABA RH Zagreba je pretrpjelo oštećenja u potresu, a i predvorje je teško prozračiti – objašnjava Puškar.

- Unatoč okupaciji, Zagreb je bio vodeći grad po broju oružanih akcija, diverzija i ilegalnog rada, pa je nemoguće spomenuti sve aktivnosti i sve aktere. Tura je osmišljena na način da govori iz perspektive Vere Jurić, ilegalke koja je djelovala u Zagrebu kao kurirka sve do odlaska u partizane. Većina tekstova koji se koriste u obilasku grada napisani su upravo uz pomoć dnevnika Vere Jurić. Veze narativa i punktova su često motivske, obogaćene još nekim svjedočanstvima iz Zbornika sjećanja i sve se kazuje u prvom licu. Kada bismo obilazili svako mjesto na kojem se nešto desilo, sama šetnja bi trajala satima, a narativi bi se pretvorili u predavanja. Mi smo osmislili interaktivni program od sat i pol. Diana Budisavljević prisutna je u kazališnom dijelu predstave jer smo htjeli pokazati da nisu ilegalci bili jedini koji su pokazivali hrabrost – kazala je.

Puškar smatra da je ovakav obilazak atraktivan i za ljude koje ne zanima historija.

- Mlađima je to na neki način cool, a mnogi su zainteresirani za ovu turu. U prvim ciklusima zvali smo razne intelektualce da ih ohrabrimo da govore o antifašizmu, a ove smo se godine više usmjerili na prosvjetne radnike koji mogu kreirati kurikulume, pa su u grupama i profesori i njihovi učenici. Osim toga, kad se govori o ilegali, publika voli igre s kodiranim porukama i konspiracijom, posebno ako im se da neki zadatak ili naglasi da donesu nešto kao znak raspoznavanja. Uvijek me impresionira koliko su ti ljudi, iako mladi, bili politički zreli, svjesni, hrabri i spremni na takve poduhvate. Pitala sam se što bih radila u njihovim godinama i ovo je moj odgovor. U našem timu smo razgovarali što bismo radili da smo bili u njihovoj koži; da li bismo čekali da prođe rat ili se borili, kako bi preživjeli u partizanima i kako bismo se snalazili u Zagrebu. Ta vremena su tražila hrabrost koju bih ja voljela da nađem, a fašizam je opet tu, samo suptilniji. Antifašizam je u ilegali, a Zagreb ima stidljiv odnos prema njemu. Što se vidi i iz toga da Zagreb ne obilježava dan svog oslobođenja – tvrdi Nataša Puškar.

Pozdravila je šetnje po lokacijama stradanja i otpora u organizaciji Documente.

- Što ima više takvih događaja, toliko bolje. Voljela bih i ove naša šetnja nekog inspirira da napravi nešto veće, pogotovo za mlade koji o tome ne uče na satovima povijesti, pa im je nepoznato. Ovo što radimo je svojevrsno buđenje sudionika kako bi dobili inspiraciju i da ulice kojima prolaze više ne gledaju istim očima - naglasila je Puškar.

Za Vanju Budimir koja je uzimala i satove glume, ova šetnje je bila vrlo emotivno iskustvo, a oduševio ju je i rad sa cijelim timom.

- Shvaćam što su ilegalci za nas napravili; da njih nije bilo, mi ne bi bili ovdje, za to i ja mogu napraviti bar nešto za sjećanje i osvještavanje ljudi o toj temi - rekla je Budimir.

Redateljica Slađana Kilibarda ističe da je ova akcija odgovor na današnji revizionizam, izjednačavanje ustaša i partizana ili rehabilitaciju kvislinga.

- Mlade generacije nisu učile o ratu i dobro je da svi osjetimo atmosferu i shvatimo što su bili partizani i ilegalci, što je bila vlast i što je bila crkva. Mi ovo nismo radili kao politički stav; svatko sam treba zaključiti kako je on to doživio. Uz to, dijelove iz dnevnika Diane Budisavljević, gdje je pisala kako je spašavala djecu, koristili smo za predstavu i prije nego što se pojavio film o njoj. Diana kao Austrijanka udata za dr. Julija Budisaljevića nije isticala sebe, nego je pomagala srpskoj djeci koja su bila po logorima u NDH - rekla je.

Vanja Budimir i Igor Drvendžija kao liječnik (FOTO Bojan Mrđenović/Ilegala)

Vili Matula naglašava da je ovo edukativna predstava i zanimljiv poduhvat.

– Predstava je u ilegali iako je od 50.000 građana Zagreba uključenih u NOB oko 20.000 njih poginulo ili ubijeno. Vlada relativizacija, izjednačavanje ustaša i partizana, da se na kraju sve svodi na favoriziranje ustaša. Ti su mladi ljudi činili herojska djela i ta je mladost prepoznata čak i od antikomuniste Churchilla kao jedini otpor nacizmu na ovim prostorima - rekao je Matula i pozdravio aktualnu seriju o NDH koja jasno i argumentirano govori o ustašama.

- A to što to se protiv revizije bori manjina, to se lako preokrene. U jednom trenutku sve postaje jasno. Zato je važno da se taj dio povijesti uključi u školske programe. To treba raditi na inteligentan način jer sve što se nameće postaje kontraproduktivno, ali za tako što mora postojati jasna politička odluka - naglasio je Matula.

Profesorica Helena Strugar iz gimnazije Lucijan Vranjanin naglašava da bi se takav obilazak mogao iskoristiti u nastavi, s tim da učenici moraju proći taj dio gradiva.

- Izvrsno je što se šeta po gradu, jer puno učenika ne zna za mjesta događaja ili zašto se npr. Trg žrtava fašizma tako zove. Iako su učenici dijelom upoznati s onim što se dešavalo od 1941. do 1945., o ilegali ne znaju puno, a odnos prema tom pokretu ovisi iz kojeg miljea dolaze. Djecu vodim i na Dotrščinu; uvijek ima nekoliko učenika koji to ne prihvaćaju, ali ne komentiraju. Zapravo, u svakom razredu je po nekoliko desničara koji šute jer ne mogu argumentirati svoje tvrdnje - rekla je Strugar.

- Saznala sam jako puno onog što nisam znala jer se te teme ne obrađuju dovoljno u udžbenicima. Sva zavisi imate li sreće da naiđete na profesorice kao što je moja koje uključuju i te teme u nastavu i pokušaju nas animirati. Najveći problem je zaboravljanje, a brisanje povijesti nikad nije prava stvar jer nas povijest uči kako se treba ponašati u sadašnjosti - rekla je njena učenica Paula Perić,

Njena kolegica Reana Vukić ističe da je najveći problem njenih vršnjaka nedostatak informacija.

- Takve teme bi ih zanimale, ali nemaju pristup tim informacijama. Ilegala se ne spominje, a ponešto se kaže tek o najbitnijim ratnim događajima. Zato je važan ovakav način prenošenje znanja - rekla je Vukić.

Obje se slažu da je bitno kako će se lekcije iz historije prenijeti njihovoj generaciji.

- Ako se prikazuju suhoparno, učenici neće pokazati interes. Zato treba naći način kako nam približiti teške i kontroverzne teme, a također treba dobro znati kako s mladima postupati - ističu njih dvije.

Zadovoljstvo je izrazio i sveučilišni profesor Tvrtko Jakovina, ističući da bi on malo drugačije rasporedio akciju uz naglasak da Diana Budisavljević nije bila ilegalka.

- Čini mi se da bi za ovakav tip događanja morali biti spomenuti Boris Bakrač, Bogdan Ogrizović, Ivo Lola Ribar, Josip Lukatela, Slavko Komar i akcija kod Botaničkog vrta, a treba čitati i zapise Slave Ogrizović. Konačno, kao ondašnji ilegalci spominju se i Franjo Tuđman i Josip Manolić, pa bi ih možda trebalo kao ilegalce povezati s HDZ-om - ocijenio je Jakovina.