Povodom Dana sjećanja na Jadovno 1941. Srpsko narodno vijeće je u koprodukciji sa RadioTeatrom provelo memorijalni javni poziv "Radiofonton 1941." za dramski tekst na temu - Zagreb u proljeće 1941. godine. Žiri u sastavu Snježana Banović, Pavlica Bajsić Brazzoduro, Dražen Krešić i Aneta Vladimirov je na šifriranom natječaju odabrao tri teksta, a Zagrepčani će, u okviru radiofonske izvedbe u produkciji RadioTeatra i režiji Dražena Krešića, 23. juna imati priliku poslušati prvonagrađeni tekst "Zagreb proljeće 1941." autora Antonija Buljana. Slijedom od trećeg do prvog mjesta, Novosti u ovom broju donose tekst "Valovi iz kupaonice braće Engl" Dorotee Šušak, a potom u idućem "Ljudi, naselja, tjelesa" Nataše Antulov

 

***

 

"Najveće počinjeno zlo jest ono zlo koje je počinio nitko, odnosno kojeg su počinila ljudska bića koja odbijaju biti osobama."

H. Arendt

 

"Dječak je razvezao zmaja. Promijenio se krajolik: lišće je sasvim čudno, kao u jesen. Nerazumljive riječi i nebo strano nad gradom. Daleko je ostao most i podne zavičaja; dim vijuga nad raskršćima.

Ravna je zemlja, ali mali ljudi sele, sele: na zapad, na istok i nigdje kraja. Natovariše žene na leđa djecu i sitne puževe u iznošenim torbama. Među cvijećem na prozoru ostao je lakat nečiji; ili samo priviđenje.

Kiše su zatrpale predio nepoznata bilja. Glas tuži u blizini: za crnim minđušama izgubljena djevojčica. Zalepetalo je sunce na pijesku perjanicom zlatnih kolibrića. Pokažite nam put, vjetrenjače! Mi idemo bez prestanka za hljebom, za oblacima."

(V. Parun 1947: 12)

 

Lica:

Glas koji bi mogao postojati: jednina ili višeglasje, sadašnjost ili budućnost, misao ili afekt

Glas koji je mogao postojati: ja ili mi, prošlost ili svevrijemovje, fakt ili sjećanje

Kor: zlo je prostor anti-mišljenja

 

Prizor 1. Pripreme

Čujemo zvuk vodokotlića te otjecanja i kapanja vode iz slavine. Lupkanje po mikrofonu i čišćenje grla. Potom udarac otvaranja kovčega čiji poklopac pada na pločice. Pozadinska glazba.

Tuškanova ulica 15, Zagreb

 

Prizor 2. I mislima možeš biti odgovorna

Čak i u proljeće neka drveća ostanu potpuno gola da služe kao metafora. Ima jedno takvo u botaničkom vrtu u njega se više ni ne može samo tako ući iako je novoizgrađen i most između vježbalačkog parka tik do glavnog željezničkog kolodvora i neposlušnih Nymphaeaceae. Vode stajaćice ih vole, silom uzgona ih čuvaju vode bare i oko njih pupaju alergeni, ljudi su navodno sve više alergični na svijet u vremenu postprirode u vremenu postistine u vremenu danas, nego li prije. Vazodilatacija, hipotenzija, simulacija glatkih mišića. Histamin u urtikariju i dermatitis, histamin u astmu i anafilaktički šok. Sve se može dogoditi, sve može nestati, sve se može zamisliti, pitaju se je li išta zapravo ikada i bilo prije statusa ‘Što vam je na umu?’ na društvenim mrežama. Ulazak ima cenzus, zvuk kovanica koje se zovu kune kuna zveketa kuna je zvjer porodice glodavaca koji krvoločnošću i proždrljivošću često štete manjim glodavcima kuna je Reichskreditkassenschein kuna je ljetni novac o kojem je odluka prvi puta donesena 8. srpnja prije 81 godinu. Moja baka će biti rođena tek dvije godine nakon. Već tada neće imati oca. Jer njen je Nijemac bio antifašist. Djeca to ne mogu cijeniti, djeca se samo sjećaju da nisu progovorila do treće godine sjećaju se plača i prijekorne vike mame i omame koje su zapovijedale da se na grobove ne može odlaziti stalno jer se na zemlju mora odlaziti stalno da bi se s 14 moglo otići samovati u đački dom u Zagrebu kao dijete palog borca i stvoriti život. Cijeli život živim u Zagrebu, 3 minute pješice od Glavnog željezničkog kolodvora, 6 minuta pješice od Botaničkog vrta, 9 minuta pješice od osnovne škole u Gundulićevoj ulici, 10 minuta pješice od Akademije i Hrvatskog narodnog kazališta, na Sajmišnom trgu, na Sveučilišnom trgu, na Wilsonovom trgu, na Trgu kralja Aleksandra I., na Trgu I., na Kazališnom trgu, na Trgu maršala Tita, na Trgu Republike Hrvatske. Čak i u proljeće neka drveća ostanu potpuno gola da služe kao metafora. Izgledaju kao očišćena neuronska mreža ljudska glava na magnetskoj rezonanci. Drveće bez vanjskog tijela izgleda poput sklerotiziranog čvora mehanički je čisto jer je Botanički vrt nekadašnje mjesto organiziranog otpora drveće je bez ploda ali se uspravno vlada njegov ogoljeni skelet ta svojeglava mreža dendrita i aksona glave bez kože glave bez kostiju ako to želiš učiniti ljudskoj glavi moraš je prvo usmjereno pogledati pa strijeljati. Umjesto vazodilatacije, hipotenzije i simulacije glatkih mišića, ide vazokonstrikcija, hipertenzija i simulacija srčanog mišića. Kortizol i adrenalin nas upozoravaju, strah je alarm koji kaže da uskoro više nećemo biti živi. Živim cijeli život u Zagrebu u vremenu postprirode i postistine u proljeće me hvata samoproždirući sentiment kao da imam previše godina sjećam se kako pred ljeto miriši srednji blok Gundulićeve ulice, igralište u unutrašnjosti između Mihanovićeve i Žerjavićeve, kako se uspravno može prolaziti pored Botaničkog vrta, čekati na glavnom kolodvoru, lizati sladoled silaskom sa Zrinjevca prema uglu Petrinjske i Amruševe i kako se može učiti abeceda u parku Grič.

U tim mi se trenutcima čini da se ovdje nikada nije moglo dogoditi baš ništa strašno da ničija koža ni kosti nisu mogli biti namjerno obeživotvoreni poglavito ne blagošću proljeća koje je nama svima roditelj pa čak i čvorovima golih stabala.

 

Prizor 3. Jedan svijet, dva kovčega

Glas koji je mogao postojati:

Sve ovo smije trajati najviše osam do deset minuta. Potrajemo li više, mogli bi nas uhvatiti s radiogoniometrom. Dva kovčega, jedna radiostanica, čak šezdeset kila.

Zvuk gašenja svjetla, podizanja tkanine kojom se prekriva prostor.

Obrtnu stanicu pod imenom Radiofonija izradili smo sami, a nije odmoglo ni što smo bili studenti tehnike. Braća Engl, Šilja, tj. Pavle Pap i Rade Končar. Jedan od dvojice braće, bio je Tunsgramov namještenik što je pretpostavljalo brži put dolaska do cijevi za odašiljače. Najbolje tada proizvedene, čak do 100 W, antenske snage. Valomjer je dopremljen s aerodroma Ivo Cotman. Kupaonica u stanu na adresi Tuškanova 15 bila je idealna za rad jedne ilegalne radio-stanice, odnosno prvog proglasa Centralnog komiteta KPJ emitiranog na radiovalovima.

Zvuk sirena. Zvuk promjene kanala. Budnica.

Kor:

Danas je Radio Zagreb prenio proglas Slavka Kvaternika koji građane obavještava o ulasku ustaških i njemačkih jedinica u grad. Imamo Nezavisnu Državu Hrvatsku. Imamo Poglavnika. Uskrsnuo je Božji Sin. Uz tri dana razlike.

Žanko je ispred Hrvatskog državnog kazališta ustvrdio: ‘…naša čežnja, hrvatska vjekovna čežnja za osloboditeljem nabujala je u tolikoj mjeri da je u metafizičkom smislu morala dovesti Poglavnika našeg.’

Zvuk pljeskanja ljudi na ulicama.

Preduvjet za uživanje u zraku je čisti zrak. Susjed se čini kao susjed, ali zapravo je prijetnja poretku, ali zapravo je prijetnja nacionalnoj ideji, ali zapravo je prijetnja čovječanstvu jer susjed nije čovjek susjed je susjed, a susjedi uvijek nešto kriju. Ulaskom u svibanj 1941., imat ćemo možda manje susjeda, ali daleko više zraka.

Tako brzo napredovati pa u mjesec i pet dana postati monarhijom, to samo rijetki mogu. Nazdravimo našem izdanku, pred vama je princ Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe Torino di Savoia, vojvoda od Spoleta i od Aoste ilitiga Tomislav II., kralj Hrvatske, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina. U zdravlje!

Zvuk sirena premrežen sa zveketom kristalnih čaša. Zvuk promjene kanala.

Glas koji je mogao postojati:

Ispred ulaza u zgradu, danas samo jedna ploča. Tada, samo jedna misao: Oružani ustanak je naš. Lokacije otpora sve su organiziranije. Prva emisija ide iz kupaonice. Onaj koji posuđuje stan, odlazi iz stana u potrazi za alibijem da ne spoje slučajno izvor radio-valova i vlasnike stanova. Ne posustajte, drugovi. Samo dva kovčega, preko šezdeset kila, nije odmoglo ni što smo studenti tehnike. Mi smo dali stan jer želimo spasiti život, svoj i tuđi. Progon Srba traje već danima. Progon Židova traje već danima. Progon Roma traje već danima. Tko više broji taj strah? Tko broji oznake na nadlakticama, izgon iz škola i dućana, ulazak po noći, odvođenje obitelji, bacanje i paljenje privatnih stvari, iznuđivanje i premlaćivanje, nema se tu što brojati… Ove sam poznavao dosta dobro s njihovom sam kćeri išao u osnovnu školu.

Uzeli su im stan, ustaški namještenici uživaju unutra, njih su sada već odveli na sabirne lokacije i u tranzitne logore, mislim da te kćeri više niti nema. Kako se tako lako odluči da broj, da traka, da oznaka, da prezime, da fizionomija, da religija, da boja, da misao, prevladaju nad idejom ljudstva? Ljude je strah, taj strah nije strah od zubara, to je strah od patologa. Danas si živo tijelo, već sutra možeš biti mrtvo tijelo. Ne idu samo oni, idu i prijatelji Srba, Židova i Roma. Ne daj bože podržavatelji, komunisti ili osobe u organiziranom otporu. Strah može ući jako duboko. Koža od straha može nabujati.

Ali sve sada ovisi o nama. Dođite večeras na sebi najbližu lokaciju. Botanički vrt, glavni kolodvor, glavna pošta. Ako se mi ne odupremo, nitko za nas neće. Dobar dan drugarice, slušate radio stanicu Komunističke partije Hrvatske: smrt fašizmu, sloboda narodu. Radio stanicu možete hvatati svugdje, od Zagreba do Slavonije, nadam se da i tamo to kome štogod znači.

Kor:

Zatvori u Petrinjskoj, Amruševoj i Savskoj, pune svoj kapacitete velikom brzinom. Kao tranzitni logor, dobro će poslužiti i gimnazija u Križanićevoj prije odluke tko je za Kerestinec i Zavrtnicu, a tko za Auschwitz.

 

Prizor 4. Osloboditelj / progonitelj

Glas koji bi mogao postojati:

Kada netko saziva osloboditelje i poglavnike zbog kojih će netko drugi morati umrijeti, netko tada zapravo zaziva progonitelje. Progonitelji pak uvijek traže žrtvu, ali ta etika nikad ne ide iz mjesta logosa, uvijek i isključivo iz mjesta patosa. Plaši me Crna Katica na glavnom kolodvoru ta parnjača 125-052 i mjesta na koja bi nas mogla odvesti. Mogu li loši vlakovi uopće voditi na dobra mjesta? Mogu li vlakovi biti loši? Misliš li da kad se izgubim u čekanju na Glavnom kolodvoru, zapravo se izgubim u čekanju na masovnoj grobnici duša koje čekaju svoj raspored likvidacije?! Misliš li da kad hodam po Savskoj, osjetim masovnu grobnicu tijela podno Učiteljskog fakulteta? Svi logori imaju jasnu arhitektoniku

Focaultovsku

tipologiju nadzora glavne zgrade, tornja ili povišenog mjesta s kojeg se lakše usmjeri i nacilja ljudska glava, svugdje humci, svugdje zvuk šupljeg drveta, svugdje jeza i ljudski vrisak zaustavljen u najvišoj točci, nečije tuđe “borbe” za čist zrak. Kupaonica je pravo mjesto otpora, to je mjesto gdje si najviše živ, češće gol nego obučen, izoliran zidnim pločicama s lošim uzorkom, i sam sa svojim problemima. U ljeto se lakše ubija, cijev pištolja se manje koči, ali i tijela treba zatrpati zemljom daleko ranije da se prevenira smrad i zaraza. U ljeto, osmog srpnja 1941. godine, izvršena je racija na Židove u Tuškanovoj ulici. Tada su uhapsili i odveli i braću Engl. Josipa i Stjepana Engla, kao i njihovu nepokretnu majku. Čulo se da su bili odvedeni u Studentski centar koji je služio kao sabirna i transportna točka. Poslije su majku vratili u stan, njih dvojicu su Ustaše likvidirale u jednom od logora. Zapečatili su mjesto na kojem je ilegalna radio-stanica djelovala, a na njeno je mjesto useljen Ustaški tabor. Majka braće Engl živjela je do 1944. godine. Njena su djeca spasila neku drugu djecu čiji roditelj nisu morali doživjeti smrt vlastite djece. Za razliku od Lee Deutsch, Veljka Ilića, Rade Sladića, braće Engl, Vojka Kavića-Kardoša, Ivana Štrka i tisuća i tisuća i tisuća i tisuća i tisuća koje jesu. Zašto većina uvijek ostaje neimenovana? Tko je sve ubijen u zgradama u kojima sam živjela ili ću tek živjeti? Stanovi iz kojih je netko odveden zvuče drugačije, jeka se odbija o stvari, farinks i glasnice se češće zaustave prije nego li proizvedu glas. Misliš li da mjesta mogu pamtiti?!

 

Prizor 5. Mjesto otpora je svugdje ondje gdje se odlučiš ne bojati

Glas koji je mogao postojati:

Drugarice i drugovi, mislite li da mjesta mogu pamtiti? Drugarice i drugovi, a mislite li da ljudi mogu pamtiti?! Smrt je konstrukt kojeg vrijedi preživjeti samo ako je bar nešto sa sobom donio. Nadam se da će se i za vas imati tko boriti, SFSN, odjava.

Čujemo jak zvuk otjecanja mlaza vode iz slavine. Lupkanje po mikrofonu i snažno čišćenje grla. Trenutak tišine. Potom udarac zatvaranja kovčega čije se stranice zatvaraju. Pozadinska glazba.

 

KRAJ