Sve je izvjesnije da će živopisnu Kosinjsku dolinu u narednih nekoliko godina progutati akumulacijsko jezero. Hidroenergetski sustav (HES) Kosinj, vrijedan 3,4 milijarde kuna, Vlada je proglasila strateškim investicijskim projektom. On obuhvaća izgradnju akumulacijskog jezera Kosinj s branama Kosinj, Sedlo i Bakovac, a pod vodom će nestati sela Gornji Kosinj i Mlakva s 20 zaselaka.
Ideja je stara gotovo pola stoljeća, no zadnjih 20 godina se intenzivno radi na realizaciji. I dok stručnjaci za zaštitu okoliša godinama tvrde da ovaj megalomanski projekt nema ekonomsku opravdanost te će biti štetan za ljude i okoliš, država je istrajna u namjeri da stvori sve preduvjete za takozvanu energetsku neovisnost. Uloženo je više od sto milijuna kuna za izradu prilaznih puteva i zamjenske zgrade te izradu dokumentacije, a započeli su i radovi na izgradnji prvog vodenog tunela između dva brda. Kako navode iz Zelene akcije, hidroelektrane će s godinama biti sve nepouzdanije kao izvor energije. Svi klimatološki scenariji, navode, pokazuju da će na ovim područjima suše biti sve učestalije. Službeni rok za puštanje hidroelektrane u pogon je 2026., no na terenu se može čuti da sve može potrajati i tri godine duže.
Glavni problem je iseljavanje stotinjak stanovnika i premještanje posmrtnih ostataka njihovih predaka. Na području Kosinja, koje pripada Općini Perušić, užurbano se radi na procjeni imovine stanovnika, njihovih stambenih kuća i poljoprivrednih površina te na ekshumaciji seoskih groblja. Ogorčeni Kosinjani tvrde da im HEP nudi naknadu od 300 do 400 eura po četvornom metru za kuće, a za kvadrat zemlje mizernih 12,5 kuna.
Dragan Štakić iz Mlakve u svojim dvadesetima jedan je od mlađih stanovnika. On i njegova obitelj još uvijek čekaju procjenu imovine i izvlaštenje. Već sada znaju da će neki njihovi susjedi za imanje dobiti između 15.000 i 20.000 eura. I naravno, svi oni se pitaju gdje će bi s tolikom sumom započeli novi život. Cijena stambenog kvadrata u okolici Gospića i Ličkog Lešća kreće se oko 1.000 eura.
- Ja ću svakako otići u grad. Nemam perspektivu na selu, ali volio bih da mogu ovdje dolaziti. Bilo bi lijepo imati svoju djedovinu, pogotovo na ovakvom mjestu gdje je priroda predivna. Mi ćemo se natezati za te naknade za kuću, ali izgubit ćemo puno više. Uzimaju nam zavičaj i nema tih para koje mogu to nadomjestiti - priča Dragan.
Dragan Štakić
Već nekoliko generacija u Kosinju živi sa spoznajom o mogućem iseljavanju. Dragan nam govori da je teško legalizirati kuće ili neke pomoćne objekte izgrađene u zadnje dvije decenije. S druge strane, ljudi se pitaju ima li smisla išta graditi ili obnavljati, ako će ih sutra poslati na neku novu adresu, a uloženo im neće biti adekvatno isplaćeno. Teško im je bilo što razvijati, pa tako i obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Štakići svake godine smanjuju opseg posla, grla stoke i mehanizacije. Svjesni su da će biti prinuđeni sve prodati i da će se sasvim sigurno na ovom području jednog dana pojaviti nakupci koji će im za stoku ponuditi iznos manji od tržišnog.
Očito je da za žive ljude i njihove potrebe malo tko mari. Vlada je odluku donijela, a u izgradnju akumulacijskoj jezera ne petlja se ni HDZ-ova općinska vlast koja bi ipak trebala brinuti za svoje stanovnike. Valja napomenuti da je područje Kosinja, točnije općine Perušić, možda jedino mjesto u Hrvatskoj gdje odnosi Katoličke crkve i HDZ-a nisu pretjerano idilični, i to baš zbog HES Kosinj. Župnik Gornjeg i Donjeg Kosinja Pero Jurčević jedan je od glasnijih protivnika potapanja tog, kako navodi, povijesno i kulturološki važnog područja, a ima i podršku Zdenka Križića, gospićko-senjskog biskupa. Ispod površine vode će se naći crkva Antuna Padovanskog i kapela Svete Ane. U Mlakvi će nestati i pravoslavna crkva Mlade Neđelje.
Sakralna baština Kosinjske doline nekako se uspijeva nametnuti kao tema. Međutim, o onoj spomeničkoj u javnosti nema riječi. Za stanovnike Mlakve i raseljene zemljake, od velike je važnosti što će se dogoditi sa spomen-kosturnicom civilnim žrtvama iz Drugog svjetskog rata. U središtu sela nalazi se antifašistički spomenik s uklesanim imenima pobijenih mještana u ustaškom pokolju u avgustu 1941. Prema dostupnim podacima, u zajedničkom počivalištu nalaze se posmrtni ostaci 328 žrtava. Nitko sa sigurnošću ne može reći da li će biti ekshumacije te da li će visoki spomenik, s crvenom zvijezdom na vrhu, biti negdje premješten.
Dragan Štakić govori da mještani žele da sva njihova groblja i ovaj spomenik nađu svoje mjesto u selu Studenci poviše Mlakve. Osim toga, spominje se i mogućnost prebacivanja antifašističkog spomenika u Perušić u famoznu Aleju spomenika o kojoj smo više puta pisali.
Ta informacija je došla i do SDP-ovog Vlade Oreškovića. Aleja spomenika se intenzivnije počela razvijati kao ideja još prije dvije godine kada su općinske vlasti naumile da spomen-kosturnicu poginulim borcima NOB-a izmjeste iz centra Perušića baš na to nepostojeće mjesto. Orešković za Novosti govori da postoji samo dugoročni plan za izgradnju šetnice, kanalizacijske mreže u Aleji i preuređivanje starog groblja. Još uvijek nema građevinske ni lokacijske dozvole. Samo sjedište Perušića svelo se na par stotina ljudi, pa se Orešković opravdano pita kome će se graditi to neumjesno i u svijetu jedinstveno zdanje sa svim mogućim spomenicima na gomili.
Uočljivo je da u ovom energetskom zahvatu stoljeća nema usuglašenosti više struka i institucija koje bi trebale predano raditi na konzerviranju i valoriziranju kulturne baštine Kosinjske doline. Osim Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja i HEP-a, puno posla ima za Ministarstvo kulture, predstavnike Srpske pravoslavne i Katoličke crkve u Hrvatskoj te za konzervatorske odjele. Vojna groblja, kao i masovne grobnice žrtava iz Drugog svjetskog rata, u ingerenciji su MORH-a. Međutim, iluzorno je očekivati da će se mještani Gornjeg Kosinja i Mlakve uspjeti dostojanstveno oprostiti sa svojom djedovinom i precima.
