Prvi komentari Europske komisije na program restrukturiranja Uljanika, objavljeni prošlog tjedna, svodivi su na dvije teze. Predviđeni udio države u procesu je prevelik – to se moglo i očekivati znamo li da je Bruxelles odavno nagnao hrvatske političare na definitivno okretanje leđa brodogradnji. Baš kad su najjače europske zemlje počele tražiti zaobilazne puteve za pružanje raznih potpora toj specifičnoj djelatnosti. Drugo, EK smatra da je financijska sposobnost strateškog partnera pulskog brodogradilišta dvojbena, odnosno ne jako pouzdana.

Opa, moglo bi se reći na to, jer reputacija tajkuna Danka Končara u nas još nije do te mjere kritički osmotrena. Čovjek ima puste tvrtke po svijetu, rudnike i brodogradilišta i ostalo, a europskounijski birokrati, da ne kažemo uhljebi, i dalje sumnjaju u njega. No prije negoli razmotrimo što ih je moglo navesti na takvu skepsu, pogledajmo što se zbiva oko Končara u Hrvatskoj.

Taj naš entrepreneur, naime, već je godinama vlasnik jednoga manjeg škvera, onoga trogirskog. Preuzeo ga je za vrijeme uzlazne poslovne putanje brodogradilišta, što se potom nije nastavilo s njim na čelu. Štoviše, osnovna djelatnost Brodotrogira je vidno smanjena, dok se više polagalo na izvanbrodograđevnu djelatnost, nautički turizam i donekle remont. Među inovacijama se izdvojilo osnivanje sestrinskog poduzeća Trogir Maritime, koje je od istog škvera naručilo dva tankera za vlastiti prijevoznički biznis. Tu dolazimo do aktualnih zbivanja koja su nam privukla pažnju, jer odnosi između dvije firme neće ostati na tome.

Za dioničarsku skupštinu sazvanu za srijedu u 16.30 sati, dok ovaj broj Novosti šaljemo u tiskaru, dnevnim redom je predviđena i jedna poveća transakcija. Udjele u Trogir Maritimeu, vrijedne oko 248 milijuna kuna, Brodotrogir bi trebao prepustiti vlasničkom subjektu Kermas International. Končarova temeljna firma Kermas, dakle, posjeduje Brodotrogir koji je vlasnik Maritimea, no sve dalje može probuditi neugodne asocijacije na klasično isisavanje vrijednosti iz škvera.

Sumnjajući u zakonitost takvog čina, tamošnji predstavnici Sindikata metalaca Hrvatske o tome su obavijestili Vladu, Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva i Hrvatsku brodogradnju – Jadranbrod.

- Ne možemo ništa tvrditi, no to nam izgleda kao izvlačenje novca pa neka to provjere oni kojima smo javili. Ali dosad se još nisu očitovali. Zabrinuti smo i oprezni, muči nas manjak posla i likvidnosti. Znate, ja nisam ni mali dioničar, kao ni većina radnika, ali ne želimo biti samo radnici u najmu. Mi smo i građani, čak i branitelji, ali sad se pitamo je li to sve imalo smisla - rekao nam je povjerenik SMH-a Andro Belas.

- Ako se pokazuje da neki mogu činiti svima što ih je volja - pojašnjava Belas - počinjemo sumnjati u ono čime smo se bavili od osamostaljenja Hrvatske. Pretvorba, povlačenje države iz brodogradnje, Europska unija, sve. I nije dovoljno kad nam se poručuje – to je privatno. Mi imamo samo svoj rad, ništa nam nije dano, a vlasnik je dobio javne potpore i obavezao se na održanje brodogradnje.

Za kraj se vratimo na EK-ovu konstataciju o nepouzdanosti Končara kao strateškog partnera. Ne treba se posebno dovijati otkud im zaključak do kojeg smo ovdje poodavno došli: i HTV je neki dan objavio kako je Uljanikov mogući kupac u Finskoj kažnjen već sa 80 milijuna eura kazne, zbog suvlasničkih makinacija u metalurškom divu Afarak. Možemo pretpostaviti da slučaj neće ostati na tome, a najavljene su i brojne tužbe finskih malih dioničara.