Taman bi se reklo da u Brodotrogiru nema ničeg novog, a jer ni brodova nema, pa se propadanje toga škvera u vlasništvu Danka Končara čini jednolično, kadli nam stižu vijesti o daljnjim komplikacijama. Naoko je riječ o ohrabrujućim informacijama: država je odobrila jamstvo od 31 milijun eura iz HBOR-a za gradnju dvaju ugovorenih brodova, zbog čega je prethodno dopustila i davanje dijela tamošnje koncesije na pomorsko dobro u posjed drugom Končarevu poduzeću. Dosad je koncesionar na svih oko 120 tisuća četvornih metara škvera bio Brodotrogir d.d., a sad je pola od toga do 2031. godine prepisano Brodotrogir Cruiseu d.o.o. koji s njim nije u direktnoj vezi.
Nije tolika nevolja u tome što BDT Cruise spada u Kermas, krovno poduzeće Končarevo, kad bismo ovdje imali posla s iole razvojno orijentiranim brodograditeljem. No posrijedi je ona vrsta poduzetnika općeg tipa kojem je svejedno posluje li s rudnikom dijamanata, hotelskim apartmanima ili remontom jahti, i bilo čime drugim što podrazumijeva visok i brz profit. I nije kriv Danko Končar što je ova država – uz permanentan blagoslov Europske komisije – izabrala (i) njega da se pobrine za brodogradnju dotučenu sistematičnim dvodecenijskim iscrpljivanjem javnog sektora. S izuzetkom stotina milijuna kuna preuzetih subvencija za restrukturiranje škvera, kao i perspektive da preusmjeri dio kapaciteta u sektor nautičkog turizma, Končar u brodograđevnom biznisu nije ni mogao naći osobiti interes. Danas, kad su te prvoloptaške mogućnosti dobrano iscrpljene, do izražaja sve bolnije dolaze svi mnogobrojni efekti propadanja Brodotrogira, uz nova opterećenja za javni proračun.
Za početak, državno jamstvo zapinje već na činjenici da prema ranije ovjerenom predstečajnom sporazumu Brodotrogir d.d. samo HBOR-u duguje oko 286 milijuna kuna, dok ukupnih 83 vjerovnika od njega potražuje ukupno 493 milijuna kuna. Vladina odluka o jamstvu, naime, predviđa i jedan podosta grbav uvjet da bi Ministarstvo financija ovjerilo tu garanciju: "Plaćanja dospjelih, nepodmirenih javnih davanja i obveza društva Brodotrogir Cruise d.o.o., Trogir, i društava iz Brodotrogir grupe."
Ipak, ne bi bilo prvi put da Končar, a to zahvaljujući stalnom prelijevanju vrijednosti i radnika između sestrinskih poduzeća koja izniču brzinom zavidne nekadašnje proizvodnje brodova u Trogiru, iznova nađe zajednički jezik s benevolentnom državom. No takvo se razumijevanje najviše prebija o leđa radnika od kojih velikoj većini – danas ih je tamo svega još tristotinjak – nisu isplaćene zadnje dvije plaće. Osim što se nedavno pokazalo da Končar jednom dijelu njih nije uplaćivao obavezne doprinose, pa ne mogu ostvariti ni povrat poreza za prošlu godinu.
Od škveranina Damira Palade dobili smo kratki komentar na trenutnu situaciju:
- Pozivam gospodu iz Sindikata metalaca u Zagrebu da obrate pažnju na to kako im se članstvo kod nas prepolovilo u zadnje vrijeme. I pozivam gospodu iz Vlade RH da primijete, dok se kunu u domoljublje, kako tu završavaju radnici, pa i naših gotovo 200 dragovoljaca Domovinskog rata – protjerani, često i bez pune otpremnine.
