Radnici Brodotrogira, naravno, pomno prate sva zbivanja u Uljaniku i 3. maju, solidariziraju se i pružaju podršku svojim kolegama u borbi za radnička prava, ali i sami posljednjih mjeseci prolaze havariju jer od svoga rada jedva ili uopće ne mogu preživjeti. Posla je u tamošnjem škveru u vlasništvu Danka Končara sve manje, a plaće, osim što kasne, drastično se svakog mjeseca smanjuju – i do dvadeset posto. Nisu ti problemi od jučer, doznajemo od sindikata u Brodotrogiru, jer plaće su bez stimulativnog dijela na razini minimalca. Nekim su radnicima umanjene za tisuću, pa čak i dvije tisuće kuna.
Ivica Sorić, član Glavnog odbora Sindikata metalaca Hrvatske – Industrijskog sindikata za Brodotrogir, u trenutku izlaska ovog broja najavio nam je pregovore za sklapanje novog kolektivnog ugovora s upravom te brodograđevne tvrtke kao i vlasnikom Končarom. Nije to sve: na sastancima s upravom trebaju se dotaknuti pitanja otpremnina, jubilarnih nagrada, putnih troškova, naposljetku i ugovaranja novih poslova. Radnike, njih oko 650, najviše zanimaju novi poslovi i, naravno, plaće.
- Varijabilni dio plaće je, nažalost, ugovoren prošlim kolektivnim ugovorom, koji uprava sada obilato koristi. A ljudi rade onoliko koliko posla imaju. Njega je pak malo, ali nije radnik za to kriv. Pitamo se samo, ako je tako mizerno plaćen, kako će se dalje motivirati za rad - kaže sindikalist i radnik Brodotrogira Sorić.
Nedavno je na Trogirskom portalu član Brodotrogirove uprave Mateo Tramontana izjavio da je efikasnost rada značajno pala i da visina plaće treba biti razmjerna rezultatima rada, a oni su takvi da iziskuju daljnji udar na plaće. Također je ocijenio da sindikati nisu bili korektni jer su o svojim zahtjevima prvo progovorili u medijima.
- Ljudi su ogorčeni i nazivaju novinare koji potom zovu sindikat za daljnje informacije. Kada si na minimalcu od kojeg ne možeš preživjeti, jasno je da tražiš pomoć na sve strane, alarmiraš, pitaš. Teško je tada biti optimist - završava Sorić i najavljuje borbu za povrat oduzetog dijela plaća.