Margo Price: Strays (Loma Vista)
Margo Price predstavila se sad već davne 2016. sjajnim neotradicionalnim country debijem "Midwest Farmer's Daughter", a otada se lagano pomiče u smjeru country rocka. Njen četvrti album pokazuje da s promjenom zvuka nije nestala i sjajna karakterizacija koja neprekidno miješa autobiografiju i gotovo romaneskne opise što imenovanih, što neimenovanih likova. Price i producent Jonathan Wilson, specijaliziran za moderna čitanja klasičnog rocka, omotali su pjesme u raskošne slojeve psihodelije, orkestralnih balada te naklone heartland rocku u rasponu od Toma Pettyja & Heartbreakersa i Warrena Zevona do War on Drugs. Ispod te široke zvučne slike kriju se priče o ljubavi, gubitku i malim životnim stvarima. Od prevladavajuće osobne perspektive Price se naizgled odmiče u impresivnoj "Lydia". Kroz šest trilerski napetih minuta dokumentaristički je izložena životna priča naslovnog lika, a intimističke slike i opisi okruženja nerazdvojivo su povezani na način koji odlikuje najbolju tradiciju country pripovijedanja. "Strays" je demonstracija vrlo osobnog autorskog rukopisa koji svijest o glazbenoj tradiciji samo čini snažnijom i trajnijom.
Zach Bryan: American Heartbreak (Warner)
Dvosatni "American Hearbreak" jedno je od tri prošlogodišnja izdanja dvadesetšestogodišnjeg kantautora Zacha Bryana. Uz debitantski album na velikoj etiketi, izbacio je i polusatni EP s potpuno novim pjesmama te koncertni album. Takav gusti raspored implicira favoriziranje kvantitete nad kvalitetom, no slušanje tog glazbeno šarolikog, a glazbeno i emocionalno konzistentnog albuma sugerira da se u Bryanu krije novi snažni glas neotradicionalnog countrya nakon kreativnog i komercijalnog uzleta Sturgilla Simpsona, Chrisa Stapeltona ili Jasona Isbella tijekom posljednjeg desetljeća. Pjesme na "American Heartbreak" jednostavne su, duboko osobne, pune živopisnih malih sredina i lišene trendovskih pop umetaka koje forsira srednja struja žanra u Nashvillu. Aranžmani sežu od demo kvalitete pristupa "gitara i glas" do himničnog naboja rock benda. Bryan, koji je osam godina proveo u mornarici, često zvuči kao da će se raspuknuti ako sve te stihove ne izbaci iz sebe. Zbog tog dojma grozničave, neopterećene autentičnosti zasad mu je lako oprostiti potpuni nedostatak želje za editiranjem. Takva razina prirodnosti priskrbila mu je i neočekivani komercijalni uspjeh u vidu jednog od najprodavanijih country izdanja prošle godine.
Adeem The Artist: White Trash Reverly (4 Quarters & Thirty Tigers)
"White Trash Revelry" teško je opisati jer su glazba i vokal u potpunoj i namjernoj diskrepanciji s tekstualnim sadržajem. Nitko ne očekuje nebinarnog country kantautora iz Tennessija koji teškim južnjačkim naglaskom grlato staje protiv rasizma, homofobije, rastućeg siromaštva, ovisnosti o opioidima i religijske isključivosti preko poletnog i funkcionalnog, ali namjerno ogoljenog country rocka. "White Trash Revelry" dolazi nešto više od godinu dana nakon vrlo osobnog "Cast Iron Pansexual" i predstavlja svojevrsni odgovor na kalkulirani nalet bivših rock zvijezda poput Aaraona Lewisa iz Staind i Kid Rocka. Njihova novija glazba jasno se obraća pretpostavljenoj južnjačkoj publici očnih jabučica permanentno zalijepljenih za kanale poput Fox Newsa. Zbog takvog svjesno didaktičkog pristupa "White Trash Revelry" na trenutke djeluje kao pripovijedanje preobraćenima. S druge strane, ono obiluje dovoljno snažnim autobiografskim slikama koje ilustriraju dug i težak put do današnjeg svjetonazora za nekog tko odrasta u relativno zatvorenoj zajednici. "Middle of The Heart", jedna od najdojmljivijih pjesama na albumu, tematizira odrastanje popraćeno učenjem kako iz vatrenog oružja pogoditi srce, na način miljama udaljen od glorificiranja vatrenog oružja u konzervativnim medijima. Uz sve svoje mane, "White Trash Revelry" potvrđuje kako je kritika određene sredine i mentaliteta znatno snažnija kad dolazi od nekoga tko je u njoj odrastao.
