Nakon brojnih nagrada na domaćim i stranim festivalima, "Eeva" se našla među 15 kratkometražnih animiranih naslova koji konkuriraju za nominaciju za nagradu Oscar. Riječ je o filmu koji se na vrlo dovitljiv način bavi kompleksnim emocionalnim stanjima. Animacija se doima zahvalnim medijem za takav zadatak?
Sva priznanja su lijepa nagrada za uloženi trud i vrijeme. Rad na animiranom filmu uvijek nosi veliki rizik, pogotovo zato što produkcija traje poprilično dugo i uključuje mjesece strpljivog rada. Produkcija ovog filma, koji je bio tehnički dosta zahtjevan, trajala je tri godine, a uz to nam je i pandemija produžila čitav proces. Za mene je animirani film ultimativna forma umjetnosti zato što ujedinjuje mnoga umjetnička polja omogućujući autoru da stvara jedinstvena filmska iskustva s vrlo osobnim pristupom. U ovom filmu bavimo se putovanjem kroz unutarnje krajolike likova, one teško dohvatljive predjele gdje se isprepleće budni život sa snovima, koje je nemoguće racionalno objasniti, nego im se može prići samo na metaforički način. Prije svega nastojim raditi sugestivne filmove, otvorene za interpretaciju, stoga mislim da se njihovo značenje čita subjektivno, različito kod svakog gledatelja i gledateljice.
Koautor filma je vaš višegodišnji suradnik Morten Tšinakov, kojeg ste upoznali tijekom studija animacije na Estonskoj akademiji likovnih umjetnosti. Što "Eeva" predstavlja u razvoju vašeg rada?
Bez obzira na to što Morten i ja dolazimo iz različitih krajeva Europe, imamo neki zajednički filmski jezik. Još od prve suradnje razvili smo zajedničku kreativno-radnu dinamiku. Mislim da je "Eeva" naš najzreliji film. Pretpostavljam da je to jednostavno rezultat duge suradnje, međusobne inspiracije i povjerenja. "Eeva" je također film koji nam je donio najveći uspjeh. Dosad je prikazan na osamdesetak filmskih festivala i nagrađen s tridesetak nagrada. Premijerno je prikazan na 73. Berlinaleu, čime je po prvi puta hrvatski (i estonski) naslov sudjelovao u kratkometražnom programu tog festivala. Također, činjenica da se našao na shortlistu za Oscar veliki je uspjeh za hrvatsku i estonsku animaciju, koji stavlja te dvije zemlje na svjetsku kartu kratkog animiranog filma.
Zapažen je i vaš ilustratorski rad, koji posjeduje i političku stranu, poput ilustracija za hrvatsko izdanje Le Monde Diplomatiquea. U čemu je za vas snaga ilustracije kao forme društvenog komentara?
Na ilustratorskim projektima radim cijelo vrijeme, paralelno uz filmske projekte. Oduvijek me zanimala ilustracija koja je usko povezana s književnošću, ali i ona koja ima ulogu naglašavanja neke važne ideje i možda uspijeva privući pažnju na bitne teme. Općenito, ilustracija može biti moćan alat edukacije. Za mene su politička ilustracija i ilustracija u svrhu umjetnosti dvije potpuno različite stvari. Prva iziskuje oštar i dobro promišljen pristup koji jasno definira određene ideje, dok bi druga trebala biti slobodnija i poetična, otvorena za interpretaciju i maštu.
