Na ovogodišnjem, jubilarnom Svjetskom festivalu animiranog filma – Animafest Zagreb 2022. nagradu za životno djelo jednoglasnom odlukom Vijeća festivala dobio je istaknuti stvaralac Nedeljko Dragić, jedan od najpriznatijih autora Zagrebačke škole crtanog filma, koji se s uspjehom između ostalog okušao i u karikaturi, stripu i ilustraciji.

- Ne znam ni sam kako se osjećam, drago mi je da me netko sjeti za minuli rad. Često doma uzmem i pogledam neku knjigu sa svojim stripovima, pa se podsjetim što sam radio i zašto sam to radio. Nagrade su lijepe jer nam čačkaju sujetu, ali nikad nisam volio ceremonije. Kad sam imao izložbe plakata uvjet je bio da ne moram doći na otvaranje. Ali sad sam došao - govori nam Dragić.

S obzirom na to da je dobio nagradu za životno djelo, pitali smo ga što smatra najznačajnijim u svom opusu.

- Često me ljudi pitaju što mi je najdraže, ali ne mogu ništa izdvojiti. Svaki posao sam radio s voljom, pa čak i više iz vlastitog zadovoljstva nego što sam mislio, ali nikad nisam mislio da radim za nagradu. Radim za publiku, ali i da bih sebi ugodio. To mi je bio bijeg od problema, a ja sam smatrao privilegijom da imam mogućnost da radim, a to je dosta dobar motiv da se u tom radu takmičite sami sa sobom - priča nam Dragić koji je s kolegama iz Zagrebačke škole crtanog filma bio s Animafestom od samih početaka 1972. godine.

Ti su autori odlučili da se na prvom izdanju njihovi filmovi prikažu izvan konkurencije, u protivnom bi, kako smatraju upućeni, njegov "Tup-tup" već tada osvojio Grand Prix.

- Pratio sam Animafest dok početkom 1990-ih nisam otišao u Njemačku. Godine 2002. napravio sam festivalsku špicu, ali nisam dolazio u Zagreb, pa ne mogu suditi kakvi su se filmovi prikazivali. Doduše, ni u Njemačkoj nisam obilazio festivale ni kina. Bio sam na festivalu u Regensburgu gdje sam imao retrospektivu filmova te u Oberhausenu kad smo na godišnjicu Zagreb filma imali filmsku retrospektivu. Kada sam 2013. dobio nagradu Vladimir Nazor, pratio sam dio programa Animafesta, ali ne mogu ocjenjivati nešto s čim nisam u toku, pogotovo otkako je prevladala kompjuterska animacija. Filmovi su tehnički perfektno izvedeni, ali se pretjeralo u efektima i formi, dok su sadržaj i suština dramaturgije isti kao u Disneyevim filmovima. Mislim da je mnogo toga previše komercijalizirano i da je profit u prvom planu. Mi u Zagrebačkoj školi crtanog filma bili smo, 'ajmo reći, sirotinja, pa smo radili iz inata da se dokažemo. Svaštarili smo i radili reklamne filmove - prisjeća se Dragić kome je drago da je Animafest opstao i da se održava i zbog razmjene iskustava.

- Ljudsko druženje je važno, pogotovo zato što su festivali pomalo ugroženi jer je sve dostupno preko interneta - rekao je Dragić koji ističe kako je dobro da je Animafest i u doba korone išao uživo, a ne online.

Iskoristili smo priliku da o Dragiću i nagradi za životno djelo komentar zatražimo i od više značajnih filmaša, poznavalaca stripa i ljudi zaslužnih za kontinuitet Animafesta.

- Dodjela priznanja je bio jako dobar potez festivala. Premda smo imali politiku da ne dajemo nagradu domaćim autorima, mislim da je došlo vrijeme da se i našim najvećim autorima dodjele nagrade, utoliko više što i drugi festivali nagrađuju domaće autore. Mislim da je Dragić i više nego zasluženo dobio priznanje koje se poklopilo s jubilejom, pogotovo što su u povijesti festivala samo tri autora iz Zagreba dobili to priznanje: Dušan Vukotić, Borivoj Dovniković Bordo i sada Dragić. To su veterani i sinonim za Zagrebačku školu crtanog filma, a njihovo djelo je utkano u svjetsku animaciju - kazala nam je Vesna Dovniković koja je godinama bila i na čelu ASIFA Hrvatske.

- Nema ljepše prilike nego da za 50. godišnjicu unisonom odlukom Vijeća festivala nagradu dobije veliki bard animacije i na samo animacije, nego jedna osebujna i svestrana ličnost. Tako je za pola stoljeća festivala nagrada za životno djelo otišla u ruke koje je zaslužuju - istaknula je producentica Paola Orlić.

Svestranost i kreativnost karakteristika su cijele Zagrebačke škole iza koje je ostala velika baština.

- Recimo, Bordo je autor logotipa festivala. Dok je duh Zagrebačke škole i dalje živ, Animafest ima budućnost. A misija festivala je da se njihova baština održava i da se prikazuje. Strašno je važno i da nakon pola stoljeća Zagreb to valorizira i da grad dobije i svoj muzej animacije - rekla je Orlić.

Filmolog Silvestar Mileta smatra da je ovo najprestižnija nagrada za animirani film te da je krajnje vrijeme da ju je dobio još netko iz Hrvatske, pogotovo s obzirom na to da je u konkurenciji cijeli svijet.

Dragićev opus predstavlja sam vrh Zagrebačke škole, o čemu govore nominacije za najveće nagrade, a prigodno je i da je nagradu dobio baš sada, zaključio je Mileta.

Filmolog i član Vijeća Nikica Gilić istaknuo je da je Dragić jedan od najvažnijih autora u povijesti svjetske animacije, i jedan od najvećih autora Zagrebačke škole crtanog filma koji je uz Animafest bio od početka. Odluka je bila logična s obzirom na neupitnu veličinu Dragićevog stvaralaštva, a napomenuo je da će na Animafestu nastaviti prikazivati radove autora te škole jer se trude dovesti svijet ovamo, ali i prezentirati naše blago svijetu.

Poznavalac stripa Veljko Krulčić smatra da je nagrada, iako je dodijeljena na filmskom festivalu, odraz kompletnog autorskog dojma o Dragiću.

- On nije samo animator, iako nije komponirao glazbu, dao je svoj obol u montaži i ostalim aspektima stvaranja filmova. On je bio strastveno posvećen autorskim filmovima, nije ih radio puno, ali svi koje je napravio su odlični - zaključuje Krulčić.

- Ono što je John Lennon za Beatlese, to je Dragić za Zagrebačku školu crtanog filma, a ono što su Beatlesi za svjetsku suvremenu glazbu, to je ta škola za svjetsku animaciju - kazao nam je ravnatelj Zagreb filma Vinko Brešan, dodavši da je čudo što nagradu nije dobio i ranije.

- Autori odgovaraju ovom vremenu. Ove godine Zagreb film u glavnom programu ima novi rad Branka Farca, dok je lani to bio slučaj s Brunom Razumom. Dakle kontinuitet u kvaliteti postoji. A tu je i naša obaveza prema baštini starih autora. Zagreb film je otvorio pet YouTube kanala na kojima se mogu vidjeti svi umjetnički filmovi Zagreb filma u povijesti, uključivši i Dragićeve - zaključio je Brešan.

 

Opus u par kadrova

Budući da se Dragić nije mogao odlučiti što bi mu iz bogatog opusa bilo najdraže, podsjećamo na neka od njegovih najznačajnijih djela. U filmskoj karijeri koju je započeo 1965. filmom "Elegija", pa do filma "Slike iz sjećanja" iz 1989. u kojem evocira ratna iskustva iz dječaštva – i ne sluteći da će uskoro ponovo u egzodus – niz je antologijskih naslova među kojima su "Krotitelj divljih konja", "Možda Diogen", "Idu dani", "Tup-tup", "Dnevnik" i "Dan kad sam prestao pušiti". "Tup-tup" je bio u najužem izboru za nagradu Oscar, a "Dnevnik" je uvršten među deset najboljih animiranih filmova svih vremena u svijetu. Tu su i brojne nagrade s festivala širom svijeta, Vjesnikova nagrada Krešo Golik za životni doprinos filmskoj umjetnosti iz 2002., nagrade Vladimir Nazor iz 1972. i 2013. kada je dobio i nagradu Andrija Maurović za životno djelo na području hrvatskog stripa. Od 1955. bavi se i karikaturom, a uspjeh je ostvario i s antistripom "Tupko" za koji je 1971. nagrađen na svjetskom festivalu karikature i stripa u Montrealu. Ilustrirao je i grafički uredio brojne udžbenike, časopise i popularno-znanstvene knjige, radio plakate, a poznat je kao tvorac Zagija, maskote Univerzijade 1987. i autor dva kratka filma o Vučku, maskoti ZOI-ja u Sarajevu 1984. Njegovi stripovi objedinjeni su u albumima "Tupko", "Vinko – stara garda: jedan život od iluzije do demokracije i natrag" i "Stille Reise – Minhenski dnevnik".