Živimo u zemlji punoj sociopata, duboko isfrustriranih ljudi koji koriste svoja osobna računala, mobilne uređaje i internet kao sredstvo liječenja svojih neostvarenih života. Komunicira se danas svakodnevno sa poznatim, ali i sa potpuno nepoznatim osobama i nije rijetkost da osobe sa poremećenim seksualnim devijacijama koriste društvene mreže kako bi komunicirali sa djecom, predstavljajući se osobama njihova uzrasta. Internet je postao, ukratko, sredstvo neograničene slobode i ljudi ga ko takvim i doživljavaju. Švedski pisci i novinari istraživali su nasilnike koji se služe društvenim mrežama i napravili odličan dokumentarac ‘Facebookistan’ koji je takve ljude izvanredno profilirao, ali i ogolio.
Kada su im se s kamerama pojavili pred vratima, doslovno svi, oni koji su poznatom piscu i aktivistu prijetili na društvenoj mreži, ponašali su se kao da je posrijedi bila šala, nevina razmjena mišljenja. Neki su plakali, neki zazivali majku, a neki bogami i kleknuli pred Jakoba Gottschauba koji im se pojavio pred vratima.
Novinar i pisac Jakob nije naravno ozbiljne prijetnje shvatio kao šalu, pa je kazneno prijavio nasilnike, novčane i zatvorske kazne ‘ohladile’ su usijane glave, ali ih i razgolitile, kao zbilja jadne i poremećene osobe koje licem u lice znaju samo kukati i moliti za oprost. Nitko uživo od lociranih nije uradio ništa, doli molio za oprost.
Ljudi vrlo često nisu svjesni rizika komunikacije s nepoznatim ljudima, osobama koje se lažno predstavljaju i koje namjerno daju netočne podatke o svojim godinama, statusu, svjetonazoru ili mjestu stanovanja. Kazneno djelo, kao uostalom i svako drugo, može se počiniti i putem interneta, policija je uglavnom fokusirana na pedofile i iskorištavanje djece za pornografiju. Postoje članci u zakonu pod rednim brojem 164. i 165. koji jasno navode kaznene radnje kao što su upoznavanje djece s pornografijom ili iskorištavanje istih u slične svrhe. Predviđene kazne sežu i do dvanaest godina za one koji silom, prijetnjom ili namjerom zlouporabe svoj položaj, ako u njemu sudjeluje dijete.
U Hrvatskoj je po podacima iz prijašnjih godina registrirano gotovo tri milijuna korisnika interneta, dakle ogroman broj naših sugrađana koristi elektroničku povezanost i komunikaciju preko svog osobnog računala. Dostupnost informacija svakako je korisna stvar, naši sugrađani aktivno sudjeluju u društvenom i političkom životu, daju svoje komentare ili svoja razmišljanja, kao što se brojne humanitarne akcije pokreću upravo preko društvenih mreža i spašavaju živote.
No zbilja je teško razlučiti kada i kako korištenje interneta ili društvenih mreža, postaje kazneno djelo. Sam internet nema jasna pravila ponašanja, prevare su stalne i česte, sigurnost i zaštita korisnika sve manja, a državne službe sigurnosti sve više i sve učestalije prate zbivanja na internetu i tako na neki način sužavaju slobodu koju ta i takva prostorno neograničena komunikacija donosi. Ta, nazovimo je, dvosmjerna ulica, svakako zbunjuje i doprinosi manijacima svake vrte da se nekažnjeno oglašavaju, prijete ili vrijeđaju na društvenim mrežama, posebno novinare i pisce koji su ‘nacionalno suspektni.’
Ne postoji efikasan način kontrole sadržaja koji ljudi postavljaju na internetske stranice, društvene mreže istina imaju administratore, ali oni su uglavnom smješteni u zemljama koje su predaleko da bi administrator shvatio bit ili funkciju postavljenog sadržaja. Ponekad je dovoljna jedna prijava označena kao ‘nepodoban sadržaj’ da vam administracija društvene mreže ukloni nešto vama izuzetno bitno. Zlouporabe su uglavnom stalne i postale su dijelom naših života, učestalom pojavom i postaje sve jasnije kako su upravo društvene mreže prirodno okruženje svih onih koji imaju sociopatske ili neke slične poremećaje. Kreatori prijetnji uglavnom ostaju nekažnjeni i anonimni, osim ako se onaj, na kojeg je izvršena agresija odluči za kaznenu prijavu.
I tu dolazimo do najnovijeg slučaja, za kojeg se ne bi javno ni znalo, da ga nije kazneno prijavio Ranko Ostojić.
Policija i DORH izvjesnog su Josipa Ćubelića priveli u službene prostorije i nad njim izvršili obavijesni razgovor. Josip je, da napomenemo za one koji nisu pratili, na svojoj Facebook stranici uz bistu Ante Pavelića, istakao nož, oštru ‘kamu’ te poručio Ranku Ostojiću i Arsenu Bauku kako ih očekuje sa ‘ljutom travom’ koju namjerava staviti na ubodnu ranu. Ranku Ostojiću to nije prva, a vjerojatno niti zadnja prijetnja, na splitskoj zaobilaznici, mladić u BMW-u Ostojiću je kroz prozor automobila ‘jebao majku komunističku’ za što je dobio novčanu kaznu u iznosu od osam tisuća kuna. Ćubelića je policija privela, nad njim izvršila kriminalističku obradu, Ćubelić je kao što možemo pretpostaviti cvilio i plakao kako se on samo šalio, kako tu nije bilo nikakve namjere, vjerojatno je dozivao majku da ga izbavi i kleo se kako nikada više neće ništa slično napraviti. Slično kao i u poučku iz Švedske, ti ljudi kada ih pronađete, kada stanete licem u lice pred njih uglavnom zapomažu i plaču, traže roditelje i kunu se kako su se samo šalili.
Slično iskustvo imao sam i sam, imao ga je i Boris Dežulović nedavno, kada se mladac, koji je Borisa želio odrobijati, pojavio u pratnji majke koja ga je vukla za uši.
Kurčenje nije nikakva novost. Kurčenje u Hrvata je samo nuspojava, sindrom za koje su odgovorni najviše političari, oni koji svakodnevno raspiruju mržnju, toleriraju pronacističke ispade i sustavno rade na fašizaciji ionako klinički i zdravstveno upitnog društva. Ono što ostaje da visi u zraku je jad i psihička poremećenost tih ljudi, koji nikako da shvate da za svoje prijetnje mogu kazneno odgovarati. A u pravilu to se ne dogodi. Osim ako ustajete u kaznenoj prijavi, no kada upoznate tog jadnika koji cvili i zapomaže, dođe vam ionako mučno da se dalje uopće bavite njim.
No kakvu poruku šaljemo onima koji misle ozbiljno kada puštamo takve jadnike?
Šaljemo opasnu poruku, kako društvo koje ne osuđuje, policija, DORH i sudstvo, jer bilo tko ako prođe nekažnjeno, kao što je danas prošao ovaj Ćubelić, ohrabruje one koji su uistinu pravi manijaci, a ima ih i to u velikim količinama. U količinama dovoljnim da se iz njih izrodi barem jedan koji vas ozbiljno misli ‘odrobijati’, jer u svom promašenom životu može kao žrtva i hrvatski mučenik, napokon dobiti i smisao.
Kada se desi prvi nesretan slučaj, prvo ubojstvo iz mržnje i prva prijetnja koja se uistinu i ostvari biti će kasno. Od ‘kante govana’, ‘ljutih trava i kama’, pa do ozbiljnog, tragičnog slučaja ili ubojstva iz mržnje dijeli nas samo korak.
Upravo onaj korak koji institucije danas nisu poduzele sa tim jadom od Ćubelića. Institucije, ukratko, trebaju i moraju staviti ljutu travu na Ćubelićevu pamet.
Kada je već majka priroda zaboravila staviti.
Preneseno sa tacno.net
