Sjedim u sudnici s Markom Skejom, bivšim zapovjednikom IX. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban", poznatim po stavovima da je Ante Pavelić "najveći sin hrvatskog naroda", a ustaški logori u Jasenovcu i Gradiški "bolnice otvorenog tipa". Tu su i Davorin Karačić, član Hrvatskih suverenista koji se 2021. pohvalio fotografijom na kojoj uz svog klijenta Marka Perkovića Thompsona pozira u društvu istaknutog neonacista i vođe Ku Klux Klana iz Stuttgarta Markusa Frntica, te Mate Knezović, jedan od utemeljitelja ultrakonzervativne udruge Grozd i sudionik javnih molitvi muškaraca za čednost žena i prestanak pobačaja. Ovaj put nisam u ulozi novinarke koja je tu da izvještava sa suđenja, nego u ulozi okrivljenice. Tužio me Marko Skejo kao autoricu Biltena o historijskom revizionizmu, govoru mržnje i nasilju prema Srbima Srpskog narodnog vijeća u 2017. godini.
U postupku u kojem ga zastupa spomenuti dvojac Skejo je tužbu za klevetu i uvredu podigao i protiv Saše Miloševića, generalnog sekretara i urednika spomenutog izvještaja SNV-a. Tvrdi da smo mu "nanijeli duševne boli", tolike da nije mogao spavati tri dana nakon što je pročitao da se njegovo ime spominje u kontekstu osoba koje su svojim postupcima "Srbima željele izazvati strah ili im poručiti da je njihovo kulturno, vjersko i političko djelovanje u Hrvatskoj nepoželjno".
Posebno ga je zaboljelo što sam za IX. bojnu HOS-a – čiji su se pripadnici kitili ustaškom ikonografijom, otvoreno nazivali nasljednicima Crne legije i 1990-ih sudjelovali u deložacijama nehrvatskih civila, mahom žena i djece, iz stanova u Splitu – napisala da je zloglasna. Skeju sam u istom izdanju Biltena spomenula u još nekoliko navrata. Na primjer, kao osobu koja je 10. travnja 2017., na dan osnutka NDH, javno uzvikivala ustaški pozdrav "Za dom spremni" i s naslovnice Hrvatskog tjednika poručila "bit će ovo država po mjeri HOS-ovaca, a ne četnika". No to mu, eto, nije uzrokovalo nesanicu.
Stižu mi prvi pozivi na ročišta. Ne mogu procijeniti je li neugodnije kvartovskom poštaru koji svakih par tjedana donosi novu plavu kuvertu ili meni dok kroz zube mrmljam "zbog posla je". Sličan osjećaj prati me na početnim raspravama
Prije dva tjedna, pet i pol godina od podizanja tužbe, zagrebački Općinski kazneni sud u tom je postupku donio oslobađajuću prvostupanjsku presudu. Zahvaljujući odvjetnicama Vesni Alaburić i Vanji Jurić koje su me branile, te Lini Budak koja je branila Sašu Miloševića, isti ishod zasad imaju i gotovo sve druge tužbe podignute u istom periodu kad i Skejina. Ukupno ih je osam, a svim tužiteljima je, osim istog ideološkog predznaka, zajedničko to što ih zastupa Knezović.
Marko Skejo, Zdravko Tomac, Marko Perković Thompson, Ivica Marijačić, Marko Ljubić, Predrag Mišić, Stevo Culej i Marko Jurič, predvođeni pobožnim advokatom, te Anto Đapić i Zvonimir Hodak, koji su u međuvremenu iz meni nepoznatog razloga odustali od tužbi, svoju su koordiniranu SLAPP akciju javno obznanili 26. rujna 2018. Na presici, koju je dio njih tog dana održao ispred Sabora, poručili su da ih se u SNV-ovom izvještaju "teško kleveće" tako što im se "podmeće govor mržnje".
"Bilten brani agresorske težnje u Hrvatskoj i svaka kritika koja je upućena od strane ovih ljudi smatra se napadom na srpsku zajednicu, nasiljem, prijetnjom nasiljem i tome slično", rekao je Knezović i time dao naslutiti u kojem će smjeru ići optužba. Tom prilikom je svoje klijente nazvao "časnim ljudima koji su poznati hrvatskoj javnosti, koji iza sebe imaju vrlo kvalitetne radove, od znanstvenih do umjetničkih". "Nema ovdje ni natruhe nacionalizma jer je među tužiteljima Peđa Mišić, etnički Srbin i hrvatski domoljub", poentirao je.
Za udruženi tužbeni poduhvat saznajem nešto kasnije istog dana. "Sudit će ti bojovnici iz Čavoglava! Otvori portale", šalje mi prijatelj u inbox. Koji klik kasnije svoje ime pronalazim na naslovnicama gotovo svih regionalnih medija. Čas smijeh, čas nevjerica. Ranije me, naime, nitko nije tužio, a sad ih je odjednom deset. Nakon što sam udarila lajk na svaku od u međuvremenu pristiglih poruka podrške, nastupila je zabrinutost. Hoće li mi ovo zakomplicirati život? Što zapravo mogu očekivati od hrvatskih sudova? Koliko će sve ovo trajati i koštati? Čija je ovo bila ideja? Je li ih netko nagovorio? Što se, ustvari, krije iza svega ovoga? Dio odgovora kroz koji dan dobivam još jednim klikom u inbox.
"Dragi prijatelji, moj današnji gost je Mate Knezović, odvjetnik koji je podnio tužbe protiv SNV-a za izdavanje Biltena s popisom nepoćudnih Hrvata", pompozno najavljuje Marko Jurič svog sugovornika u Podcastu Velebit od 2. listopada 2018. Jedno od prvih pitanja koje mu postavlja odnosi se na mogućnost traženja odštete. "Koliko možemo novaca uzeti tom SNV-u temeljem tužbi?" pita Jurič. "Čujte, ne bih kalkulirao u ovom trenutku. Teško je to sad reći jer naše odštete, nažalost, nisu visoke, prilično su mizerne u biti", odgovara mu Knezović. "Da, ali ovo je puta deset, tako dolazimo do neke zanimljive svote", slavodobitno će tužitelj Jurič. Ostatak emisije sveo se na napadanje njihovih glavnih opsesija: "velikosrbina" Milorada Pupovca i "njegovog velikosrpskog propagandnog projekta", poznatog i kao tjednik Novosti.
Izgubio spor – Marko Perković Thompson (Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL)
U narednim mjesecima stižu mi prvi pozivi na ročišta. Ne mogu procijeniti je li neugodnije kvartovskom poštaru koji svakih par tjedana donosi novu plavu kuvertu ili meni dok kroz zube mrmljam "zbog posla je". Sličan osjećaj prati me na početnim raspravama. Da budem do kraja iskrena, srce mi je pobjeglo u petu kada sam pred tom ekipom prvi put morala izdiktirati svoje osobne podatke, pa tako i adresu na kojoj živim. Uskoro, kada se ispostavilo da su tužbe neuredno napisane i da bolje ne izgledaju ni naknadni ispravci, do te mjere da je dio njih sud već u startu odbacio, polako se opuštam. Pomaže mi i period pandemije koronavirusa koji koristim za vježbanje pravilnog disanja. A odvjetnik Knezović za držanje govora na prosvjedima protiv cijepljenja i drugih epidemioloških mjera.
Povratkom na staro normalno tužbe lagano nastavljaju padati. Culej ne plaća sudske troškove, pa mu ovrha sjeda na račun. Tomac umire, pa se postupak obustavlja. Ljubiću, kojem je ostatak domoljuba u međuvremenu zamjerio navodni bijeg pod HDZ-ove skute, Knezović otkazuje punomoć. Ovaj ne pronalazi novog odvjetnika, pa ide još jedan pad. Jurič, osuđen u travnju 2023. na uvjetnu kaznu zatvora i to upravo zbog govora mržnje protiv Srba izrečenog u eteru Z1 televizije, također pada. Mišić, koji je na jednom od ročišta potvrdio da je ključem za odvijanje razbio dvojezičnu ploču na zgradi policije u Vukovar jer je "to bio izraz ljubavi prema domovini", isto. Mada, ta je presuda još uvijek nepravomoćna jer je uložio žalbu.
Budući da mirenje s Thompsonom pred HOK-om nije uspjelo, sličan postupak prolazimo i na sudu. Njegov uvjet je da mu se javno ispričamo jer ZDS smatra "izrazom domoljublja, korištenim u najtežim danima Domovinskog rata"
Isto je napravio i Thompson, ali mu nije uspjelo. Saša i ja u tom smo slučaju pravomoćno oslobođeni. S njima sam se čak imala priliku rukovati, doduše na njegovu inicijativu. Sve se odigralo u prostorima Hrvatske odvjetničke komore gdje su nas pokušali pomiriti i tako spriječiti početak sudskog postupka koji je pjevač pokrenuo jer sam ga u Biltenu navela kao osobu na čijem se koncertima, održanima 2017. u Zagrebu, Nuštru, Varaždinu, Slunju i mom rodnom Zadru, mogao čuti ustaški pozdrav "Za dom spremni".
Budući da mirenje pred HOK-om nije uspjelo, sličan postupak prolazimo i na sudu. Njegov uvjet je da mu se javno ispričamo jer spomenuti pozdrav smatra "izrazom domoljublja, korištenim u najtežim danima Domovinskog rata", a naš da ćemo to učiniti ukoliko superstar iz Čavoglava prestane uzvikivati ZDS u bilo kojem kontekstu, pa tako i prilikom svakog budućeg izvođenja istoimene pjesme. Tražili smo i da izjavi kako "osuđuje ideje ustaškog pokreta i genocidnu praksu NDH, kao što osuđuje današnje stavove i pokrete koji relativiziraju, opravdavaju ili čak i slave tu tvorevinu". Naravno da je odbio, pa na kraju i izgubio spor.
U tih par godina naslušali smo se poprilično uvreda na vlastiti račun. Što unutar sudnica, što na sudskim hodnicima. Zapravo, tužitelji i njihovi odvjetnički punomoćnici većinu svoje energije trošili su na blaćenje Pupovca i naših radnih mjesta, Srpskog narodnog vijeća i Novosti, dok su nas dvoje redovno častili epitetima kao što su "dobro školovani velikosrpski propagandisti", "navijači agresora i srpskog sveta", "simpatizeri propale genocidne četničke Krajine". Ili, kako je to jednom sažeo Knezović, oni koji "cijelo vrijeme rade za svoje interese i protiv interesa RH". Svega par minuta kasnije nasmijao se jer je u sudnici spomenut "genocid počinjen u Drugom svjetskom ratu".
Posebno je to došlo do izražaja na suđenju sa Skejom koje je i najduže trajalo jer je njegov tim u tri navrata tražio izuzeće sutkinje Dubravke Čošić zbog navodne pristranosti. Prvi put je puklo nakon što je sutkinja umjesto Knezovićevog pitanja Skeji "jeste li odlikovani zbog sudjelovanja u vojsci tijekom srpske agresije" u zapisnik izdiktirala "jeste li odlikovani zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu". A onda se krajem 2022., na ponovljenom suđenju, pojavljuje i Karačić. "Ajmo vojsko, u boj!" uzvikuje prije ulaska u sudnicu. Pa onda u pauzi rasprave na hodniku: "Treba nam još jedna Oluja." Prije početka narednog ročišta odvjetnica Alaburić pred sutkinjom traži da se razjasni je li prošli put dobro čula to što je Karačić rekao. "Treba ovoj zemlji 20 Oluja, oslobođenje od parazita, krpelja. Meni Srbi ne znače ništa, nemam problem s arhetipskim pojmom Srba, ali Oluja treba ovoj gnjileži (aludirajući valjda na Sašu i mene, op. a.) i nadam se da će zdravi dio srpskog naroda to spoznati", agresivno će on.
Odustao od tužbe – Anto Đapić (Foto: Josip Regović/PIXSELL)
Sutkinja ga opominje da ne uzima riječ koju nije dobio, ali avaj. Opet nastavlja. Zbog narušavanja reda u sudnici na kraju mu je odrezala kaznu od 3000 kuna i pozvala pravosudnu policiju. Dvojac ponovno traži izuzeće sutkinje, a Karačić pri izlasku iz sudnice poručuje "za ovo će se još čuti". Skeji dobacuje jedno "ne daj se, vojskovođo", a Saši prijeteći pogled. Sutkinja potom diktira zapisničarki: "Nakon toga je odvjetnik Karačić sam uzeo riječ i naveo da Hrvatskoj treba još 50 Oluja." Alaburić sugerira Knezoviću da unese ispravak u zapisnik jer mu je kolega zapravo rekao 20, a ne 50 Oluja. Ovaj uz smiješak odmahuje rukom i odgovara: "Ma treba nam ih sto."
"Za ovo će se još čuti" obistinilo se u vidu dolaska novinara Z1 televizije, odnosno "Bujice" Velimira Bujanca na gotovo svaku iduću raspravu. Na prvoj narednoj Karačić iz torbe vadi zastavicu IX. bojne s natpisima "Rafael vitez Boban" i "Za dom spremni" te je vrti oko kažiprsta gledajući Sašu i mene pravo u oči. Za to vrijeme Skejo najednom tvrdi da je tekst zbog kojeg nas tuži zapravo pročitao u "srpskim Novostima", a "zloglasnu bojnu" prekrštava u "zločinačku". "To je laž i govor mržnje jer smo mi njih uništavali i isto bih to odradio sa srcem i sada ako zatreba", domeće.
Na pitanje odvjetnice Budak je li ikad izjavio da je Pavelić najveći sin hrvatskog naroda ne želi odgovoriti, a na ono je li mu poznato da su pripadnici IX. bojne sebe smatrali nasljednicima Crne legije odgovara "prvi put čujem". Isto ponavlja i na spomen deložacija te kritika koje je na račun HOS-a iznosio Tuđman. Potom je uslijedilo "a zašto bih se odrekao 10. travnja" i "Rafael Boban je bio vojskovođa u vrijeme NDH koji se borio za obranu domovine i svoga naroda. To je itekako primjereno ime za bojnu". Nervoza raste nakon što odvjetnica Jurić, u kontekstu premještanja HOS-ove ploče iz Jasenovca u Novsku, spominje "ustaški pozdrav Za dom spremni". "To nije ustaški nego čisti hrvatski pozdrav", uzvraća umirovljeni bojovnik.
Pri kraju suđenja obilježenog još jednom intervencijom pravosudne policije, traženjem da se kao dokazi pročitaju kolumne Viktora Ivančića i Borisa Dežulovića, zazivanjem izuzeća sutkinje, grbom s prvim bijelim poljem na Karačićevom reveru, Skejinim mahanjem kapom koja je navodno pripadala "zapovjedniku četnika na Dinari" u sudnici i izjavom "ova Jugoslavenka koja je mrzitelj hrvatske države" upućenoj Lini Budak, slušam Knezovićeve završne riječi.
"Što je to radio Skejo za utemeljenje, opstanak i izgradnju Republike Hrvatske? Sve što je mogao i što je znao. A što su radili optuženi? Sve što mogu i znaju da bi izazvali raskole, klevete, mržnju i svaku vrstu crne propagande kako bi narušili ugled RH, demokratsku Hrvatsku povezali s nacizmom i fašizmom te stvorili temelje za rušenje te slobode (...) Možemo reći da iz svog poniženja i propalih planova ne mogu izaći pa stvaraju mržnju i klevete kako bi možda jednoga dana ozbiljnije napali Republiku Hrvatsku. Pritom je klevetanje visokih časnika, u ovom slučaju Marka Skeje, alat za postizanje tih viših ciljeva", prisjećam ih se u nevjerici dok s prijateljicama usred slavonske nedođije, gdje smo se zatekle na putu za novinarski teren, nazdravljamo nakon vijesti o još jednoj oslobađajućoj presudi.
Time nismo došli do kraja vica s početka ovog teksta. Nastavlja se sredinom veljače, kada bismo trebali imati prvu raspravu u ponovljenom suđenju s Ivicom Marijačićem, čovjekom koji je u međuvremenu na naslovnici svog Hrvatskog tjednika objavio fotografije maloljetne žrtve silovanja i tako otkrio njen identitet. A onda koji broj kasnije i imena svih mojih kolegica i kolega iz redakcije Novosti, etiketirajući nas kao "četničko gnijezdo", "ultravelikosrpske šoviniste" i "državne neprijatelje". Sjedit ću tako opet u sudnici s Ivicom Marijačićem i Matom Knezovićem. Ni ovoga puta neću se naći u ulozi novinarke koja je tu da izvještava, nego u ulozi okrivljenice.
