Nova dramska premijera HNK-a Split, "Ljeta s Marijom" prema romanu Olje Savičević Ivančević, u režiji Marine Pejnović i dramatizaciji Mile Pavićević, otkriva se kao korak unatrag nakon posljednje prošlogodišnje premijere, "Robi K. / Crvenkapa je mrtva" – i dalje smo na Mediteranu, i dalje se kupamo u nostalgiji, ali ovog puta u komadu kojem kronično nedostaje karizme, humora i dinamike.

"Ljeta s Marijom" fragmentaran su, nelinearan prozni zapis o anegdotalnoj povijesti ženske linije jedne obitelji. To je priča o dva stabla: onom obiteljskom, prepunom žena ("raznih Marija"), ali i stablu bugenvile kao simbolu obiteljske i, bitnije, ženske ustrajnosti. Zapisivanje i otimanje zaboravu kod Savičević Ivančević dolazi iz potrebe da čuje i zabilježi neke priče dok nije prekasno; demencija i smrt tako se otkrivaju kao glavni kradljivci korijenja na kojima temeljimo vlastiti identitet i obiteljski narativ.

Ipak, da bi ove crtice zaživjele na sceni, one moraju prijeći most od osobnog ka kolektivnom, ali bez oslanjanja na opća mjesta nostalgije ili na gledateljevu svijest o autorici, motivaciji i procesu nastanka teksta. Autorski tim "Ljeta" ne odolijeva potonjem pa predstavu otvara glas Savičević Ivančević u offu, a zatim i videoprojekcija u kojoj autorica dijeli pozadinsku priču o potrebi pisanja romana, procesu i činjenici da je riječ o posljednjoj knjizi koju je njena majka za života pročitala.

 Ovakvim činom gledateljima se u ruke guraju ključić za tumačenje i rupčić za plakanje; dok nas autoričino lice promatra, osjećamo se kao gosti od kojih se, ipak, očekuje da prihvate pravila ponašanja i pokažu poštovanje prema domaćinu.

Epizodalni pristup crticama ubrzo postaje repetitivan, nagomilanim pričama nedostaje dramaturškog potencijala, a većina njih je prekinuta prije nego likovi uspiju zaživjeti van karikature u koju su smješteni. Priče ne uspijevaju izaći iz okvira anegdote; u knjizi ih spašava autoričino pismo duboko uronjeno u poetsko, dok su u predstavi poetski fragmenti nedovoljno snažni i jasni pa će nerijetko proći "ispod radara" zbog sveopće zasićenosti koja često vlada na sceni, također i na vizualnom planu.

Ipak, ono čega najviše nedostaje u "Ljetima" je dinamika; ona se fingira gomilanjem, a ne proizlazi niti iz teksta, niti iz režijskih postupaka. Tome možemo pridodati da je humor u predstavi incident koji se, i kada se dogodi, ne odmiče od općih mjesta, što samo naglašava dojam predstave koju je lako zaboraviti.

Pomalo je poražavajuće što u predstavi o snažnim ženama scenom dominiraju muškarci (Marjan Nejašmić Banić i Stipe Radoja); dojma smo da su nam brojni likovi koje ovaj dvojac igra puno jasniji. Ipak, u muškim likovima napipavamo glumačke biografije, prizivamo i lijepimo na njih sve one likove humorističnih osobenjaka i jezivih nasilnika u kojima smo dosad imali priliku gledati i Nejašmića Banića i Radoju.

Glumice u predstavi kao da su na trenutke i same, poput gledatelja, bile izgubljene u silnim Marijama i vremenskim paralelama; neke su djelovale sputane kostimom (Zorana Kačić Čatipović, Katarina Romac), neke anegdotom u koju su smještene (Monika Vuco Carev u ulozi prebijene i tihe Koke), a većina jezikom koji je neujednačen i u nekim izvedbama rubno karikaturalan.

Svakako valja istaknuti Luciju Alfier u balansiranim i jezično vještim izvedbama najstarije Marijete i najmlađe Mare te Petru Kovačić Botić koja je udahnula život zaigranoj, inatljivoj i sramežljivoj Meri. Izvedba Snježane Sinovčić Šiškov u ulozi Maše daje naslutiti da je ova predstava mogla imati sasvim drugačiji smjer i biti poetska posveta zaboravu i sjećanju, ali i glumačkoj igri i eksperimentu. Ovako, Maša nam ostaje daleka, toliko da na trenutke zaboravimo na njeno postojanje na sceni.

Prošlo je svega tri godine od izlaska romana, a ono što mi je pretežito ostalo u sjećanju je osjećaj zasićenja kao reakcija na nizanje inačica Marija i njihovih anegdota. Ipak, "Ljeta" su na kazališnim daskama mogla ponuditi puno više od onoga što smo dobili. Predstava koja ovoliko gomila na kraju nije uspjela reći mnogo, a ono što je i izrekla ostaje daleko i sterilno.