Kineski predsjednik Xi Jinping u utorak, 7. svibnja drugi se put pojavio među Srbima. Nakon prvog njegovog pojavljivanja prije pet godine u Beogradu, srpsko-kineski ekonomski i ukupni odnosi poletjeli su u nebo. U Srbiju se slilo preko pet milijardi novih kineskih investicija. Početnim kineskim investicijama koje je ugovorila administracija bivšeg srpskog predsjednika Borisa Tadića (Pupinov most, TE Kostolac) pridružilo se kinesko preuzimanje Željezare Smederevo i RTB Bora koji su bili pred bankrotom, a razmahale su se i kineske investicije u srpsku cestovnu i željezničku infrastrukturu (brza pruga Beograd-Budimpešta, autocesta od Beograda prema Crnog Gori, zaobilaznica oko Beograda, Fruškogorski koridor...). Srbija je zauzela važno mjesto u realizaciji kineskog projekta "Pojas i put", ali daleko od toga da se probila u prvi red za Kinu najvažnijih europskih zemalja. Taj status još uvijek pripada "elitnim" članicama EU-a.
Kina je, naime, u prvih 22 godine ovog stoljeća u privredu članica EU-a investirala oko 230 milijardi eura. Kineske kompanije u tom su razdoblju najviše uložile u ekonomiju sada već bivše članice EU-a Velike Britanije (81,5 milijardi eura), potom Njemačke (32 milijarde eura), Francuske (17 milijardi eura) i Italije (16 milijardi eura direktnih investicija). Eksplozija kineskih investicija u europske privrede dogodila se između 2015. i 2017. kada su se iz Kine u EU slile investicije ukupno vrijedne 170 milijardi eura. Tri četvrtine tih investicija završile su u Njemačkoj, Francuskoj, Mađarskoj i Velikoj Britaniji.
Dok je Kina šakom i kapom ulagala u privrede starih i najvećih članica EU-a nikome na europskom kontinentu nije padalo napamet da razglaba o "kineskim trojanskim konjima i vazalima" koji zbog kineskih ugrožavaju interese Unije. Europski političari i mediji priču o "kineskim trojanskim konjima i vazalima" počeli su raspredati nakon što se punom parom počeo realizirati kineski investicijski projekt "Pojas i put", koji je kineska ulaganja usmjerio prema 16 država istočne i jugoistočne Europe, uglavnom novim članicama EU-a. Kineske investicije preko noći su postale bauk kojim se Europljane počelo upozoravati da im je cilj razbijanje europskog ekonomskog i svakog drugog jedinstva prastarom metodom "podjeli pa vladaj".
Širenju straha od kineskog zmaja u Europi novu i snažnu energiju dolila je Trumpova administracija započevši otvoreni ekonomski rat s Kinom jer je za vratom svoje neupitne globalne ekonomske i svekolike dominacije počela osjećati dah Kine koja nadire prema vrhu svijeta. Antikineska hajka zasad je u Europi požela uspjeha. Kineske investicije u članice EU-a poprilično su se ispuhale, pa i one u srednjoj i istočnoj Europi, odnosno na Balkanu koje su se trebale realizirati u okviru projekta "Pojas i put". Ispuhale su se, ali ne i sasvim zamrle. Najživlje su one koje Kina realizira u Mađarskoj i Srbiji. Dok se većina članica EU-a tragom svojih interesa upregnula u realizaciju politike "smanjivanja ovisnosti o Kini i sprječavanja kineskog utjecaja na Europu", Mađarska i Srbija, unatoč svemu, nastavile su realizirati dogovorene zajedničke projekte s Kinom, ali i pregovarati i ugovarati nove. I proglašene su "kineskim trojanskim konjima i vazalima" na tlu Europe.
Dok je u prvom desetljeću ovog stoljeća Željezara Smederevo bila u vlasništvu američkog US Steela bila je tek jedna od uspješnih stranih investicija u Srbiji, a otkako je prije sedam godina prešla u vlasništvo kineskog HBIS-a postala je krunski dokaz o "kineskoj kolonizaciji Srbije". Prvi veliki kineski infrastrukturni projekt u Europi, Pupinov most na Dunavu u Beogradu, čiju je izgradnju s Kinezima dogovorila vlast "demokratskog" bivšeg srpskog predsjednika Borisa Tadića, također se uvrštava među kineske "trojanske konje" koje Kina uz pomoć "autokratskih vođa Viktora Orbána i Aleksandra Vučića" sije po Europi. Pogotovo je sumnjiva brza pruga Beograd-Budimpešta, iako se gradi tek kao dionica modernog europskog željezničkog koridora koji bi preko Beograda, Budimpešte i Beča trebao spajati grčke luke Pirej i Solun s njemačkim Hamburgom. Iako je većina tog željezničkog koridora europska investicija, ipak se priča o njoj svodi samo na dionicu koju Srbija i Mađarska grade s Kinom. Zanemaruje se čak i činjenica da veći dio željezničkog povezivanja Europe s Grčkom i Bugarskom preko svojeg teritorija Srbija gradi uz financijsku pomoć EU-a i to uz značajan udio doniranih eura.
Srbija je zbog 5,5 milijardi investicija koje je Kina u nju plasirala proglašena potencijalnim kineskim "trojanskim konjem u EU-u", njezinim "vazalom", "kolonijom", a Velika Britanija, Njemačka, Francuska i Italija s oko 150 milijardi kineskih investicija čuvari su europskih interesa i "zid" koji Europu štiti od kineskih osvajača. Srbija je "kineska kolonija" jer u njoj kineske kompanije zapošljavaju oko 20.600 radnika i svojom proizvodnjom i poslovanjem čine 6,6 posto srpskog BDP-a, a najviše su doprinijele tome da je Kina postala drugi po veličini vanjskotrgovinski partner (šest milijardi eura), odmah iza Njemačke s kojom Srbija još uvijek ima veću razmjenu nego s Kinom. Usto, njemačke kompanije zapošljavaju i četverostruko više radnike od kineskih (oko 80.000), ali nitko ne govori o Srbiji kao "njemačkoj koloniji, trojanskom konju i vazalu na Balkanu".
Zbog usporavanja i zastoja u njemačkoj i većini ostalih europskih privreda u proteklih nekoliko godina ponešto su usporena i njihova ulaganja i trgovina sa srpskom privredom, a istovremeno su se srpsko-kineski ekonomski odnosi nastavili razvijati, pa su kineske investicije preuzele primat među stranim investicijama u Srbiji jer su na godišnjem nivou dosegle vrijednost od preko milijardu eura, jednako ili više od investicija koje su u Srbiju lani uložile sve članice Europske unije.
Xi Jinpingov drugi posjet Beogradu poruka je da Srbija i Kina ne namjeravaju stati u razvijanju svojih odnosa. Kineski i srpski predsjednik amenovali su potpisivanje tridesetak novih sporazuma i memoranduma o suradnji. Što se sve krije u paleti tih dokumenata o slobodnoj trgovini, znanstvenoj suradnji, inovacijama, umjetnoj inteligenciji, energetici, cestovnoj infrastrukturi, zračnom prometu, ali i kineskom sudjelovanju u izgradnji objekata i organiziranju Beograd Expo 2027, mediji će tek otkrivati. Danas piše da je nakon razgovora s kineskim predsjednikom, Vučić "rekao i da je zamolio predsednika Sija da kineske firme otvore u Srbiji proizvodni pogon vozova. Srbija je od Kine kupila pet brzih vozova i još devet za lokalne pruge, 'ali želimo da ih i proizvodimo ovde'". Vučić je "poručio i da 'razgovaramo sa kineskom kompanijom koja proizvodi leteće taksije za Ekspo 2027 i proizvođačima električnih automobila iz Kine o dolasku u Srbiju', dodajući da ne može da kaže o kojoj kompaniji se radi".
Kineski predsjednik Xi Jiping bio je škrtiji na riječima, ali je jasno i otvoreno poručio da je s Vučićem "postignut značajan konsenzus i da će Srbija biti prva država iz Evrope sa kojom će izgraditi zajednicu sa zajedničkom budućnošću". Potom je, kako prenosi Politika, ponešto pojasnio: "Mi smo zajedno najavili da ćemo izgraditi zajednicu između Kine i Srbije sa zajedničkom budućnošću u Novoj eri, koja će otvoriti novo poglavlje u istoriji kinesko-srpskih odnosa. Pre osam godina Srbija je postala prvi sveobuhvatni strateški partner Kine u centralnoj i istočnoj Evropi. Danas Srbija postaje prva evropska zemlja gde ćemo izgraditi zajednicu sa zajedničkom budućnošću." U Bruxellesu i na drugim važnim europskim adresama vjerojatno će se koliko sutra pitati, a gdje je tu Europska unija?
