Američki predsjednik Donald Trump kao jednu od okosnica svoje izborne kampanje gurao je trgovinski rat s Kinom, najavljujući uvođenje carina na kineske proizvode. No, taj se rat već odvija i na drugim frontovima i bez Trumpa. Recentno se zahuktao na tržištu najpopularnijeg voća, banana, kako piše međunarodni portal lijeve orijentacije People's Dispatch. U spomenutom su ratu proxyiji zemlje Latinske Amerike, koje su zajedno s Filipinima zaslužne za više od 90 posto svjetskog izvoza banana, a posebice Ekvador, na koji otpada 36 posto globalnog izvoza. Iako je i sama Kina proizvođač banana – proizvodi oko deset posto, a najveći svjetski proizvođač je Indija (više od 25 posto), ove dvije države imaju golema unutarnja tržišta i ne izvoze ih.
U usporedbi s njima patuljasti Ekvador, s 18 milijuna stanovnika, zaslužan je za pet posto ukupne proizvodnje, ali praktički sve što proizvede izvozi, pa je njegov utjecaj na globalnu opskrbu disproporcionalno velik. U Ekvadoru raste oko 300 vrsta banana, a 2023. godine vrijednost izvoza bila je 3,8 milijardi dolara, što je oko tri posto BDP-a. Najveći proizvođač je Grupo Noboa, korporacija koja je u vlasništvu ni manje ni više nego obitelji predsjednika države. Daniel Noboa, 37-godišnjak rođen i školovan u SAD-u, izdanak je dinastije koja je kompaniju osnovala još 1947. godine, a predsjedničku funkciju obnaša od studenog 2023.
Rat zbog banana započeo je nakon što su dobavljači u Evropskoj uniji, koja je najveći svjetski uvoznik (5,1 milijuna tona godišnje), nekoliko godina zaredom koristili ovu poziciju kako bi smanjivali otkupnu cijenu. Istovremeno, kineski uvoz ugrozili su efekti klimatskih promjena koji su nanijeli velike štete plantažama u Kambodži i na Filipinima, pa se Kina okrenula proizvođačima u Latinskoj Americi, prije svega Ekvadoru. S tom je državom 2023. godine potpisala sporazum o slobodnoj trgovini, a te i godinu ranije ekvadorski izvoz banana u Kinu povećao se za čak 33 posto. Istovremeno se pojavio problem cijene koju Kina plaća za uvoz ekvadorskih banana, a koja je uvelike određena trajanjem transporta.
Ispostavilo se, naime, da su ekvadorske banane za Kinu čak 41 put skuplje od onih koje dobavlja iz Vijetnama, pa Kina sada uspostavlja nove pomorske pravce od Latinske Amerike do svojih luka kako bi se smanjili troškovi uvoza s tog kontinenta. Osim što je osposobila dvije luke na svom teritoriju, do kojih će kontejnerski tankeri ploviti tjedan dana kraće nego drugim rutama, kineska vlada financira i izgradnju megaluke Chancay u Peruu, odakle će se za Kinu otpravljati roba iz Bolivije, Brazila i Perua. I u Ekvadoru su nedavno optimizirane dvije luke, dok vlada Kolumbije razmatra ideju izgradnje suhog kanala kojim bi se željeznicom povezale luke Buenaventura i Cartagena na Tihom, odnosno Atlantskom oceanu.
Eventualna realizacija ovog projekta bila bi konkurencija Panamskom kanalu, za koji je Trump nedavno rekao da bi ga trebalo "staviti pod kontrolu" SAD-a. Osim s Ekvadorom, Kina je ugovore o slobodnoj trgovini potpisala i s Nikaragvom, Čileom, Kostarikom i Peruom, a u pregovorima je još i s Hondurasom, Urugvajem i Panamom. Od 2000. do 2020. godine volumen trgovine povećan je s 8,5 na 180 milijardi dolara, dok je udio te trgovine u ukupnom BDP-u kontinenta 2021. iznosio 8,5 posto.
Od 2013. godine Kina u sklopu svoje strategije globalnih investicija Novi pojas svile ulaže u brojne projekte u Latinskoj Americi, čime ugrožava ekonomsku hegemoniju SAD-a u toj regiji. Zbog toga je američka vlada u posljednjih nekoliko godina blokirala ili pokušala blokirati niz kineskih projekata u latinoameričkim zemljama. U studenom 2023. SAD je pokrenuo i program Partnerstvo Amerika za ekonomski prosperitet, kojemu je cilj kontrirati Novom putu svile. Usto, predsjednik Ekvadora prije mjesec dana donio je dekret kojim se američkoj vojsci dozvoljava korištenje otočja Galapagos kao vojne baze, suprotno ustavu Ekvadora i UNESCO-ovoj zaštiti toga područja.
