Stotinjak srpskih studenata i učenika deset srpanjskih dana proveli su u Kini. Njihov boravak organizirala je kineska kompanija Mynth uz podršku srpskih i kineskih vlasti. Praćeni kamerom RTS-a, putovanje Kinom započeli su u gradu Đasingu u sjedištu kompanije Mynth i njezinoj "fabrici budućnosti u kojoj je proizvodni proces maksimalno automatizovan". Domaćin im je bio osnivač i vlasnik Myntha Čin Đong Hva.
Opisujući RTS-ovoj novinarki svoju "fabriku budućnosti", vlasnik Myntha sažeto je izjavio da je "to fabrika gde se kroz mnogo tehničkih metoda obavlja digitalizacija svih stvari, gde gotovo da nema ljudi, i to nam omogućava da vrlo lako bilo gde u svetu ostvarimo dobro integrisano upravljanje sa visokom reprodukcijom, što će učiniti da naš proizvod bude visoko efikasan sa niskim troškovima i da bude veoma konkurentan na tržištu".
Mynth je, inače, u proteklih šest godina investiranja i poslovanja u Srbiji uložio oko milijardu eura u tvornice u Loznici i Šapcu, a posjet srpskih studenata i učenika Kini organizirao je nakon što je sa srpskim vlastima ugovorio izgradnju nove tvornice u Inđiji i gotovo priveo kraju proširenje svojih postojećih proizvodnih kapaciteta. U RTS-ovom izvještaju iz Kine navodi se da je "od 23 potencijalne lokacije u Evropi, Mint grupa odabrala Srbiju za investiciju koja će u naredne tri godine premašiti dve milijarde dolara. Širom sveta ova kompanija zapošljava više od 22 hiljade ljudi, u našoj zemlji oko 4.000. Kompanija Mint ima pet istraživačkih centara i više od 70 proizvodnih pogona koji se prostiru na tri kontinenta".
Mynth je jedan od najvećih globalnih dobavljača dijelova za autoindustriju, pogotovo za proizvođače električnih automobila. U aktualnoj fazi razvoja cilj mu je snažniji prodor na europsko tržište, a Čin Đong Hva kaže da im je Srbija "polazna točka" za ostvarenje tog cilja. Stoga, nastavlja vlasnik Myntha, "u budućnosti imamo i velike planove na lokacijama Inđije i Beograda. Samo na lokaciji Inđije imamo kupljenih 200-300 hektara zemljišta, gde planiramo da imamo novi tehnološki park sa novom fotonaponskom energijom, tako da stremimo ka deset hiljada zaposlenih i to je cilj koji je ostvariv, stoga nam je potrebno još više odličnih srpskih stručnjaka, koji će biti deo uspeha naše kompanije".
RTS izvještava da su srpski studenti i učenici u organizaciji Myntha posjetili sedam kineskih gradova, među njima i Šangaj, i "doživeli tradicionalnu, ali i modernu Kinu" te "ostvarili i poslovne kontakte za budućnost – pozvani su da po završetku studija budu deo kineskih globalnih firmi, od kojih neke već posluju u Srbiji". Do kraja godine još dvjestotinjak srpskih studenata i učenika na sličan će način posjetiti Kinu, ali to je tek kamičak u mozaiku unaprjeđenja i razvijanja srpsko-kineskih odnosa na temelju paketa sporazuma koje su dvije zemlje potpisale za vrijeme svibanjskog posjeta kineskog predsjednika Sija Đinpinga Beogradu. Tada potpisani sporazum o slobodnoj trgovini zaživio je početkom srpnja, a prva studentska posjeta Kini ukazuje da i "Zajednička izjava Republike Srbije i Narodne Republike Kine o produbljivanju i podizanju sveobuhvatnog strateškog partnerstva i izgradnji zajednice Srbije i Kine sa zajedničkom budućnošću u novoj eri" ne namjerava ostati mrtvo slovo na papiru.
Jedan od prvih sljedećih koraka u izgradnji "zajednice Srbije i Kine sa zajedničkom budućnošću u novoj eri" bit će i odlazak 300 srpskih studenata na studij u Kinu te boravak 50 suradnika srpskih znanstvenih instituta na kineskim institutima. No najnovija srpsko-kineska obrazovno-znanstvena suradnja u službi ekonomije nije pala s neba. Sveučilišta u Beogradu, Novom Sadu i Nišu već godinama surađuju s pojedinim kineskim sveučilištima, fakultetima i znanstvenim institucijama. Radio Slobodna Europa (RSE) je i prije potpisivanja novog paketa srpsko-kineskih sporazuma pisao o "bliskim vezama srpskih i kineskih državnih univerziteta". RSE navodi da se taj proces suradnje godinama "uveliko odvija, i to uz državnu podršku i bez posebnih rasprava". Kao primjer navodi da su sveučilišta u Beogradu, Novom Sadu i Nišu 2018. godine potpisala "sporazum o saradnji sa Univerzitetom Đao Tong iz Šangaja" te da na novosadskim i beogradskim sveučilištima već godinama rade Konfucijevi instituti, dok srpska sveučilišta i fakulteti imaju pregršt potpisanih sporazuma o suradnji s kineskim sveučilištima i fakultetima.
Sa srpskim sveučilištima i fakultetima već godinama surađuju i kineske kompanije. RSE navodi primjere sporazuma Sveučilišta u Kragujevcu i kompanije Dahua Tehnology, koja se sporazumom obvezala "donirati odgovarajuću opremu za izgradnju laboratorije, obezbediti stručnjake koji će obučavati studente, dok će za najbolje studente biti omogućeno stažiranje u Kompaniji". Kineska kompanija Linglong i njezina tvornica iz Zrenjanina s Fakultetom tehničkih nauka u Novom Sadu potpisala je ugovor kojim je ponudila "stipendije za studente druge, treće, četvrte godine i master studija". Linglong je sam birao kandidate za stipendiranje, a oni su s kineskom kompanijom potpisivali ugovor "koji podrazumeva najmanje tri godine rada u kompaniji sa zagarantovanom najnižom platom od oko 680 evra neto".
Do kraja godine još će dvjestotinjak srpskih studenata i učenika posjetiti Kinu, ali to je tek kamičak u mozaiku razvijanja srpsko-kineskih odnosa na temelju paketa sporazuma koje su dvije zemlje potpisale za vrijeme svibanjskog posjeta Sija Đinpinga Beogradu
Novosadski Fakultet tehničkih nauka, odnosno njegov Nacionalni centar za veštačku inteligenciju, robotiku i obrazovne tehnologije prije pet godina je potpisao ugovor o suradnji s kineskom kompanijom NetDragon koja je odučila "da učestvuje u razvoju mladih robotičara" jer je planirala "da Centar bude oslonac kineskoj gejming kompaniji". Naučno-tehnološki park Niš je pak uspostavio suradnju s kineskim Istraživačkim institutom Čongćing HIT, a nakon potpisanog memoranduma o suradnji "identifikovani su zajednički interesi i definisane buduće aktivnosti, poput zajedničkih istraživačkih aktivnosti, razmene talenata, transfera tehnologije i industrijalizacije, kao i jačanje saradnje između naučno-tehnoloških parkova ovih zemalja".
O sve većem kineskom utjecaju na obrazovanje i znanost u Srbiji, nakon što je je poslije Njemačke postala najveći vanjskotrgovinski partner Srbije te se probila u vrh investitora u njezinu infrastrukutru i energetiku, Radio Slobodna Europa je bio zatražio i mišljenje znanstvene istraživačice na Sveučilištu u Oxfordu Tene Prelec. Nakon konstatacije da Kina investira sve više novca kako bi ostvarila utjecaj "na akademsku sferu na globalnom nivou", Prelec je dodala da je "želja Kine da bude prisutna u tome kako je prikazana u višem obrazovanju na globalnom nivou i mislim da je bilo pitanje vremena jačeg prisustva u akademskoj sferi u Srbiji, to nije ništa iznenađujuće".
A na pitanje "je li to zabrinjavajuće", Prelec odgovara "Tu jesu problemi akademske slobode što se tiče toga ako dobijate finansije iz Kine. Teško je reći da je Kina promenila način govora o sebi na tom univerzitetu jer je dala toliko para, ali činjenica ostaje ako ste vezani uz nekog donatora da ćete onda dobro promisliti šta ćete o njemu napisati i kako ćete prezentovati neke teme". No dodaje i da se "prisustvo kineskog investiranja u obrazovanje na globalnom nivou, a posebno u zapadnim zemljama, ne može posmatrati samo kao kineska politika već i u kontekstu toga što se sve više i više sprovodi marketizacija i neoliberalizacija univerziteta na Zapadu" te ističe "da su se u Velikoj Britaniji u toku deset godina privatne donacije utrostručile dok su se javni fondovi za obrazovanje jako snizili".
Za razliku od Rumunjske, Bugarske i Hrvatske, koje su uspjele uhvatiti zadnje vlakove za ulazak u članstvo Europske unije i tako postale korisnice njezinih kohezijskih fondova, Srbija je zajedno s još četiri svoja zapadnobalkanska susjeda ostala na čekanju u europskom dvorištu, u Macronovoj Europskoj političkoj zajednici. I dok čeka nove europske vlakove za proširenje, Kina joj je svojim infrastrukturnim i energetskim projektima i investicijama nadomjestila dobar dio onoga što gubi jer nema pristup europskim kohezijskim fondovima. Nakon što joj je iz Bruxellesa nametnuto da umjesto članstva u Europskoj uniji do daljnjega bude tek članica Europske političke zajednice, nije imala razloga odbiti da s Pekingom gradi "Zajednicu Srbije i Kine sa zajedničkom budućnošću u novoj eri". Jer ono što ne može dobiti iz europskih, sve više nadoknađuje iz Kine i njezinih "kohezijskih fondova".
