Kako će izgledati ova sezona Teatra Ulysses na Brijunima s obzirom na okolnosti inicirane koronom?
Sezona će svakako biti reducirana, što znači da ćemo poštovati obavezne mjere zaštite i na taj način koncipirati i program. U gledalištu u tvrđavi Malog Brijuna, koje inače prima oko 800 ljudi, ove godine imat ćemo do 150 gledalaca, naravno uz distancu između osoba u publici, a bit će i više manjih brodova koji će naše goste prevoziti na Brijune.
Kada počinjete s programom?
Počinjemo 24. srpnja našom predstavom ‘Tko se boji Virginije Woolf?’ koja će ove godine gostovati i na Dubrovačkim ljetnim igrama, a nastavljamo monodramom ‘Lijevo desno glumac’ Zijaha Sokolovića i Radetovom novom verzijom ‘Moga obračuna s njima’. Proslavit ćemo 2. kolovoza dvadesetu godišnjicu Teatra Ulysses koncertom ‘Rade i prijatelji’ na kojem će nam se pridružiti bend Zapadni kolodvor, Vlatko Stefanovski, Darko Rundek, Damir Urban, Vlado Kreslin i drugi naši prijatelji. Slavljenički koncert će se održati na brijunskoj obali, a publika će u čamcima pratiti izvedbu. S obzirom na to da ćemo ove godine imati dosta glazbenika, predviđamo i program pod nazivom ‘Dani gitare’ u kojem će, uz spomenute umjetnike, sudjelovati i Maja Posavec, Ivan Kapec te Mate i Šimun Matišić. Prije početka sezone bit će objavljena knjiga o kazalištu Ulysses iz pera mladog dramaturga Borne Vujčića koji je odrastao s Ulyssesom.
Ove godine je predviđen i solistički koncert Damira Urbana?
Da, bit će to u brijunskom hotelu Karmen neka vrsta multimedijalne, interaktivne i pokretne galerije, pod nazivom ‘Brijunska soba Jamesa Joycea’ u koju, u sve pojedine prostore, ulazi po jedan posjetilac. Ove godine tu galeriju otvara Damir Urban, a sljedeće planiramo da se u ovaj projekt, na raznim lokacijama Brijuna, uključe i drugi umjetnici.
U novonastaloj situaciji Brijuni i Teatar Ulysses pomalo djeluju kao neka vrsta egzila i za publiku i za umjetnike?
Naš teatar na Brijunima je oduvijek to i bio za publiku, prijatelje i ljude dobre volje. Brijuni su mjesto uzbudljivog i značajnog iskustva. To znači da su svi tu i može ih se gotovo gledati okom kamere: glumci, glazbenici i publika i među svima njima se u pravilu događa jedna divna, plodna i neponovljiva interakcija.
Nedavno ste u Beogradskom dramskom pozorištu režirali predstavu ‘Ružni, prljavi, zli’ koja je zbog pandemije, nažalost, stigla samo do generalne probe. O čemu se radi?
Radi se o priči po motivima istoimenog filma talijanskog redatelja Ettore Scole, koja govori o ljudima s margine, o porodici koja živi u užasnim uvjetima u nekoj straćari, na periferiji Rima. Probe nisu bile lake i zahtijevale su dosta fizičkih napora. Scenski pokret radio je Staša Zurovac, a muziku Nigel Osborne i na kraju smo, nadam se, napravili dobru predstavu koja, u odnosu na tu priču, ne može biti aktualnija nego što jest.
