TABLOIDIZACIJA; pojam neposredno povezan uz tip medijâ – tabloide, koji produciraju sadržaje ‘lakog’ karaktera posvećene određenim okolnostima svakodnevnog života – nasilju, kriminalu, skandalima, aferama… – promovirajući time senzacionalizam i spinove ‘moralne panike’ u društvu. Pritom se najčešće izbjegavaju jasna političko-ideološka pozicioniranja takvih medija, ali je izražena njihova poslovno-profitna računica i marketinško-oglašivačka politika kreiranja potrošača.
Kontekstualno je tabloidizacija dio fenomena tzv. žutog tiska s kraja 19. i početka 20. stoljeća, te se veže uz imena vodećih medijskih mogula tog vremena Josepha Pulitzera i Williama Hearsta, odnosno njihove senzacionalističko-tabloidne časopise ‘The New York World’ i ‘New York Mirror’. Važan pomak ovih tiskovina – u smjeru onog što će se nešto kasnije imenovati medijskim senzacionalizmom – bilo je uvođenje slike, odnosno fotografija i ilustracija u novine, u kontrastu s klasičnim ‘časopisom mnijenja’ iz 19. stoljeća koji je s publikom komunicirao isključivo riječima, to jest tekstom.
Prva novinska fotografija objavljena je u njujorškom ‘Daily Heraldu’ 1880., ali tek od 1904. takva praksa postaje svakodnevnom nakon što je londonski ‘Daily Mirror’ započeo s redovitim fotografskim ilustriranjem, a njega je slijedio njujorški ‘Illustrated Daily News’. Nadalje, važna je novost bilo korištenje puno većeg fonta naslova u časopisu koji je već u startu imao funkciju oglašavanja, to jest samoreklamiranja priče.
Traganje za počecima medijske tabloidizacije i s njom povezane društvene spektakularizacije vodi nas još i dublje u povijest, u 1930-e u SAD-u, kada se pojavljuju ‘časopisi za jedan peni’. Razlika između njihove proizvodne i prodajne cijene pokrivala se prodajom reklamnog prostora. Njihova publika bila je mahom polupismena, niža radnička klasa, doseljenici u SAD koji su ovakav tisak koristili i za učenje engleskog jezika.
Naša iskustva u tranziciji svjedoče dovršetku epohe klasičnih, ozbiljnih medijskih projekata, primjerice u vidu tiskovina ‘velikog formata’ kakvi su bili vodeći dnevni listovi u jugoslavenskim republičkim središtima – s jakim redakcijama, dopisničkim mrežama, temeljitim istraživačko-novinarskim pristupima u obradi tema… – potom uvidi o kriminalnim, interesno isprepletenim, političko-tajkunskim privatizacijama medijâ, kao i degradacija radnog statusa i društvene uloge novinarske profesije.
Upražnjeno mjesto ‘starih’ masovnih medija zaposjeli su ‘novi’ mediji tranzicije tabloidnog tipa, u velikoj mjeri tržišno i kompetitivno orijentirani, posvećeni raznoraznim difamacijama, egzekucijama i bespoštednim utrkama za oglašivačima po svaku cijenu, usto srozavajući profesionalne standarde i ugled profesije ispod minimalnih kriterija.
