Cijene u trgovinama u Hrvatskoj divljaju, inflacija je najviša u eurozoni, pa tema razumljivo visoko kotira u medijskoj industriji. A u medijima o tome govore razni, već kako tko ovisno o vlasničko-uređivačkim politikama i interesima medijskih institucija.
Eno ga recimo Damir Novotny – persona koja se u dijelu nacionalne javnosti i medija nametnula kao neupitan autoritet u ekonomiji, no nama ovdje zanimljiv i kao jedan od domaćih korifeja neoliberalizma – što ne silazi s ekrana televizija kakva je N1, i sama promicateljica ideologije liberalnog kapitalizma.
Na njega bi se mogla primijeniti analogija koju je Viktor Ivančić na stranicama ovih novina nedavno prispodobio za političkog analitičara Žarka Puhovskog, da po svemu sudeći ima stalno boravište u TV-ekranu.
Uglavnom, parkirao se Novotny na ekrane N1 i ostalih televizija i ne mrda, sve se samo nameće i nudi, pa je potom razumljivo, a i red je, da ga tamošnji novinari i novinarke priupitaju da nam iz stručne perspektive, kao znalac i ekspert pojasni uzroke visokih cijena prehrambenih artikala u Hrvatskoj.
Dotični, uvijek spreman, pritom izvali preko usta da su glavni razlozi za to loše potrošačke navike Hrvata i Hrvatica. Odnosno, izvlačimo zaključak, neracionalna sklonost ovdašnjeg puka da troši preko svojih mogućnosti, a trgovce se posljedično tome navodi da podizanjem cijena testiraju našu spremnost na kupovinu.
Usto je vrli ekonomski stručnjak povukao usporedbe i paralele, a s kim drugim doli s Grčkom, tim mračnim slučajem neslavnog epiloga evropske dužničke krize otprije desetak i nešto godina, tako omiljenog među neoliberalima kakav je i spomenuti Damir.
Dakle, ni primisli o kartelskom udruživanju najvećih inozemnih trgovačkih lanaca koji nemilice izvlače novac iz Hrvatske, ni riječi o domaćim političkim kompradorima na vlasti, u različitim sazivima, koji su im to omogućili, a omogućuju im i dalje.
Nema u Damirovoj opservaciji makar blijedog traga višedecenijskog sistematičnog uništavanja domaće prehrambene industrije. Ništa politička ekonomija u epohi u kojoj caruje psihologija, pa joj onda i ekonomisti priručno pribjegavaju s ciljem širenja demagoških tlapnji u svrhu promicanja određenih ideologija, u ovom slučaju one slobodnotržišne.
Loši ste i iracionalni potrošači, sramite se, niste bolje ni zaslužili, moraliziraju i dijele nam packe stručnjaci a lá Novotny. A meni se, pišući o stavovima Damira Novotnyja, u misli odnekud prišunjao Stephen Nikola Bartulica zvani Stjepo, tako omiljen nam lik u Novostima, kršćanski fanatik i dogmatski misionar trenutno na radu u Evropskom parlamentu kojemu ekonomski liberalizam nije mrzak, štoviše.
Otkud sad Stjepo u ovoj priči? Možda zato što stara povijesna veza između liberalnog kapitalizma i fašizma ponovno postaje vruća aktualnost i našeg doba.
