NEOLIBERALIZAM; kapitalistička ekonomsko-politička doktrina kojom se zagovara zakonsko-legislativna deregulacija u svrhu otklanjanja administrativno-birokratskih prepreka i posljedičnog olakšavanja poduzetničkih tržišnih inicijativa. Zatim se zagovara sveobuhvatna privatizacija ne samo državnih proizvodno-industrijskih kapaciteta, već i javnih usluga poput obrazovanja i zdravstva, temeljne infrastrukture kao što su željeznice, autoceste ili aerodromi, te prirodnih dobara poput voda i šuma. Doktrina također sadrži pojačanu financijalizaciju kapitala; smanjenje javnih rashoda.
Zastupa se i princip "minimalne države", to jest što manjeg uplitanja države u pitanja vezana uz tržište. Središnji su akteri ovog modela globalne korporacije, velike investicijsko-špekulativne banke, kreditne rejting agencije, transnacionalne institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske trgovinske organizacije, ali i političke elite brojnih država koje se rukovode poznatom neoliberalnom krilaticom "nema alternative".
Kako definira David Harvey u uvodu knjige "Kratka povijest neoliberalizma", radi se o "teoriji političko-ideoloških praksi koje predlažu da ljudski prosperitet može biti unaprijeđen liberalizacijom individualnih poduzetničkih sloboda i vještina unutar institucionalnog okvira kojeg karakteriziraju privatna vlasnička prava, sloboda tržišta i slobodna trgovina".
Neoliberalizam je (re)afirmiran u 1980-im, početkom predsjednikovanja Ronalda Reagana u SAD-u i dolaskom Margaret Thatcher na premijersku poziciju u Velikoj Britaniji, te Deng Xiaopingovim preuzimanjem vlasti u tada još uvijek komunističkoj Kini. No počeci neoliberalnih ideja sežu do 1930-ih, povezuje ih se s neformalnom skupinom Mont Pelerin Society. Nezaobilazna je i epizoda eksperimentiranja s ovom doktrinom u Čileu 1973., kada su zagovornici tzv. čikaške škole ekonomije, nadahnuti idejama neoliberalnih korifeja poput Miltona Friedmana i Friedricha Hayeka, dobili priliku praktično testirati svoje teze nakon vojnog puča, izvedenog uz potporu SAD-a, svrgavanja demokratski izabranog socijalističkog predsjednika Salvadora Allendea i instaliranja generala Augusta Pinocheta.
U razdoblju zadnjih četrdesetak godina znakovito se ispreplelo nekoliko ključnih ekonomsko-političkih i društveno-kulturalnih faktora koji iscrtavaju konture neoliberalizma: spomenuti tzv. tačerizam i reganizam u politici; tzv. postindustrijska ili postfordistička ekonomija (kognitivni kapitalizam, dominacija informacijsko-komunikacijskih i servisno-uslužnih djelatnosti, prekarni, nesigurni rad, fleksibilna akumulacija kapitala...); te postmodernizam (masmedijski potpomognuta spektakularizacija i estetizacija svakodnevice, trijumf znaka i logike označavanja, sofisticirana reklamna industrija, daljnja profesionalizacija marketinga i oglašavanja...), uz jačanje kulture individualizma.
