Novinarka Tamara Skrozza napisala je 2014. godine za tjednik Vreme feljton o srpskim tabloidima u četiri nastavka. Potanko secirajući žutu štampu u Srbiji, neusporedivu s bilo kakvim papirnatim sadržajem u cijeloj Evropi, Skrozza je navela ključne značajke ovog žanra. Lucidno je zabilježila historijat njihova izlaženja, političkih veza, mafijaških i tajkunskih utjecaja, opisujući svu raskoš nepojmljive bešćutnosti, laži i mržnje kojima se vlasnici, urednici i novinari služe u kreiranju srpske stvarnosti. U dijelu koji se bavi napadima na javne ličnosti, Skrozza primjećuje i ‘noviju pojavu’: meta postaje svatko tko povuče potez za koji se može procijeniti da je usmjeren protiv Aleksandra Vučića.

‘Hrvati truju vodu koju pije Beograd! Opasno, Sava puna antibiotika’, ‘Gotovina sprema Šiptare na rat! Tači mu platio 500.000 evra za plan kosovske Oluje’, neki su od naslova Informera

Četiri godine poslije, tendencija iz potonje rečenice postala je urednički aksiom većine takvih medija u Srbiji i ključni razlog njihova postojanja. Naslovnice listova kao što su Informer, Alo, i Srpski telegraf, inače najčitanijih medija u susjednoj zemlji, u sinergiji s televizijama kao što je TV Pink, već duže vrijeme bestidno se ulizuju Vučićevoj administraciji, svakodnevno štancajući doslovne potjernice protiv njegovih stvarnih i fiktivnih protivnika. Politički opozicionari, kritički nastrojeni mediji, predstavnici civilnog društva, nepoćudni kulturnjaci, cijele etničke skupine i konfesije – svi su oni najmanje jednom bili provučeni kroz fašistoidni tabloidni filtar pa onda preko kioska i društvenih mreža prepušteni rulji na daljnje iživljavanje.

Upravo je autorica spomenutog feljtona, novinarka Skrozza, zadnje dvije godine postala objekt strategija koje je opisivala. Prošle godine svrstana je u grupu javnih ličnosti koje je Informer uz pomoć TV Pinka prokazao kao rušitelje ustavnog poretka i zavjerenike zbog organizacije navodnog atentata na Vučića, uz pomoć EU-a i američke ambasade. Prije dva tjedna, isti list i ista televizija prilijepili su joj nove etikete. Ovaj put povod je bilo izvješće organizacije CRTA (Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost). Analizirajući medijsko praćenje političkih kandidata za beogradske lokalne izbore, organizacija čija je Skrozza članica pokazala je da je zastupljenost stranke Aleksandra Vučića u medijima četiri puta veća od svih drugih političkih aktera.

- Već sutradan, u jutarnjem programu TV Pink CRTA-u i mene lično napao je urednik Informera Dragan J. Vučićević, a zatim je u prilozima koji su emitovani u sledeća tri dana u centralnim dnevnicima objektivnost CRTA-e i mene dovedena pod znak pitanja - kaže Tamara Skrozza za Novosti.

To je ‘dokazivano’ tako što su iz konteksta izvučene rečenice koje je izgovorila u satiričnoj emisiji ‘24 sata’ i na protestu ‘Novinari ne kleče’ prije dvije godine.

- Tri dana, u najgledanijim informativnim emisijama, koje prate milioni gledalaca, prikazano je kako ja izgovaram ‘Vučiću, pederu’ i ‘Vučiću, budalo’. To jeste izgovoreno, ali je izostavljena činjenica da me voditelj pitao kako to da neko izgovori ‘Vučiću, pederu’ pa ode u zatvor, što se desilo, a neko kaže ‘Vučiću, budalo’ pa mu se ne dogodi ništa, što je nekažnjeno izgovorio baš Dragan J. Vučićević. Moj odgovor je bio da je tajna u emociji, pa sam te rečenice izgovorila ironično osećajno, ‘s ljubavlju’. Takve rečenice Pink je prikazao potpuno van konteksta, da bi diskreditujući mene kao navodno punu mržnje i vulgarnu, diskreditovao organizaciju koja već godinama nadgleda sve aspekte izbornog procesa - kaže Skrozza.

Hajka se s ekrana i Informera ubrzo preselila na mrežu.

I dalje strepim od mogućih ispada, ali pretnji nema. Samo mi upućuju uvrede preko društvenih mreža – opisuje Tamara Skrozza rezultat tipične tabloidne potjernice

- Ljudi me i dalje zagledaju na ulici, i dalje strepim od mogućih ispada, ali pretnji nema. Samo mi upućuju uvrede preko društvenih mreža. Bilo bi budalasto ne uplašiti se kada vas preko noći na ovaj način ‘upozna’ čitava nacija - veli Skrozza, opisujući pritom hodogram kroz prosječnu tabloidnu potjernicu.

Ovo neobično podsjeća na riječi udruge U ime obitelji, koja je sintagmu o ‘šupačkoj Hrvatskoj’ istrgnula iz kolumne Borisa Dežulovića u Novostima, i na metode hrvatskih desničarskih portala.

- Forma je uvek drugačija – neko putem društvenih mreža dobija otvorene pretnje, neko doživi da mu se adresa javno objavi, neko osvane na naslovnoj strani tabloida označen kao plaćenik ili izdajnik. Istraživački novinari koji za svoj rad dobijaju najveća svetska priznanja, na dnevnoj se bazi označavaju kao narkomani, plaćenici, ludaci - ističe novinarka, dodajući da je svim ovim napadima zajednička jedna stvar.

- U trenutku kada vas ili vaš medij javno pomene Aleksandar Vučić, sasvim je sigurno da ćete sutra biti na naslovnim stranicama tabloida ili u udarnim vestima TV Pinka - kaže.

Gotovo u isto vrijeme kada je pokrenuto blaćenje ove novinarke, urednik agencije Beta Dragan Janjić objavio je na Twitteru da se nerazjašnjena likvidacija Olivera Ivanovića na Kosovu može svrstati u politička ubojstva. Ubrzo nakon toga Vučić je na konferenciji za medije zaustio i njegovo ime, pored još nekolicine pojedinaca, imputirajući Janjiću i drugima da su optužili srpsku stranu za ubojstvo Ivanovića. Poslije Vučićeva istupa, medijima i društvenim mrežama proširile su se uvrede, uz pozive na Janjićevu likvidaciju. Jedan portal objavio je njegovu fotografiju, dok su drugi nudili adresu stanovanja.

- Optužili su me za nešto što nisam napisao ni rekao. Uostalom, svi zakoni ove zemlje jamče mi pravo na stav. Problem je, međutim, što su vladajuće strukture uz pomoć tih medija sklone bez ikakvog problema inicirati prilično brutalne napade zbog stavova koje smatraju nepovoljnima za svoju politiku - kaže Novostima Janjić.

Prema istraživanju portala fakenews.rs, samo je Informer prošle godine objavio 362 lažne vijesti na 302 naslovne stranice. Uvid u sadržaj otkriva i toksični, nerijetko rasistički leksik, kao instrument za nekažnjeno širenje panike i uznemiravanje javnosti. Tako je spomenuti tabloid prošle godine najavljivao terorističke napade ISIL-a na kosovske Srbe i Banjaluku, albansko-hrvatski oružani nasrtaj na Srbiju i krvoproliće nakon predsjedničkih izbora. ‘Hrvati truju vodu koju pije Beograd! Opasno, Sava puna antibiotika’, ‘Gotovina sprema Šiptare na rat! Tači mu platio 500.000 evra za plan kosovske Oluje’, ‘Provokacija iz Zagreba. Ustaše otimaju Srpsku’, ‘Zoran Zaev najgori Šiptar. Zabio nam nož u leđa’, ‘Hoće da nas gurnu u totalni haos. Janković traži krv’… samo su neki od više stotina masno otisnutih naslova s ovoga tabloida, koji se posebno raspištoljuje kada je riječ o Vučićevim oponentima u Srbiji.

Radomir Lazović iz inicijative Ne davimo Beograd, koja se usprotivila kriminalnom rušenju zgrada u beogradskoj Savamali za potrebe projekta ‘Beograd na vodi’, kaže da režimski mediji provode kontinuiranu kampanju s ciljem diskreditacije aktivista. Redovno ih prikazuju kao sluge vanjskih neprijatelja i nasilnike koji žele srušiti ustavni poredak i ugroziti živote pojedinaca na vlasti.

- Od početka protesta, u prvih 100 dana koliko smo analizirali, aktivisti inicijative našli su se oko 40 puta na naslovnim stranama Informera, Srpskog telegrafa, u udarnim emisijama TV Pinka ili Studija B. Naše glave su bile zaokružene i istaknute sa podrugljivim i optužnim komentarima, a neki od bizarnijih naslova su: ‘Ubijanje Vučića’, ‘Šefovi žute patke (simbol ove inicijative, op.a.) hteli da linčuju Sinišu Malog’, ‘Kreće nasilje u Srbiji!’, ‘Soroš za haos u Srbiji dao skoro četiri miliona evra’, ‘Žuta patka hoće i da bije’, ‘Stranci daju milione za lažne afere u Srbiji’, ‘NATO podržao žutu patku’ - veli Lazović, dodajući da na taj način stvaraju atmosferu linča koju dodatno potpiruju na društvenim mrežama i stranicama ‘lako povezivim sa Srpskom naprednom strankom’.

Na policiji su podnijeli brojne prijave, ove godine 17, a prošle preko 30 puta.

- Bez uspeha i informacija da li je neko po tim prijavama radio - kaže Lazović.

Ne zaostaju u takvom diskursu ni drugi tiražni tabloidi, što je pokazao prošlogodišnji monitoring Savjeta za štampu. Prateći poštivanje Kodeksa novinara Srbije, utvrdili su više od po tisuću kršenja u tabloidima Srpski telegraf, Alo i Kurir. Nije pritom riječ samo o targetiranju političkih protivnika i cijelih nacija – uostalom, Kurir je već neko vrijeme ‘opozicijski’ tabloid zbog sukoba s političkim vrhom u Srbiji – već se jednakim metodama obrađuju priče iz života slavnih ili crne kronike, u kojima se od mrtve djece, ubijenih žena i uništenih obitelji kreira prvorazredna roba.

Ovakav medijski mainstream, međutim, nije specifikum Vučićeve ere. Metode ‘novinarskog’ posla koje upražnjavaju sežu 20 godina u prošlost. Početkom dvijetisućitih, u postmiloševićevskoj Srbiji preko noći su počeli nicati tabloidi kakve danas u njoj poznaju. Na jednom od njih, Nacionalu, osvanula je čuvena ‘proročanska’ rečenica – ‘Ako Đinđić preživi, Srbija neće’ – kao metafora za uređivački kredo nadirućeg žutila u Srbiji.

Premda su urednici tabloida poznati, situacija s vlasništvom u mnogočemu je slična onoj u Hrvatskoj. Zainteresirana javnost je prepuštena spekuliranju, jer pravi podaci o tome nisu javni. Tek zahvaljujući sukobu dojučerašnjih medijskih partnera, izbacivanju indiskrecija i tračeva, šira javnost s vremena na vrijeme ima priliku pročitati da iza svega stoje mafija, političari i tajkuni. Od desetak tabloida koji su dvijetisućitih pokrenuti nekoliko će i preživjeti, poput Kurira i Aloa, a u svima će se izmjenjivati isti pojedinci, predvođeni Draganom Vučićevićem, današnjim glavnim urednikom Informera. On je u zaštitu Vučića spreman u javnosti lagati kao nitko drugi. Isto je, uostalom, radio i kada su prijašnje političke opcije držale vlast. Vučićević je, međutim, za Vučića ‘dobar čovjek i odličan novinar’, a na sve kritike da stoji iza hajki odgovara kako je on, predsjednik, zapravo najnapadanija ličnost u Srbiji.

Tamara Skrozza kaže da je srpski predsjednik blizak sa Željkom Mitrovićem, vlasnikom TV Pinka, a i prijatelj s urednikom TV Hepi Milomirom Marićem. Političke veze i poznanstva omogućili su tabloidima i televizijama novac iz državne kase, dok tabloidi na natječajima lokalnih samouprava za financiranje sadržaja u javnom interesu redovno dobivaju velike financijske iznose.

Profesorica na Fakultetu političkih nauka u Beogradu Snježana Milivojević kaže da su prorežimski tabloidi i televizije institucije u kojima se vodi i artikulira politika, puno više nego u Skupštini Srbije.

- Njihov medijski rukopis je u skladu sa temeljnijim preoblikovanjem političkog polja, a iza njega stoje dve važne stvari. Prvo, zbog jačanja autokratskih i populističkih tendencija urušavaju se institucije i jača jedino ono što služi za direktno obraćanje vođe narodu. Prostor javne komunikacije se pustoši, a širi se podrška televizijama koje politiku pretvaraju u jeftinu studijsku zamenu za odsutne debate. Iz njihovih studija, kao i sa stranica tabloida čuju se samo državni analitičari i frizirane statistike. Zato kažem da su agresivni tabloidi i dve privilegovane televizije postali glavne političke institucije - ocjenjuje Milivojević.

Dodaje da su današnjem stanju dobrano kumovale političke opcije poslije 2000. godine, okrećući se, u želji da ih pacificiraju, medijima i publici koji su im bili protivnici, dok su prepustili nezavisne medije nepostojećem tržištu i demokraciji.

- Ispada da je uspeh dvadesetak tranzicionih godina to što je Miloševićevu medijsku mašinu koju su činili RTS, Politika i Tanjug, iz kojih je proterano preko hiljadu zaposlenih, zamenio Vučićev propagandni pogon: RTV Pink, TV Hepi i Informer. Čak i na medijskoj sceni Srbije nije moguće napraviti gori izbor - kaže profesorica.

Stanje nezavisnih medija u Srbiji slijedi regionalni i globalni trend. U poziciji su goroj nego ikad, čemu dodatno doprinosi lokalni politički pritisak. To se ponajbolje može oslikati na primjeru Vranjskih novina.

- Poslije predsjedničkih izbora imao sam razgovor s jednim od čelnih ljudi SNS-a u Vranju – došao je do zaključka da smo im jedini politički protivnik. Od tog trenutka kreće ekonomski pritisak, otkazivanje oglasa i suradnje. Predstavljalo nas se kao strane plaćenike, paralelno s redovnim posjetima inspekcijske i porezne službe. Nismo imali nikakvu pomoć, bili smo prinuđeni da prestanemo s izlaženjem - kaže bivši vlasnik Vranjskih Vukašin Obradović, koji je prošle godine tiskao zadnji broj nakon 22 godine izlaženja.

Osnovao ih je, kaže, nakon odlaska iz Politike express, lista koji je devedesetih širio najgoru ratnohuškačku propagandu. Prisjećajući se tog razdoblja, Obradović veli kako su današnji tabloidni mediji nastavili sa sličnom politikom, dok su utjecajni pojedinci u državi isti kao u ono vrijeme.

- Kao da svjedočimo noćnoj mori koja se ponavlja. Ti ljudi su danas oko nas, previše je tu sličnosti s devedesetima. Zato i ne čudi da aktualno stanje izaziva strah kod velikog broja građana Srbije - kaže na kraju.