SEKULARIZAM; društveno uređenje kojim se definira i razgraničava odnos svjetovnog, laičkog na jednoj strani – reprezentiraju ga moderna država i njoj pripadajući ideološki aparati te sfera javnog života – od religioznog, teološkog, odnosno religije s njenim institucijama na drugoj strani. Potrebno je naglasiti da sekularnost ne znači naprosto antireligioznost. Više je riječ o nastojanju da se odnos između svjetovnog i teističkog uredi na način jasnog razlikovanja ingerencija države i društva od religijskih institucija.

Povijesno, sekularizam je u praksi relativno mlad fenomen. Star je tek nekoliko stoljeća i vezan je uz zapadnocivilizacijsko nasljeđe prosvjetiteljstva te uz blisko povezive tekovine moderne, humanizma i demokracije. Njegove naznake pojavljuju se još za vrijeme protestantskog raskola unutar zapadnog kršćanstva, a o sekularnosti kao problemskom motivu promišljaju još i neki antički filozofi. Sekularizam je jedna od čestih meta kritikâ onih koji ovaj koncept vide kao sinonim za zapadnocivilizacijsku globalnu hegemoniju i kolonijalnu dominaciju u imenu navodno univerzalnih ljudskih prava.

No sekularne vrijednosti i sekularizam kao doktrina danas su na vjetrometini globalne neokonzervativne desničarske kontrarevolucije, bilo da je riječ o američkim radikalnim evanđelistima, islamskim fundamentalistima ili zavjereničkim opskurnjacima, ravnozemljašima, antivakserima i fanovima kemtrejlsa. Povezuje ih otpor prema svjetovnom i laičkom, ljevici, liberalizmu, znanosti, racionalizmu, (post)modernizmu… iako ne prezaju kooptirati većinu tih vrijednosti i pervertirati ih u svoje nazadnjačke svjetonazorske registre. I u ovom smo pogledu, kao i po pitanju većine ostalih izazova u suvremenom svijetu, poprište retrogradnih trendova, to jest sustavnog slabljenja načela sekularnosti kroz tranziciju. Društveno-politička uloga Crkve neprestano jača, granice laičkog i teološkog opasno se zamagljuju. Ustavni ustroj Hrvatske kao sekularne države sve je više na udaru – sve manje prikrivenog, a ideološko-politički i društveno-konformistički podržanog – klerikalizma.

Moderna škola, klasični bastion sekularizma, pod jakim je utjecajima institucionalne religije. Vjeronauk je kroz tranziciju postao nedodirljivo važan dio školskog kurikuluma, što tek rijetki usuđuju javno i kritički propitkivati. Parlamentarna mainstream politika, i sama povijesni proizvod sekularizma, ne samo da nije primarno u službi javnosti i laičkih vrijednosti, već neprikriveno ulazi u otvorene koalicije s religijskim središtima moći, od njih traži podršku i blagoslov, a ovi takve usluge debelo naplaćuju u vidu materijalno-financijskih beneficija i snažnijeg pozicioniranja u društvu. Ukratko, izdaja sekularnih vrijednosti licemjerna je ali, još pogubnije, i društveno suicidalna praksa.