PREKARNOST; termin u širem smislu označava aktualne životne uvjete, a u užem globalne postojeće radne okolnosti i taktike preživljavanja. Ovim se pojmom pokušava obuhvatiti i objasniti sistemske, kompleksne promjene pozicioniranosti radnika, njihovog rada i života u relaciji spram političkih, makroekonomskih i proizvodno-produkcijskih transformacija i stalnih mutacija suvremenog kapitalizma, koji dovode do dugotrajnih radno-životnih nesigurnosti sve većih dijelova populacije, te do porasta strukturne nezaposlenosti na mikrorazinama društava.
Ranija, kroz 19. i 20. stoljeće teško i krvavo stečena radnička prava i društvene pogodnosti – zaposlenje na neodređeno vrijeme, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, definirano radno vrijeme, godišnji odmori, regresi, sindikalno organiziranje – iz vremena dominacije tvorničke, materijalne industrijske proizvodnje i epohe tzv. socijalne države blagostanja, postaju sve teže dostupna sve većem broju ljudi. Zamjenjuju ih fleksibilni, često samo honorarni i ugovorni poslovi na određeno razdoblje, koji su uglavnom, ali ne i isključivo, nematerijalnog, uslužnog i komunikacijsko-informacijskog tipa, sa sve manjim brojem radnih beneficija. Nekadašnjeg, do određene mjere osiguranog, tvorničkog radnika industrijske ere i državnog socijalizma, zamjenjuje prekarni djelatnik postindustrijskog globalnog kapitalizma, čija je egzistencija svedena na permanentnu nesigurnost. Ukratko, industrijski proleter postao je postindustrijski prekarni djelatnik tranzicije.
Tipične oblike prekarnosti predstavljaju recimo privremeni i povremeni rad, kao i forsirane prakse samozapošljavanja. Porast takvih trendova bilježe sve države tzv. industrijski razvijenog svijeta. Sam koncept prekarnosti ima religijsko, kršćansko ishodište. Katolički redovnik Léonce Crenier, prethodno aktivan anarhokomunist, prvi je upotrijebio pojam prekarnost, a Dorothy Day je potom u svome poznatom tekstu taj pojam relacijski pozicionirala spram siromaštva, u kontekstu katoličke karitativne etike i zagovaranja volonterske pomoći onima kojima je pomoć potrebna.
S afirmacijom alterglobalističkih pokretâ na prijelazu tisućljeća, politički lijevo orijentirani aktivisti preuzimaju ovaj koncept i šire njegovo značenje. U tom kontekstu prekarnost više ne označava samo radnike i promjene radnih uvjeta nastale s tzv. postfordizmom i neoliberalizmom, već uključuje i imigrante, emigrante, azilante, ljude bez dokumenata, ekološke migrante... Riječju, sve isključene, manjinske, obespravljene skupine i pojedince čije su mizerne životne okolnosti i teški radni uvjeti posljedica planetarnih promjena, političko-ekonomskih restrukturiranja, globalnih tokova kruženja kapitala unatrag nekoliko decenija, diktature tržišta i logike profita, porasta terorizma, te devastacije prirodnog okoliša.
