EVENT; jednostavno bi bilo prevesti englesku riječ event kao događaj, jednostavnije nego što je to slučaj s prijevodima nekih drugih tuđica i neologizama koji su se već ranije smjestili u ovu rubriku (influenceri; lajkanje; outsourcing; selfiji; start up). No takvim prijevodom ostali bismo uskraćeni za samu srž značenja, izgubio bi se suštinski naboj ovog pojma i njemu pripadajući kontekst koji nas pritom zanima. Zašto? Event je naprosto događaj koji bivajući najavljen, zapisan i izgovoren u svome izvorniku, (p)ostaje više od pukog događaja, nadilazi ga, ali i zadržava te osnažuje svoju magnetno privlačnu aureolu koja mu daje ključno važan štih, dodatak koji ovdje predstavlja tranzicijska žudnja za glamurom, sjajem, željenim viškom u vidu spektakla, kulture slavnih i prepoznatljivih ili tzv. selebrizma.
Event je na očekivanoj razini, svjetski je, za razliku od događaja koji je set provincijalnih, perifernih iskustava. Pritom event nikako nije – i pogrešno bi ga bilo s njime miješati – događaj koji Alain Badiou piše velikim početnim slovom. U poznatoj Badiouovoj interpretaciji Događaj označava moment prodora istine, trenutak koji – ukoliko ga zahvatimo u snazi njegove potencijalnosti – predstavlja rez, prijelom s horizontom postojećeg društvenog realiteta. Ne, s eventom kao događajem stvari su upravo obratne. Na djelu je ideološki rad pojma, operacija razorne, predmnijevane tekuće proizvodnje i planetarnog širenja kapitalističke neoliberalne matrice neokolonijalnih razmjera koja je u slučaju eventa jasno prepoznatljiva, primjerice u domeni tzv. kulturnih kreativnih industrija. Binarno pojednostavljeno moglo bi se reći da je događaj stvar nevažne, neprepoznatljive margine, a event je globalan, prestižan, naprosto je fensi.
Prevedeno u konture našeg tranzicijskog iskustva, reklo bi se da je događaj siroto, nemušto balkansko iskustvo, a event pripada Europi, svijetu Zapada i našeg pauperiziranog, čeznutljivog stremljenja ka istome. Pomislimo kako bi samo diletantski neprofesionalno izgledalo kada bi neki iole ambiciozniji i promišljeniji PR-ovac (public relations) u tranziciji, pripremajući i organizirajući neki događaj većeg kalibra, isti najavio ikako drukčije doli kao event. Isto nerijetko očekuju i uzvanice, pozvani na takav spektakl. Puno je atraktivnije i prestižnije odazvati se zovu eventa, a ne tek nekog tamo u nizu događaja. Rezimirano u optici semantike aktualne hegemonije, događaj je stvar nadiđene, prašnjave, čemerne prošlosti, dok event navješćuje svježinu horizonta budućnosti, putokaz ka vrlom novom svijetu u koji nas tranzicija navodno uvodi.
