Bilo je samo pitanje dana kada će se zamaskirani revizionizam i negacija ustaških zločina početi provoditi uz svesrdnu podršku europskih fondova i tako poprimiti još grublju dimenziju. Ivan Janković, gradonačelnik Gline, svečano je najavio "projekt rekonstrukcije zgrade Hrvatskog doma u Glini" na poziv Ministarstva regionalnog razvoja i Fondova Europske unije.
Riječ je o zgradi koja se nalazi na mjestu srušene pravoslavne crkve Presvete Bogorodice, na lokalitetu na kojem su ustaše 1941. počinile pokolj nad srpskim stanovništvom. Ovdje je 1969. bio izgrađen Spomen-dom, trajna uspomena na više stotina civilnih žrtava stravičnog zločina. Međutim, u septembru 1995., glinska vlast donijela je odluku da Spomen-dom preimenuje u Hrvatski dom. Uklonjena su sva obilježja, uključujući i ploču s popisom žrtava. Nisu pomogle ni višegodišnje molbe da ime Spomen-doma bude vraćeno i da se uspomena na žrtve ne skrnavi.
Grad je 2014. izrekao skandaloznu zabranu okupljanja, polaganja vijenaca i paljenja svijeća na tom mjestu. Sada se ide korak dalje, pa novo gradsko rukovodstvo građane Gline bezobzirno informira o skorom "unutrašnjem uređenju", o opremanju "modernom tehnologijom", kao i o uređenju prostora ispred zgrade koje, kako kaže gradonačelnik, "uključuje izgradnju natkrivenog dijela i platoa ispred Hrvatskog doma". I ne samo to. U pripremi projekta učestvovali su konzervatori sa smjernicama. Sve to bilo je prikazano kao veliki uspjeh u toku predizborne kampanje.
Aneta Vladimirov, voditeljica Odjela za kulturu Srpskog narodnog vijeća, primjećuje da je krajnje neobično da Konzervatorski odjel izdaje smjernice za obnovu zaštićenog dobra, ali se pritom kloni njegovog originalnog imena kao i memorijalnih sadržaja poput ploča s imenima žrtava.
- Nemali je broj hrvatskih građana i građanki te udruženja koji su se svojevremeno pridružili inicijativi da se vrati ime Spomen-dom, a da se objekt Hrvatskog doma obnovi. Hrvatski dom je u Glini doista postojao i trebalo bi ga obnoviti. Sigurna sam da bi Srpsko narodno vijeće bilo dobrovoljni i pouzdani partner u jednom i u drugom, ali ovdje se ne traže partnerstva odgovornog nošenja s prošlošću i izgradnje boljeg društva, već se, nažalost, poseže za dubljom negacijom mjesta zločina kroz njegovu tobožnju renovaciju i tehničko moderniziranje. Nikakva tehnička naprednost neće sakriti činjenicu da se časno ime Hrvatskog doma zloupotrebljava za potrebe negiranja i zaborava ustaških zločina nad srpskim stanovništvom kotara Glina i Vrginmost - poručuje Vladimirov.
Ona dodaje da se Gradsko vijeće Gline prije deset godina upisalo u povijest vulgarnog historijskog revizionizma i negacionizma, podržavajući zabranu komemoriranja. Također treba naglasiti da su protiv te odluke bili samo vijećnici iz redova srpske nacionalne manjine. Sramna odluka, kako neslužbeno saznajemo, nikad nije opozvana. Tadašnje SDP-ovo Ministarstvo pravosuđa u sramotnom je dopisu izrazilo razumijevanje za obje strane i na taj način dalo za pravo Gradu Glini da čini što ga je volja.
- Nove su gradske vlasti imale priliku postupati drugačije i smoći hrabrosti da se oda počast nevinim žrtvama rata vraćanjem imena Spomen-dom i otvaranjem uređenja spomen-sobe u njemu, u kojoj bi se, osim materijala o žrtvama srpske nacionalnosti, mogli naći podaci i izvori vezani za židovsku zajednicu Gline. O njoj se gotovo izgubio svaki trag već 1941. No umjesto da stupaju tragovima banijske požrtvovnosti i hrabrosti, ili da makar uvaže minimum dostojanstva za Glinjane i Glinjanke pogubljene u Drugom svjetskom ratu, kao u konačnici i za druge žrtve rasnih i drugih zakona NDH, gradske vlasti kreću u obnovu ignorirajući sramotu koju ostavlja generacijama koje dolaze. Točno onako kako je i ovoj političkoj generaciji to ostavljeno - zaključuje Aneta Vladimirov.
