Novosti

Fragmenti grada

Edukacija

Pravilno, ciljano i usmjereno obrazovanje kao vječni trening, dio odgovornog načina života. Niču s tom svrhom po našim gradovima i gradićima raznorazni, nerijetko i bizarni fakulteti i privatna sveučilišta, da o centrima i ustanovama svakojakih tipova te vrste i ne govorimo

Large hajrudin

(foto Milan Šabić/PIXSELL)

Tranzicija prema raznorodnim modelima kapitalističkih društvenih formacija s kojima i u kojima živimo već desetljećima donosi nam stalno i iznova nova iskustva na svim poljima života i rada, to jest sveopće egzistencije. Takva su iskustva mutirajuća, kao što su promjenjive i forme koje su rezultat kapitalizmom određenih društvenih odnosa.

Područje koje me zanima ovom prilikom i kojem ću indirektno posvetiti ovotjedni fragment jest polje najšire shvaćenih praksi edukacije, odnosno problemski motivi bujanja različitih tipova formalnih i manje formalnih obrazaca obrazovanja, stjecanja uvijek novih kvalifikacija, radnih i stručnih prekvalifikacija, dodatnih usavršavanja i tečajeva, usvajanja novih kompetencija i nikad dovršenih specijalizacija. Pravilno, ciljano i usmjereno obrazovanje kao vječni trening, dio odgovornog načina života. Niču stoga i s tom svrhom po našim gradovima i gradićima raznorazni, nerijetko i bizarni fakulteti i privatna sveučilišta, da o centrima i ustanovama svakojakih tipova te vrste i ne govorimo. Takve su institucije nerijetko i generacijski određene, pa će se na primjer govoriti o ustanovama za obrazovanje odraslih ili o centrima razvojnog i kreativnog odrastanja. Jer je obrazovanje u kapitalizmu, kao i sve drugo, roba i stvar tržišta, a svi životni uzrasti su njegovi potencijalni konzumenti. Pa smo tako dobili paletu centara za "osobni rast", intelektualnu, duhovnu i tjelesnu obnovu i razvoj.

Obrazovanje je dio "rada na sebi", investiranja u sebe kao u stroj ili u softver čije je performanse uvijek moguće poboljšati. Proširio se i prostor primjene, te razumijevanja, pojma akademija. Danas to više nije isključivo neka znanstveno-obrazovna institucija. Svjedočimo tzv. digitalnim akademijama ili recimo yoga akademijama. U nedavnom mi je razgovoru jedna mlada učiteljica joge rekla kako se namjerava specijalizirati i usmjeriti ka jogi za najmlađe, fokusirati se na predškolski uzrast. To su djeca starosti od dvije do četiri godine. Na moju kontroliranu iznenađenost i primjedbu da nisam znao da postoje klijenti te dobi zainteresirani za takvu praksu, odgovorila mi je u stilu: o da, to je poprilično rastuće tržište. Saznadoh da je do statusa mladih roditelja dobacila generacija ljudi koji žele svoju djecu od najranijeg uzrasta svjesno i ciljano usmjeravati ka pravim tjelesnim aktivnostima, dobrim praksama, zdravom načinu života i prehrane. Vrag znatiželje mi nije dao mira pa sam priupitao kako takva joga izgleda u praksi. Kaže mi mlada joga učiteljica: malo su nestašni i trčkaraju, ali ipak se može s njima raditi. Kopao sam dalje. Upitah kako se na takvom satu, s tom malom djecom, izvodi osnovna praksa svake joge, primjereno disanje bez kojeg joga zapravo nije joga. Dopuštamo im da dišu na usta, umjesto na nos, reče mi.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Društvo

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više