REJTING AGENCIJE; institucije financijskog kapitala namijenjene procjeni i dodjeljivanju kreditnog rejtinga (od najvišeg AAA, do najnižeg D, takozvanog smeća) po kriteriju vrijednosti obveznica koje izdaje pojedina država ili korporacija, a što potom ima direktne utjecaje na uvjete kreditnih zaduživanja istih tih država ili firmi, to jest na visinu kamata njihovih budućih zaduživanja.

Od svoga nastanka u drugoj polovini 19. stoljeća, rejting agencije su tijesno interesno-poslovno isprepletene s investicijskim bankama, s kojima zapravo kroje lice i naličje globalnog financijskog tržišta. Utjecaj i važnost rejting agencija eksponencijalno raste od 1970-ih, ne slučajno s počecima pojačane financijalizacije u vidu izrade sve kompleksnijih i sve teže razumljivih tzv. financijskih instrumenata, odnosno s političko-ekonomskom restauracijom neoliberalizma. Od tada se oblikuje aktualna shema prema kojoj na tržištu financijskog kapitala dominiraju tri velike rejting agencije (Standard & Poor’s, Moody’s Corporation i Fitch Ratings). Ove institucije dospijevaju u žarište interesa 2007., s počecima financijske krize u SAD-u koja je bila uzrokovana tzv. pucanjem mjehura na tržištu nekretnina. Odigrale su važnu ulogu dajući krive procjene vrijednosti obveznica koje su bile vezane uz taj sektor, pri čemu su se same itekako financijski okoristile.

Rejting agencije su i važan faktor tranzicijskih procesa, figuriraju kao svojevrstan ucjenjivač-kamatar. Podizanje ili spuštanje rejtinga neke tranzicijske države određuje se ovisno o faktorima poput dinamike privatizacijskih procesa, prilagođavanja zakonskih regulativa neoliberalnim pravilima, smanjenja izdataka u sferi rada i u javnim društvenim sektorima (zdravstvo, obrazovanje, socijalne usluge), a što potom direktno utječe na model zaduživanja tih država te posljedično na njihov javni dug i deficit.

Stoga su prezira vrijedne konstrukcije većine srednjostrujaških medija u tranziciji u kojima se rejting agencije prezentiraju kao profesionalne, stručne i navodno objektivne financijsko-ekonomske institucije, a zapravo se radi o dioničarskim korporacijama s čistom poslovnom agendom ostvarivanja profita po svaku cijenu. Ako nekada, negdje, bude napisana verzija povijesti koja će našu epohu tumačiti po koliko-toliko pravednim kriterijima – u kojoj će ekonomija, a s njome i financijski sektor, biti tretirani kao dio društva i društvenih odnosa – u toj će lekciji rejting agencije biti interpretirane kako i spada: kao bešćutni mehanizam predatorskog kapitalizma, odgovoran za tragične sudbine milijuna ljudi širom svijeta.